E ovo je tema koju smo prežvakali 1000 puta i obično smo svi ostali na polaznim stanovištima. Valjalo bi ovakve i sliččne teme (bjeline, tematski pojmovi, pridjevi, ...) obraditi anketirajući veći broj rješavača, konzumenata koji nisu i sastavljači ukrštenica.
Što se tiče položaja dvoslova u ukrštenici, evo mišljenja jednog od njih: Toliko mi je svejedno, da mi ne može biti "svejednije". :D
To su sve stvari koje, verujem, ogroman broj rešavača ni ne zapaža. Belinu primetim samo kada je puna čudnih i upitnih reči, a nedostatak prideva i ostalih vrsta reči onda, kada tokom rešavanja osetim da je ukrštenica suvoparna i dosadna. Dakle, uglavnom te stvari primećujem u negativnom kontekstu.
Ovo sam već rekla prilikom diskusije o rebusima, ali to važi i ovde - jedna je stvar praviti ukrštenicu za takmičenje u sastavljanju, a sasvim druga kada se to pravi sa ciljem zabavljanja širokih masa (i njihovim neprimetnim usputnim edukovanjem i proširivanjem rečnika) :)
Tako je Svetlana, rješavači primijete greške, dosadan ili nerješiv sadržaj…, sve mane. Biraće izdanja sa manje mana. Ako takvih mana nema onda će birati i po vrlinama, svježijem i kreativnijem sadržaju isl. Naravno, sve se uklopi u nekakav ukupni dojam, plus cijena...
Tačno je i da je velika razlika raditi i ocjenjivati sastavak za natjecanje u poređenju s onim za široke mase. Kriteriji su slični ali prioriteti najčešće nisu. Neki od nas misle da i takmičarski rad treba biti rješiv, da veličina bjeline nije presudno mjerilo i sl, te da autori radova za mase trebaju misliti i na strukturu pojmova i mreže jer to sigurno utiče na rješavačev užitak (upisivanje bezbrojnih dvoslova, kratica… nije istinsko rješavanje, teško da iko uživa u tome, to što smo ih navikli na to druga je priča...).
Kao i u drugim kreativnim djelatnostima i enigmatika ima konzumente koji će (ne)kupovanjem dati svoju ocjenu i zanatlije koji će radu (autorskom i uredničkom) pristupiti analitički i svoje mišljenje ponuditi drugima. I jedno i drugo je važno i potrebno. Ocjena konzumenata je svjetionik za sve nas, izdavače posebno, njihovo postojanje daje smisao i materijalnu osnovu našem radu. Istovremeno, urednici utiču na publikum (i na autore, naravno), nude nove stvari, stare na novi način i sl.
Kome i čemu treba kritika i teoretiziranje? Svačiji je izbor gdje će smjestiti sebe, odnosno svoj pristup enigmatici. Ako sam autor ili urednik mogu se zadovoljiti time da produciram neambiciozne i lake stvari (i za napraviti i za riješiti). Nekad je takav izbor rezultat istinskog biranja, nekad hiperprodukcije radi zarade, nekad ograničene moći, svejedno, sve je u redu dok su radovi korektni. Neki autori i urednici će težiti drugačijim ciljevima… Analiziranje svih dijelova enigmatske stvarnosti ne može biti štetno (moguće povrijeđene taštine i neprimjerene diskusije su druga priča). Koliko će biti korisno ovisi o spremnosti enigmatske javnosti da razumije i “ukrsti” silu argumenata.
3 коментара:
E ovo je tema koju smo prežvakali 1000 puta i obično smo svi ostali na polaznim stanovištima. Valjalo bi ovakve i sliččne teme (bjeline, tematski pojmovi, pridjevi, ...) obraditi anketirajući veći broj rješavača, konzumenata koji nisu i sastavljači ukrštenica.
Što se tiče položaja dvoslova u ukrštenici, evo mišljenja jednog od njih: Toliko mi je svejedno, da mi ne može biti "svejednije". :D
To su sve stvari koje, verujem, ogroman broj rešavača ni ne zapaža. Belinu primetim samo kada je puna čudnih i upitnih reči, a nedostatak prideva i ostalih vrsta reči onda, kada tokom rešavanja osetim da je ukrštenica suvoparna i dosadna. Dakle, uglavnom te stvari primećujem u negativnom kontekstu.
Ovo sam već rekla prilikom diskusije o rebusima, ali to važi i ovde - jedna je stvar praviti ukrštenicu za takmičenje u sastavljanju, a sasvim druga kada se to pravi sa ciljem zabavljanja širokih masa (i njihovim neprimetnim usputnim edukovanjem i proširivanjem rečnika) :)
Tako je Svetlana, rješavači primijete greške, dosadan ili nerješiv sadržaj…, sve mane. Biraće izdanja sa manje mana. Ako takvih mana nema onda će birati i po vrlinama, svježijem i kreativnijem sadržaju isl. Naravno, sve se uklopi u nekakav ukupni dojam, plus cijena...
Tačno je i da je velika razlika raditi i ocjenjivati sastavak za natjecanje u poređenju s onim za široke mase. Kriteriji su slični ali prioriteti najčešće nisu. Neki od nas misle da i takmičarski rad treba biti rješiv, da veličina bjeline nije presudno mjerilo i sl, te da autori radova za mase trebaju misliti i na strukturu pojmova i mreže jer to sigurno utiče na rješavačev užitak (upisivanje bezbrojnih dvoslova, kratica… nije istinsko rješavanje, teško da iko uživa u tome, to što smo ih navikli na to druga je priča...).
Kao i u drugim kreativnim djelatnostima i enigmatika ima konzumente koji će (ne)kupovanjem dati svoju ocjenu i zanatlije koji će radu (autorskom i uredničkom) pristupiti analitički i svoje mišljenje ponuditi drugima. I jedno i drugo je važno i potrebno. Ocjena konzumenata je svjetionik za sve nas, izdavače posebno, njihovo postojanje daje smisao i materijalnu osnovu našem radu. Istovremeno, urednici utiču na publikum (i na autore, naravno), nude nove stvari, stare na novi način i sl.
Kome i čemu treba kritika i teoretiziranje? Svačiji je izbor gdje će smjestiti sebe, odnosno svoj pristup enigmatici. Ako sam autor ili urednik mogu se zadovoljiti time da produciram neambiciozne i lake stvari (i za napraviti i za riješiti). Nekad je takav izbor rezultat istinskog biranja, nekad hiperprodukcije radi zarade, nekad ograničene moći, svejedno, sve je u redu dok su radovi korektni. Neki autori i urednici će težiti drugačijim ciljevima… Analiziranje svih dijelova enigmatske stvarnosti ne može biti štetno (moguće povrijeđene taštine i neprimjerene diskusije su druga priča). Koliko će biti korisno ovisi o spremnosti enigmatske javnosti da razumije i “ukrsti” silu argumenata.
Постави коментар