Hvala Štef, hvala Slavko…, ove su strane već objavljivane ovdje a i ranije kod kod Adnana (link ne radi sada, nadam se da sadržaj bloga nije izgubljen, da je prebačen na neku drugu adresu). Vrijedno je ponoviti, riječ je o početku značajnog enigmatskog projekta.
U vrijeme starta Orbisa bio sam u vojsci, radio HIK, jedva čekao da se vratim u “civilku” sa svim što to znači, uključujući i udobno radno mjesto u BL MLjekari. Nisam znao za projekt Orbis, bilo mi je drago da se kuća Oslobođenje sjetila enigmatike, no bio sam i razočaran, očekivao sam ozbiljniji pristup. Sve je podsjećalo na projekt Test - po izgledu prvih brojeva bilo je jasno da je koncept bio nemati koncept. Autori su slali radove na različite formate, onda su urednici (honorarci) iz pristiglog birali sadržaj i slagali stranice, sami radili da dopune gdje je trebalo. Tehnički dio (crtanje radova) je rađen na različite načine, nije bilo konzistentnosti ni prepoznatljivosti. Kao i sa Testom i ovdje je pristup bio odluka kuće, očito je da se željelo pokušati bez velikih ulaganja pa ako krene onda vidjeti kako dalje. Honorarni enigmatski urednici su činili šta je bilo moguće, u Testu je to bio Ivan Šagadin, u Orbisu, koliko sam čuo, Mesud Malkoč, Šefik Vučijak, pominjan je i Stanislav Železnik. Nije im bilo lako, u sličnoj situaciji je bio i tehnički urednik Esad Bajramović (genijalac i prekrasan čovjek koga smo nedavno izgubili). Ne znam koliko je brojeva u ovom formatu izašlo, sjećam se da sam slao neke radove, možda je to bilo potaknuto prvim, super ugodnim, susretom sa Mesudom u vrijeme mog vojnikovanja u Sarajevu.
Nastavak moje priče o Orbisu je rezultat pozitivnog poklapanja nekih stvari, kako se to nekad u životu desi. Oslobođenje je upravo dovršavalo prekrasnu novu zgradu, što je uključivalo i novu opremu, rotaciju i planove za proširenje izdavaštva i sve što ide s tim. Tiraž Orbisa je bio na granici isplativosti i kuća je trebala odlučiti da li nastaviti i kako. Test je u sličnoj situaciji ukinut što je bila velika šteta. Orbis je dobio šansu a i ja s njim. Uloga glavnog i odgovornog urednika je povjerena Nurdžihani Đozić koja nije bila enigmat ali je imala iskustvo kao urednica Politikinog Mozaika, prije toga i u redakciji superuspješnog Politikinog Zabavnika. Mozaik je bio inovativan i ozbiljan, surađivao sam, trudio se, kriptogramke sam čak i crtao jer nisam bio zadovoljan njihovim crtežima. HIK je imao solidnu prodaju i u Politikinoj mreži, postojao je već 7 godina… Nura me pozvala, u razgovoru s njom i drugim čovjekom kuće Brankom Ekertom sam dogovorio sve i detalje o nastavku vođenja HIK-a (uz micanje mog imena iz impresuma), veći dio radnih dana kući u Banjoj Luci, plaćene troškove putovanja BL-SA-BL. Bilo je jasno da šansa postoji, ali da se očekuje da enigmatski dio guram sam. Nisam se bojao izazova jer je, u poređenju sa iskustvom HIK-a, ovo bilo neuporedivo izglednije. Format i oprema revije, ulaganje u nagradne igre, reklame, podrška u redakciji, kući, prodajnoj mreži… sve je to pomoglo i start novog Orbisa je bio uspješan. Poslije se prešlo na tjedno izlaženje, iznajmio sam stan u SA, došao je Slavko… Od prvog dana sam imao punu Nurinu podršku, jednako je bilo i sa estradnim magom Milanom Radićem koji je bilo sljedeći glodur… Kako se kaže “od svega najbolje uspijeva uspjeh”, tiražni rezultati su bili dobri, status enigmatike u kući je unaprijeđen, naravno, radilo se izuzetno mnogo… Daleko je to bilo od brojnosti i organiziranosti redakcija kao što su bile Vjesnikov Kviz tada, poslije Feniks, Kvizorama, vjerujem i Kviskoteka. Mnogo šta u Orbisu je bilo bitno ispod onog što sam želio, ali je bilo i mnogo čega na šta se može biti ponosan, inovativnosti, aktuelnosti, kreativnosti… No, najveći uspjeh je okupljanje suradničke ekipe, prekrasna pozitivna atmosfera o čemu su pisali mnogi komentatori na blogovima. Mnogo lijepog se desilo oko Orbisa i izvan samih stranica, neke stvari žive i danas. Uvijek isti osjećaj i zaključak – bilo je to prelijepih 9.5 godina, ostala lijepa zaostavština.
