Korespondencija sa Slavkom Pelehom (5)
Piše: Stjepan Horvat
Danas donosim još jedno pismo Slavka Peleha s nadnevkom 8. ožujka 1969. godine. Možda je zanimljivo zbog toga što će enigmatski povjesničari moći saznati kako su tekli neki zagonetački procesi vezani uz dodatne zagonetačke aktivnosti (ne samo za sastavljanje zagonetaka).
Ovdje je opširno razmatranje vezano za kategorizaciju zagonetača, koja je u to vrijeme bila u širokoj raspravi među članovima Čvora. Stariji i već afirmirani autori, kao što su Zlatan Čop, Simon Racković, Božidar Vranicki i Ferdo Pavešić, dali su svoj obol raspravi da se pravila poboljšaju i budu doprinos ocjeni zagonetačkog rada svakog pojedinca. Osim ispunjavanja navedenih potrebnih formalnih uvjeta vezanih za objavljene zagonetke, o dodjeli najviše titule zagonetačkog velemajstora odlučivao bi Savjet velemajstora, koji bi na prijedlog Komisije za kategorizaciju zagonetača donosio konačnu odluku o dodjeli te titule. Opisan je postupak provedbe kategorizacije.
Slavko Peleh iznio je svoja razmišljanja o tome treba li Čvor izlaziti petnaestodnevno ili kao mjesečnik. Trebalo je razmotriti mogućnost da češće izlazi neko posebno izdanje.
Izvijestio me o tome kako napreduju istraživanja zagonetačkih listova do kojih se može doći u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Istraživao je još neke podatke vezane uz pojavu prve križaljke u ovim krajevima.
Kratko je opisao susret sa zagrebačkim zagonetačem Rudolfom Majićem, koji je bio u nekoj zavadi sa Zlatkom Stipaničićem, a to je Pelehu dalo ideju da razmislimo i o Zagonetačkom sudu časti. Već tada se pojavio problem plagiranja pojedinih zagonetaka, no danas je to izgleda posve nevažno pitanje.
1 коментар:
Enigmati su se svađali?! Nemoguće! Šokiran sam!
:))))
Постави коментар