Dakle, ovo je rad Ivice Maljkovića koji se smatrao (kao i mnogi drugi) neshvaćenim od urednika. Ovaj rad mi je interesantan, jer ne dogodi se često da je drugi dio križaljke, onaj u kojem nije početna bjelina, bude sadržajno bolji. Pero
Ovo je odličan rad! Meni se sviđa ulaz gdje je KLAUS KINKEL ukršten sa STUART, a zatim i razvitak dalje prema sredini koju je autor odlično povezao sa donjim lijevim i desnim kutom. Danas bi rekli da je manjkavost imati 4 stepenišna crna polja, koja se ovdje pojavljuju u gornjem desnom uglu, ali su ovdje u funkciji ostatka križaljke.
Moje je iskustvo, autorsko i uredničko, da urednici razumiju više nego dovoljno, odlučuju po svom ukusu i viđenju interesa izdanja. Postoje razlike, objektivne i subjektivne, ali se svodi na to i drugačije niti može niti treba biti. Koliko suradnici razumiju urednika i njegov posao je drugo pitanje, važno je da razumiju kriterije i rade u skladu s tim i svi zadovoljni. Sjećam se kako sam nekim enigmatskim prijateljima znao reći kako bih bio sretan da dođu i odsjede par dana u redakciji, pomognu u pripremi, vide proces i sl... Nema tu nikakve mistifikacije, posao kao i svaki drugi, ali percepcija autora koji potroši sate i sate na svoj rad može biti bitno različita od realnosti. Izdanja, redakcije, suradnici... jesu najvažniji dio našeg enigmatskog univerzuma, dok oni postoje postojaće i enigmatika... Nije nikakav idealizam viđenje da enigmatska cjelina, dakle svi dijelovi, imaju zajedničku osnovu i zajednički interes, subjektivni hobistički, ali i onaj objektivni, jačanje grane na kojoj sjedimo.
Maljković je bio najrazigraniji kombinator, jedan njegov bušman po broju je bio lijep začin u poplavi predvidivih kombinacija. Odabraću nešto iz Orbisa. Lijepo se sjetiti tog dragog čovjeka, imam puno lijepih uspomena, dolazio je u Sarajevo, viđali smo se i u njegovom Primoštenu, naravno i na enigmatskim susretima.
Teško je ocjenjivati ove stare radove, neizbježno je da ih poredimo s onim što nam je najsvježije u sjećanju, dakle onim što se radi sada. I ovaj rad je ilustracija autorove razigrane kombinatorike, izbjegao je dvoslove (nije se on uzbuđivao oko takvih stvari), naglasak je uvijek na neočekivanim opcijama... Srednji dio jeste bitno bolji, dopada mi se i igranka dolje lijevo.
Dobar je rad, odličan nije. U odličnom radu ne možete imati tri povratna glagola u istoj kombinaciji (a mnogo je i za celu mrežu). Ima lepih rešenja: međuodnos, KUP UEFA, Einstein, dobrotvor, jednokrilac, repertoar, tržnica. Kombinacija sa Stuartom i Klausom je skoro na nivou monotone, verovali ili ne. Ništa neočekivano, to je jedan sasvim logičan način da iskusni sastavljač razbije STR. Svakako efektno.
Očito da je prvi vodoravni pojam bio TROSTRUKOST, ali autor (ili možda urednik!) nije pronašao nikakvo značenje za petoslov OSKRA. Možda bi danas bila prihvatljiva sintagma TROSTRUKI TANDEM za bicikl s tri sica (tj. za tri sobe)? Za to i neka druga značenja danas postoji preko 130 potvrda na Googleu.
Sinoć nađoh desetak Maljkovićevih bušmana iz Orbisa, najčešće su slični ovom, startna bjelina gore lijevo, ali ima i nekoliko potpuno drugačijih. Mogao je on raditi svaki stil, ali mu je očito najvažnija bila razigranost sadržaja.
Zanimljivo je vidjeti gomilu bušmana na monitoru, dovoljno velikih da se jasno vide mreže, a dovoljno malenih da se ne vide potpisi. Najlakše je prepoznati Dopuđu (simetrija, centralna bjelina, lanci crnih polja u kontra smjeru), pa onda Fehima (totalna opuštenost kad je riječ o rasporedu crnih polja), Kurpesa (izbalansirana mreža bez dvoslova), Rešad sa nekoliko radova i njegovim blokovima (molerajima), Ejub, Radoja, Bilankov, Laštro, Emir su radili rasuta crna polja, Železnik je uvijek imao bjelinu uz ležerniji pristup rasporedu crnih polja, Zlatko je imao izbalansirane mreže, nešto crnje od Kurpesovih, Žarko se volio razmahati pa ima vrlo različitih varijacija mreže, Vojin je radio baš sve opcije.