Pokušah, uz ovaj post sa prvim brojem, dati koherentnu priču o dva početka projekta Orbis, oprostite mi ponavljanja… Bilo bi lijepo da se pozabavimo sadržajem, ulogom i značajem ovog, a i svih drugih izdanja, uključujući i internetska. Na nama je odluka hoće li sve biti prepušteno zaboravu ili ćemo ponešto sačuvati.
Da, može se reći da je "Orbis" imao tri (ili možda i četiri) POČETKA. Prvi period je ovaj koji me podsjeća na "Veselu svesku" (izdanje Oslobođenja za mlađe razrede OŠ), drugi je onaj na novi format i sa pravom redakcijom (ne kažem da je ova prva "neprava" već da je bilo znatno ozbiljnije sa Hajrom u redakciji). Nadam se da neko ima prvi broj tog novog perioda i da će poslati pa da i to objavim. Treći period je onaj kakav pamtimo kao "pravi Orbis" (sedmično izlaženje na "Orbisovom formatu" sa ljepoticom na naslovnoj strani, glavni urednik Milan Radić, veliki tiraž). Što se mene tiče, postoji i četvrti "početak" (1987. godine). Sjećam se da je bio ubitačan tempo, ali se izdržalo i imam neuporedivo više pozitivnih slećanja nego sjećanja na teškoće.
Štefu još jednom HVALA na ovom podsjećanju. Možda će neko od saradnika ili čitalaca napisati koju riječ?
Taj prvi revijalni broj negdje krajem 1982-e je imao na naslovnici Maju Odžaklijevsku, novu glavu lista i skandinavku pored fotosa. Prelazak na tjedno izlaženje se desio, nisam siguran, sa brojem 100. Sjećam se da je Eso napravio novu glavu,ja sam ponudio naslovnicu bez križaljke, mreža i crna polja oko fotosa... taj broj je imao tu mrežu crnobijelu, na slici je bila Suzana Mančić. Reklamna kampanja je pogurala tu tjednu dinamiku, posla je bilo previše, još smo si natovarili i trku za aktuelnostima. Razvili smo cijeli sistem naručivanja, diktiranja radova telefonom...
Posebna priča je neenigmatski dio, bilo je tu baš svega, vrijednih ali i onih drugih priloga... Kakav bi rezultat bio u slučaju razvoda tog braka iz interesa teško je znati, vjerujem da bi enigmatski dio preživio. Enigmatika je tada bila vrlo isplativ biznis. Mali troškovi, niži rabati prodajne mreže, tržište veće... Tehnika je uznapredovala pa se danas producira puno brže, ali je potrebna količina mnogo veća. Istovremeno je tržište manje, rabati viši, no opstaje se i sa bitno manjim tiražima nego je to bilo nekad.
Pomenuh gore na početku prvog komentara problem sa starim linkom na post o Orbisu na Adnanovom blogu (ostalo mi u sjećanju ponešto), dakle, našao sam ga.
Puno zanimljivog u brojnim komentarima možete naći tu, a i završni komentar Šefika Vučijaka gdje veli da je ispunio obećanje (biće da se odnosi na njegov prethodni komentar gdje je obećao napisati tekst o počecima Orbisa). Da li je taj tekst igdje objavljen?
Evo ga link na Jovanovu Enigmatsku torbu br 153 od 5.1.2014.
6 коментара:
Narednih dana biće objavljene sve strane iz prvog broja.
