среда, 1. мај 2024.

IDEM, NE IDEM, IDEM, NE IDEM, IDEM

Eroteka (b)

Nastavljam tamo gdje sam stao.

Odlučio sam da IDEM u Rabac i to bi bio moj sedmi SOZAH (Osijek, Beli Manastir, Čiovo, Bjelovar, Široki Brijeg i Nova Gradiška/ne baš ovim redom). Trebalo je samo smisliti kako stići do Istre. Jeste daleko, ali želja je veća. Vidim da ima direktan bus iz Beograda do Rijeke. Razmišljam – „Natovariću se Peri na grbaču, kad se već ponudio“. Počeo sam sa pripremama, ali kako je vrijeme prolazilo, počinjem da sumnjam da ću planirano moći da realizujem. Sumnjam, ali nastavljam da planiram put. Pojavljuje se milion prepreka, te nekih mjesec dana prije puta sa žaljenjem sam sebi kažem da moram donijeti nepopularnu odluku: NE IDEM. Pomirih se sa sudbinom, žao mi je što ne idem, ali izgleda da nema šanse (daleko, komplikovan put, tanak budžet, poslovne obaveze, porodične obaveze...). Kažem Najboljoj Od Svih Žena da preskačem Rabac, to sam javio nekolicini kolega, te se prepustih svakodnevnim (mnogobrojnim obavezama). Ne idem, šta ću, krivo mi je, ali kad ne može, onda ne može. Više kolega mi se javlja i podstiče me da dođem u Rabac. Imam osjećaj da im je iskreno stalo do toga da se vidimo u Istri. Odgovaram im da imam želju, ali da nema šanse. Jedan dan šetamo Najbolja i ja po kikindskom trgu i ona mi reče: „Moraš ići. Ja ću te finansirati“. Ta duhovita izjava me baš oraspoloži. Naime, dva sata ranije Najbolja u udruženom poduhvatu sa sinom i nevjestom mi je orobila karticu (ta MOJA kartica je inače zove SVAČIJA jer je najmanje u mom posjedu i služi za razne kupovine). Išli su u redovnu kupovinu i začulo se „srrrrrkkkk“ što znači da su „povukli talog“ sa dna mog računa. Najbolja i dalje insistira da treba da idem. Dobro me poznaje i zna šta mi je bitno u životu. Kiselo se smješkam i kažem „Ahaaaa!“. Sutradan zvoni mi telefon. Zove Džems iz Mostara. Uz uobičajnu zezanciju: „Da li je to autor antologijske anagramne adrese RAŠID KASTL?“, pita me da li idem u Rabac. Kažem mu da ne idem i da imam nekoliko razloga zašto ne idem, a on reče: „Mora se ići. Ja ću ti platiti hotel“. Jedva ga ubijedih da novac nije najvažniji razlog, zahvalih mu na ponudi i iskritikovah ga tvrdeći da su moji prihodi veći od njegovih...ali u toku razgovora s dragim kolegom, naredih sebi: IDEM! Rekoh Najboljoj Od Svih Žena da ipak idem, samo da moram poraditi na tome da obezbijedim sve za putovanje. Trebalo je napraviti plan za nekoliko desetina stvari. Sjetih se direktnog autobusa KI -BL, pa upitah Božu Miljevića kako oni idu i ima li mjesta za još jednog veseljaka. Božo odgovara da mora biti mjesta, da je planirano da idu Nebojša, Gojko i on, a ako bude išao i Radoja (koji nije siguran) putovaćemo s dvoja kola. Zahvalih mu (ne mogu se dovoljno zahvaliti jer mi je jedan teret skinuo s grbače). Dakle, put je isplaniran. Sada treba uraditi još dosta stvari. Odmah prijavljujem dane odmora, tako da spojim s prvomajskim i uskršnjim praznicima. Potom sam dodatno zasukao rukave da unaprijed uradim enigmatske priloge, pa sam na poslu „prebacio u šestu brzinu“. Tih dana sam uradio više rješenja nego iko u Gradskoj upravi. Sad je još ostalo da razriješim neke porodične obaveze (finansijske prema sinu studentu, finansijske prema drugom sinu/odnosno unuku jer biti dobar deda košta 😊..., zatim neke nefinansijske porodične obaveze). Polazno stanje računa nije dobro, ali računam čučnuće plata i eto rješenja...Uz to imam neki zaostali honorar. (Taj honorar nisam dočekao iako je bilo obećanja, pa sada dotičnog, kad ga pomenem ne zovem po imenu nego „onaj pizdun“). Marljivo radim na svim poljima i na pet dana do polaska spreman sam. U međuvremenu Rešad je preko mene uspostavio kontakt s Božom. Dobio je potvrdu da može i on sa mnom preko BL do Rapca. Božo javlja da Radoja najvjerovatnije ne ide i predlaže da nas petorica idemo njegovim kolima. Kaže da će on svakako voziti, te ako Radoja odluči da krene u Istru ići ćemo s dvoja kola. Sve je u redu...radujem se putu. Pakujem prvo narandžastu majicu i EKK suvenire za Babiča, majicu za Nedjeljka Nedića (jer on nema majicu iz najnovije serije), majice manjeg broja za Nediće (jer imaju velike), nekoliko majica za još neke članove, blokčiće, olovke, ali i pehar za Marka Mihaljevića (prošle godine sam njegov pehar zaboravio da ponesem). Bilo je samo obuti cipele i pravac provod! IDEM. U utorak - šok. Uveče mi javljaju da je mali Luka završio u bolnici jer ima upalu pluća. Smjestili su ga u bolnicu oko 17 sati. Prvo je s njim bila mama, ali pošto je trudna (Luka će u septembru dobiti seku, prvu djevojčicu u porodici Bovan od 1963. godine), zatjerali su je kući, a Miloš je utrčao s rezervne klupe.  Odmah donosim odluku NE IDEM. Svi smo zabrinuti, vrlo zabrinuti. Ujutro prije šest sati razgovaram preko vibera s Lukom. Djeluje mi dobro (terapija je odmah dala rezultat). Pitam ga kako je, a on mi odgovara: „Dobro, ali sam u bolnici sto godina“. Miloš reče da nema temperaturu, da doktori kažu da će sve biti u redu, te ispriča da je sinoć oko 22 sata sestra ponudila Luki da mu donese hleba i margarina, a da je on odgovorio: „Bolje bi bilo pavlake i salamice“. Dobro je, pomislim, zahebant na dedu.