6 коментара:
Dakle, ovo je rad Ivice Maljkovića koji se smatrao (kao i mnogi drugi) neshvaćenim od urednika. Ovaj rad mi je interesantan, jer
ne dogodi se često da je drugi dio križaljke, onaj u kojem nije početna bjelina, bude sadržajno bolji. Pero
Ovo je odličan rad!
Meni se sviđa ulaz gdje je KLAUS KINKEL ukršten sa STUART, a zatim i razvitak dalje prema sredini koju je autor odlično povezao sa donjim lijevim i desnim kutom.
Danas bi rekli da je manjkavost imati 4 stepenišna crna polja, koja se ovdje pojavljuju u gornjem desnom uglu, ali su ovdje u funkciji ostatka križaljke.
PS. 38 vodoravno TRAVARA. 20 okomito GONETALICA
Moje je iskustvo, autorsko i uredničko, da urednici razumiju više nego dovoljno, odlučuju po svom ukusu i viđenju interesa izdanja. Postoje razlike, objektivne i subjektivne, ali se svodi na to i drugačije niti može niti treba biti. Koliko suradnici razumiju urednika i njegov posao je drugo pitanje, važno je da razumiju kriterije i rade u skladu s tim i svi zadovoljni. Sjećam se kako sam nekim enigmatskim prijateljima znao reći kako bih bio sretan da dođu i odsjede par dana u redakciji, pomognu u pripremi, vide proces i sl... Nema tu nikakve mistifikacije, posao kao i svaki drugi, ali percepcija autora koji potroši sate i sate na svoj rad može biti bitno različita od realnosti. Izdanja, redakcije, suradnici... jesu najvažniji dio našeg enigmatskog univerzuma, dok oni postoje postojaće i enigmatika... Nije nikakav idealizam viđenje da enigmatska cjelina, dakle svi dijelovi, imaju zajedničku osnovu i zajednički interes, subjektivni hobistički, ali i onaj objektivni, jačanje grane na kojoj sjedimo.
Maljković je bio najrazigraniji kombinator, jedan njegov bušman po broju je bio lijep začin u poplavi predvidivih kombinacija. Odabraću nešto iz Orbisa. Lijepo se sjetiti tog dragog čovjeka, imam puno lijepih uspomena, dolazio je u Sarajevo, viđali smo se i u njegovom Primoštenu, naravno i na enigmatskim susretima.
Teško je ocjenjivati ove stare radove, neizbježno je da ih poredimo s onim što nam je najsvježije u sjećanju, dakle onim što se radi sada. I ovaj rad je ilustracija autorove razigrane kombinatorike, izbjegao je dvoslove (nije se on uzbuđivao oko takvih stvari), naglasak je uvijek na neočekivanim opcijama... Srednji dio jeste bitno bolji, dopada mi se i igranka dolje lijevo.
Dobar je rad, odličan nije.
U odličnom radu ne možete imati tri povratna glagola u istoj kombinaciji (a mnogo je i za celu mrežu).
Ima lepih rešenja: međuodnos, KUP UEFA, Einstein, dobrotvor, jednokrilac, repertoar, tržnica.
Kombinacija sa Stuartom i Klausom je skoro na nivou monotone, verovali ili ne. Ništa neočekivano, to je jedan sasvim logičan način da iskusni sastavljač razbije STR. Svakako efektno.
I sviđa mi se potpis (tzv. IRONIM). :)
Očito da je prvi vodoravni pojam bio TROSTRUKOST, ali autor (ili možda urednik!) nije pronašao nikakvo značenje za petoslov OSKRA.
Možda bi danas bila prihvatljiva sintagma TROSTRUKI TANDEM za bicikl s tri sica (tj. za tri sobe)? Za to i neka druga značenja danas postoji preko 130 potvrda na Googleu.
Sinoć nađoh desetak Maljkovićevih bušmana iz Orbisa, najčešće su slični ovom, startna bjelina gore lijevo, ali ima i nekoliko potpuno drugačijih. Mogao je on raditi svaki stil, ali mu je očito najvažnija bila razigranost sadržaja.
Zanimljivo je vidjeti gomilu bušmana na monitoru, dovoljno velikih da se jasno vide mreže, a dovoljno malenih da se ne vide potpisi. Najlakše je prepoznati Dopuđu (simetrija, centralna bjelina, lanci crnih polja u kontra smjeru), pa onda Fehima (totalna opuštenost kad je riječ o rasporedu crnih polja), Kurpesa (izbalansirana mreža bez dvoslova), Rešad sa nekoliko radova i njegovim blokovima (molerajima), Ejub, Radoja, Bilankov, Laštro, Emir su radili rasuta crna polja, Železnik je uvijek imao bjelinu uz ležerniji pristup rasporedu crnih polja, Zlatko je imao izbalansirane mreže, nešto crnje od Kurpesovih, Žarko se volio razmahati pa ima vrlo različitih varijacija mreže, Vojin je radio baš sve opcije.
Постави коментар