Hvala Štef, hvala Slavko…, ove su strane već objavljivane ovdje a i ranije kod kod Adnana (link ne radi sada, nadam se da sadržaj bloga nije izgubljen, da je prebačen na neku drugu adresu). Vrijedno je ponoviti, riječ je o početku značajnog enigmatskog projekta.
U vrijeme starta Orbisa bio sam u vojsci, radio HIK, jedva čekao da se vratim u “civilku” sa svim što to znači, uključujući i udobno radno mjesto u BL MLjekari. Nisam znao za projekt Orbis, bilo mi je drago da se kuća Oslobođenje sjetila enigmatike, no bio sam i razočaran, očekivao sam ozbiljniji pristup. Sve je podsjećalo na projekt Test - po izgledu prvih brojeva bilo je jasno da je koncept bio nemati koncept. Autori su slali radove na različite formate, onda su urednici (honorarci) iz pristiglog birali sadržaj i slagali stranice, sami radili da dopune gdje je trebalo. Tehnički dio (crtanje radova) je rađen na različite načine, nije bilo konzistentnosti ni prepoznatljivosti. Kao i sa Testom i ovdje je pristup bio odluka kuće, očito je da se željelo pokušati bez velikih ulaganja pa ako krene onda vidjeti kako dalje. Honorarni enigmatski urednici su činili šta je bilo moguće, u Testu je to bio Ivan Šagadin, u Orbisu, koliko sam čuo, Mesud Malkoč, Šefik Vučijak, pominjan je i Stanislav Železnik. Nije im bilo lako, u sličnoj situaciji je bio i tehnički urednik Esad Bajramović (genijalac i prekrasan čovjek koga smo nedavno izgubili). Ne znam koliko je brojeva u ovom formatu izašlo, sjećam se da sam slao neke radove, možda je to bilo potaknuto prvim, super ugodnim, susretom sa Mesudom u vrijeme mog vojnikovanja u Sarajevu.
Nastavak moje priče o Orbisu je rezultat pozitivnog poklapanja nekih stvari, kako se to nekad u životu desi. Oslobođenje je upravo dovršavalo prekrasnu novu zgradu, što je uključivalo i novu opremu, rotaciju i planove za proširenje izdavaštva i sve što ide s tim. Tiraž Orbisa je bio na granici isplativosti i kuća je trebala odlučiti da li nastaviti i kako. Test je u sličnoj situaciji ukinut što je bila velika šteta. Orbis je dobio šansu a i ja s njim. Uloga glavnog i odgovornog urednika je povjerena Nurdžihani Đozić koja nije bila enigmat ali je imala iskustvo kao urednica Politikinog Mozaika, prije toga i u redakciji superuspješnog Politikinog Zabavnika. Mozaik je bio inovativan i ozbiljan, surađivao sam, trudio se, kriptogramke sam čak i crtao jer nisam bio zadovoljan njihovim crtežima. HIK je imao solidnu prodaju i u Politikinoj mreži, postojao je već 7 godina… Nura me pozvala, u razgovoru s njom i drugim čovjekom kuće Brankom Ekertom sam dogovorio sve i detalje o nastavku vođenja HIK-a (uz micanje mog imena iz impresuma), veći dio radnih dana kući u Banjoj Luci, plaćene troškove putovanja BL-SA-BL. Bilo je jasno da šansa postoji, ali da se očekuje da enigmatski dio guram sam. Nisam se bojao izazova jer je, u poređenju sa iskustvom HIK-a, ovo bilo neuporedivo izglednije. Format i oprema revije, ulaganje u nagradne igre, reklame, podrška u redakciji, kući, prodajnoj mreži… sve je to pomoglo i start novog Orbisa je bio uspješan. Poslije se prešlo na tjedno izlaženje, iznajmio sam stan u SA, došao je Slavko… Od prvog dana sam imao punu Nurinu podršku, jednako je bilo i sa estradnim magom Milanom Radićem koji je bilo sljedeći glodur… Kako se kaže “od svega najbolje uspijeva uspjeh”, tiražni rezultati su bili dobri, status enigmatike u kući je unaprijeđen, naravno, radilo se izuzetno mnogo… Daleko je to bilo od brojnosti i organiziranosti redakcija kao što su bile Vjesnikov Kviz tada, poslije Feniks, Kvizorama, vjerujem i Kviskoteka. Mnogo šta u Orbisu je bilo bitno ispod onog što sam želio, ali je bilo i mnogo čega na šta se može biti ponosan, inovativnosti, aktuelnosti, kreativnosti… No, najveći uspjeh je okupljanje suradničke ekipe, prekrasna pozitivna atmosfera o čemu su pisali mnogi komentatori na blogovima. Mnogo lijepog se desilo oko Orbisa i izvan samih stranica, neke stvari žive i danas. Uvijek isti osjećaj i zaključak – bilo je to prelijepih 9.5 godina, ostala lijepa zaostavština.
