Ovo je Orbis broj 13 od kojega se kao urednica javlja Nurdžihana Đozić. Orbis je dobio novu glavu i tisak jednog arka u rotoboji. Takav je bio sve do broja 43 (predzadnji broj 1982. godine kada dobiva fini ovitak u boji. U impresumu nema promjena što se tiče urednice, ali je promijenjen tehnički urednik.
(Narednih dana biće objavljene sve strane iz ovog broja)
7 коментара:
Danas sam bio odsutan pa ne stigoh odmah adekvatno reagovati na mudru misao anonimnog šaljivdžije.
Što pobrisa čovjeku komentar. Vrli pitac je postavio smisleno pitanje. Lako je odgovoriti mu da preskače ono što ga ne zanima, ali mu pitanje jeste smisleno. Lako je odgovoriti i meni da slijediš princip nepotpisano-obrisano, ali je i moje pitanje smisleno. Najčešće je mnogo više od imena autora pitanja zanimljivo samo pitanje, odnosno tema... stara priča.
Hajro druže, hajde da odgovorim 1347. put.
Kad neko (bilo ko) postavi (bilo kakvo) pitanje i potpiše se TO SE NA OVOM BLOGU RAČUNA KAO SMISLENO, LEGITIMNO,...(pa makar se i ne dopalo blogogazdi). To ostaje na blogu i na to se reaguje ili ne reaguje kako je uobičajeno u komunikaciji među ljudima od pamtivijeka do sada.
Ako neko (bilo ko) napiše nešto (bilo šta, pa makar i hvaljenje blogogazde) i ne potpiše se onda se to RAČUNA KAO ŠARANJE PO TARABI ILI FASADI...a to nije lijepo, te takve žvrljotine prekrečavam.
Tebi i ostalima ne branim da se dopisujete sa anonimnim mudracima i sipačima pokušaja duhovitosti, Slobodno možete, ali ne preporučujem. Radi opšte higijene, bolje je ovako.
Ponavljam(o) se, nije to najgora stvar na svijetu... ponvljaju se mnogo gluplje i opasnije stvari...
Ozbiljnost djela (ovdje je riječ o blogu) se ne postiže super strogim pravilima, već ozbiljnošću i kvalitetom sadržaja... ta me "higijena" najviše zanima. Sve dok nema vrijeđanja i sl bisera nepotpisan komentar je dobitak, možda otvara dobru temu, nudi zanimljiv argument, bilo bi mi draže da je potpisano, ali odsustvo potpisa zaista nema objektivnu težinu. Strogost na ovu temu možda obeshrabruje neke da napišu koju riječ. Nekad mi se znalo učiniti da se sve shvata osobno, nisam se kajao što napisah nešto, ali jesam znao biti iznenađen reakcijama. Još nisam napisao nepotpisan komentar, ali ću priznati da mi jeste padalo na pamet. Nekako mi se učinilo da je zgodno da nešto kažem, da bi možda bilo zanimljivo, ali je prevladala bojazan da će neki moje riječi doživjeti negativno prema osobi (što nije namjera ni cilj) pa sam odustajao od namjera da išta napišem. Tužno je što se šutnja sve češće nameće kao izbor, ona stara "šutnja je zlato" stoji u nekim super ozbiljnim stvarima, no kako će se ljudi razumjeti i upoznati ako će komunicirati uz stalni oprez na temu "političke korektnosti", sa savršenom pristojnošću i potpunom prazninom rečenog. Sve plus lijenost, današnji način komuniciranja... No, to je druga, velika tema... nazad na enigmatiku - evo gledam nogomet i završavam žiriranje splitskih bušmana, nema obaveze obrazlaganja, nema rizika da nekog povrijedim, lakše mi. Je li to dobar rezon, to lakše je najbolje? Tako je i sa brisanjem, najlakše je... tako je i sa nepotpisivanjem, najlakše je... Najlakše bi bilo nemati ništa, ni mišljenje, ni želju da ga kažeš, ni blog... Neka nama svega toga, malo više rezona i dobre volje bi dobro došlo.
Hajde da mi pišemo o objavljenom.
10. Prvi tramvaj u našoj zemlji pojavio se u Sarajevu? NETAČNO.
Постави коментар