U srijedu prije podne NE IDEM. Javljam kome treba javiti da su se okolnosti promijenile i da postoji mogućnost da odustanem od puta. Pod velikim sam stresom. Stalno smo na vezi s Milošem i Lukom i djeluje da sve ide u dobrom pravcu, ka brzom ozdravljenju, ali razmišljam da moram biti u Kikindi da priskočim ako treba nešto, a i novonastala situacija dovodi do rebalansa budžeta, jer pare treba usmjeriti u važnijem pravcu. Svi moji me prosto tjeraju da ipak idem na put, da ne mogu ništa da učinim jer su oni u bolnici, nema posjeta, nema kontakta, a uz to će vjerovatno napustiti bolnicu u subotu (propisali su pet dana tereapije). Kažem sebi da ću odlučiti u četvrtak ujutro (bus je u četvrtak u 20.30). U četvrtak stanje u bolnici je još bolje, pa odlučujem IDEM. Javljam Rešadu da kreće prema Novom Sadu (ima bus iz Novog Pazara u 15.15 koji dolazi u NS u 22.15, a moj bus kreće iz NS u 22.30). Ostavljam nešto keša i karticu Najboljoj Od Svih Žena, a ja s knap-budžetom krećem ka Rapcu.

Nastaviće se. Slijedi: NIŠTA NIJE DALEKO

REZULTATI MAGIČNI LIK (5)


REZULTATI ZAGONETKA U STIHU (5)

REZULTATI KRIŽALJKA (5)


NIJE LAKO BITI PRVI DO PRVOG

Eroteka (a)

Nema čovjeka bez mane, ili preciznije rečeno bez nekog poroka, samo je pitanje da li su poroci „meki“ ili „teški“.  Priznajem, moj teški porok je enigmatika, ne mogu da funkcionišem bez dnevne doze, a uvijek postoji zrno opasnosti da se ne predoziram. Od 24 sata dnevno, o enigmatici ne mislim jedino kad spavam. Zato je opštepoznato da su mi enigmatska okupljanja visoko na listi prioriteta. Najbolja Od Svih Žena odavno se pomirila sa sudbinom, pa nikad nije ni pokušala da me natjera da se „skinem“ s tog opijata, ili da se izliječim. Vrlo sam joj zahvalan zbog toga, jer je porodični život mnogo lakši bez bespotrebnih rasprava, a rasprava bi sigurno bilo da me samo upita: „Hoćeš li ići na Susrete?!“. To se ne pita ni u šali. (Ovo se ja hvalim skladnim brakom). Kad je god postojala i najmanja šansa da učestvujem na nekom okupljanja enigmata, šansu sam iskoristio.