Pokušah, uz ovaj post sa prvim brojem, dati koherentnu priču o dva početka projekta Orbis, oprostite mi ponavljanja… Bilo bi lijepo da se pozabavimo sadržajem, ulogom i značajem ovog, a i svih drugih izdanja, uključujući i internetska. Na nama je odluka hoće li sve biti prepušteno zaboravu ili ćemo ponešto sačuvati.
Da, može se reći da je "Orbis" imao tri (ili možda i četiri) POČETKA. Prvi period je ovaj koji me podsjeća na "Veselu svesku" (izdanje Oslobođenja za mlađe razrede OŠ), drugi je onaj na novi format i sa pravom redakcijom (ne kažem da je ova prva "neprava" već da je bilo znatno ozbiljnije sa Hajrom u redakciji). Nadam se da neko ima prvi broj tog novog perioda i da će poslati pa da i to objavim. Treći period je onaj kakav pamtimo kao "pravi Orbis" (sedmično izlaženje na "Orbisovom formatu" sa ljepoticom na naslovnoj strani, glavni urednik Milan Radić, veliki tiraž). Što se mene tiče, postoji i četvrti "početak" (1987. godine). Sjećam se da je bio ubitačan tempo, ali se izdržalo i imam neuporedivo više pozitivnih slećanja nego sjećanja na teškoće.
Štefu još jednom HVALA na ovom podsjećanju. Možda će neko od saradnika ili čitalaca napisati koju riječ?
Taj prvi revijalni broj negdje krajem 1982-e je imao na naslovnici Maju Odžaklijevsku, novu glavu lista i skandinavku pored fotosa. Prelazak na tjedno izlaženje se desio, nisam siguran, sa brojem 100. Sjećam se da je Eso napravio novu glavu,ja sam ponudio naslovnicu bez križaljke, mreža i crna polja oko fotosa... taj broj je imao tu mrežu crnobijelu, na slici je bila Suzana Mančić. Reklamna kampanja je pogurala tu tjednu dinamiku, posla je bilo previše, još smo si natovarili i trku za aktuelnostima. Razvili smo cijeli sistem naručivanja, diktiranja radova telefonom...
Posebna priča je neenigmatski dio, bilo je tu baš svega, vrijednih ali i onih drugih priloga... Kakav bi rezultat bio u slučaju razvoda tog braka iz interesa teško je znati, vjerujem da bi enigmatski dio preživio. Enigmatika je tada bila vrlo isplativ biznis. Mali troškovi, niži rabati prodajne mreže, tržište veće... Tehnika je uznapredovala pa se danas producira puno brže, ali je potrebna količina mnogo veća. Istovremeno je tržište manje, rabati viši, no opstaje se i sa bitno manjim tiražima nego je to bilo nekad.
Pomenuh gore na početku prvog komentara problem sa starim linkom na post o Orbisu na Adnanovom blogu (ostalo mi u sjećanju ponešto), dakle, našao sam ga.
Puno zanimljivog u brojnim komentarima možete naći tu, a i završni komentar Šefika Vučijaka gdje veli da je ispunio obećanje (biće da se odnosi na njegov prethodni komentar gdje je obećao napisati tekst o počecima Orbisa). Da li je taj tekst igdje objavljen?
Evo ga link na Jovanovu Enigmatsku torbu br 153 od 5.1.2014.
https://cryptoman.blogger.ba/2014/01/05/iz-moje-enigmatske-torbe-153/
Постави коментар