Kad sam saznao da će krajem aprila biti okupljanje enigmata u Rapcu, odmah je to upisano u kalendar. Pomislih kako je to dobro odabran termin, ne mora sve biti u zgusnutom periodu oko meni bitnih Dana ludaje. Pribilježio sam – IDEM. Prva faza učešća bilo je sastavljanje pet zagonetaka i paralelno sklapanje ekipe. U startu je plan bio da ekipa bude u istom sastavu kao prethodne dvije godine (Boris Babić, Jovan Nedić i ja). Razmišljam, ako još neko izrazi želju da bude „narandžasti“, makar bio jači sastavljač od nas (što uopšte nije teško biti), kao selektor, „baciću ga“ u EKK2. Nekoliko dana nakon raspisa telefonom me pozvao Rešad. Nudi da budem treći član ekipe s njim i Mladenom Markoviće, a ima i naziv REMARKERO (REšad, MARKović, ERO). Zahvalih mu se na primamljivoj ponudi jer ta trojka ima šansu da se okiti zlatom. (Stvarno bismo bili prvi s osvojenim bodovima). Ipak mi je važnije da EKK ima ekipu, pa makar i ne bili dobro plasirani. Pošaljem poruku Borisu Babiču i Jovanu Nediću, s pitanjem-obavještenjem da očekujem da po treći put „na teren“ istrčemo u istom sastavu, posebno zbog prošlogodišnjeg rezultata (drugog mjesta). Boris je za nekoliko minuta odgovorio. „Vrlo rado“, a Jovan je kazao: „Ja ne bih da se takmičim, bolje je da nađeš nekog drugog“. Razmišljam: „Hajde da mi gledamo da sastavimo, pa ćemo nekako nagovoriti Jovana, neću ni tražiti da ga neko zamijeni (ako ne budem morao)“. Brzo sam sastavio anagram i rebus, a kod sastavljanja križaljke sam sebi rekoh: „Slavko, tamo su sve ale i zmajevi, teško je da ćeš napraviti bolje od njih. Sastavi korektno, samo da pokupiš dovoljno bodova za ukupni plasman. Dovoljno je uraditi za neku srednju ocjenu“. S tom ambicijom krenuh...kad ono...opaaaala...križaljka se sama uklapa. „Oho-ho“ rekoh neambicioznom sebi...“Deder se malo više potrudi, moglo bi ovo ispasti dobro“. Udri ovamo, udri tamo, isteši malo gore, potraži šta bi moglo da se uklopi bolje, provjeri ovo i ono...i sklopi se sasvim pristojna križaljka. Ova moja prva faza sastavljanja traje nekih 4-5 dana, a treba da se uhvatim u koštac s magičnim likom (to mi se učinilo da bi moglo biti problematično) i sa pjesmom. Naravno, to sve radim „između kapi“ jer imam gomilu redovnih obaveza (još mi samo fali sastavljački konkurs!). U međuvremenu Boris mi javlja da je zgotovio radove i šalje mi ih na recenziju, da pogledam da li je sve kako treba. Križaljka je u redu, samo je treba malo izglancati. Kvadrat 9x9 je malo problematičan. Iako je sklopljeno 9 pojmova i mogu proći, sugerišem da ipak odabere magični lik (manje ambiciozan, ali znatno „pitkiji“). Rebus jeste korektan ali postoji problem kako ga prikazati na slici. Anagram mi se dopao, a pjesma me oduševila. To mu i napisah. Reče mi da će razmisliti.

Ali, ali...Jovan je tvrd orah...“Ne mogu, tražite drugoga, ovo mi je naporno...(pominje da je magični lik davno sastavio, ali da ostalo nije ni probao). Napisah Babiču da imamo problem s Nedićem i dogovorismo se da ga frontalno napadnemo sa svih strana (on iz Crikvenice, ja iz Kikinde, on sa putovanja u inostranstvo, ja iz centrale EKK). Badava, batrga se i odbila poslušnost (ha-ha), ali sve fino kulturno. Ulazimo u cajtnot pa moram da tražim trećeg. Članovi EKK već su se rasporedili po drugim ekipama. Šta sad raditi? I dalje „bombardujemo“ Jovana (pomišljam i na krajnju soluciju da ga tužim Vesni) ali tražim i rezervu. Usput radim onaj magični lik u više verzija, ali nešto baš i nisam zadovoljan, a pjesma „visi“. Tražim trećeg. Rešad je već našao ekipu (Žarko Đokić), pada mi na pamet Bane Nikić...kaže neće jer ima obaveza, a ako bi učestvovao onda bi i išao u Rabac (a ne može jer ima isplaniran put za taj termin). Potežemo zadnji adut...pišemo (BB i ja) Jovanu da ćemo nas dvojica biti ekipa jer nema niko ko bi ga zamijenio (niko koga bismo mi prihvatili u ekipu i ko je slobodan). Stvarno namjeravam da EKK ide kao dvojac, ako nam se ne „ukaže“ spasilac (Jovan ili neka razerva). Razmišljam o svim opcijama i odlučujem se da pišem Sretenu Periću, za koga sam pretpostavio da će možda poslati 2-3 zagonetke, dobar je sastavljač, pa rekoh da probam. Sjednem da pišem poduži mejl...pišem, pišem...(vapim, zapomagam,)...a dok pišem Sretenu stiže poruka od Jovana da HOĆE. Nerado, ali hoće jer ne može da nas pusti same (BB i SB) ovako mlade i neiskusne, u okrnjenom sastavu u koštac s megašampionima. „Jupiiiii“, uzviknuh u sebi. Naknadno saznajem da je „jupijanja“ bilo i u Crikvenici. Brzo razmijenismo mejlove i bacamo se na posao. Hitro završih jedan magični lik- štit 7x9, malo ga izglancah jer sam uočio da se može u onom „redu viška na dnu u kome su obično bezvezna slova dobiti BANANICE, pa više nije štit već 9x9 sa crnim poljima u dva ćoška. Potom se sve brzo odvijalo. Jovan šalje na uvid pjesmu. Oduševila me. (Plasman kazuje da moja procjena nije bila bezvezna). Babič šalje nove verzije, koje mu recenzenti odobravaju. Sugeriše mi da jedan pojam u magičnom liku zamijenim. Poslušao sam ga. Stiže na uvid Jovanov magični lik. Dobar je, smatramo nas dvojica. Ostaje još samo da Jovan komletira svoju zbirku i da ja pokažem svoje pjesničke sposbnosti. Šta ću, kud ću...odlučim se da krenem od ĆIĆARIJE kao akrostiha, ali je to malo za moje ambicije koje su porasle pa napravih spisak vrhova u Istri. Gledam od čega se može napraviti čitaljka, „uzeh gusle u ruke“ i godalom dajem ritam...Gudi, gudni, gudi, vrati se na početak, ispravi, doradi, gudi, gudi. Ovo nije rđavo, reče objektivni Slavko onom Slavku koji zna biti namćor. Nekako ubijedih namćorastog sebe da je pjesma gotova. Izvršili smo još jednu kontrolu, te naredih „Šalji!“.

Sad je sve u rukama žirija. Veseo sam što EKK ima ekipu. Nije mi mrsko što je u istom sastavu (Napomena: „nije mi mrsko“ to u normalnoj komunikaciji znači: „drago mi je“).

Sad se mogu posvetiti spremanju za Istru jer sam tad bio u fazi IDEM!

Šta je dalje bilo, saznaćete uskoro. (One koje interesoje ovaj poduži izvještaj u nastavcima saznaće i više nego što treba, a ostale svakako i ne interesuje pa će preskakati)
 

JOVANOV SLOGOVNI KVADRAT (440)

BI, BI, JA, KA, KA, KA, KA, KA, KA, PO, RE, RE, SER, SER, ŠKOLj, ŽI

Vodoravno i okomito: 1. Biljka Sorbus aucuparia; kaligovo drvo, rebika, (gorska) smrdljika, smrdljikovina, 2. Redateljica; rediteljka, 3. Morska životinja koja stvara sedefasto skupocjeno zrnce, 4. Indijska filmska komedija na tamilskom jeziku iz 2016. godine.

Autor: Jovan Nedić

ZRNCA (5186)

POTIRALJKA KRIVA ADRESA

 IVETA BUKAL, LESKOVAC

Mariofil Soldo
 

PONAVLJANJE S POVODOM


POZDRAV OD LUKE I MENE

REZULTATI MAGIČNI LIK (4)

REZULTATI ZAGONETKA U STIHU (4)

REZULTATI KRIŽALJKA (4)

 

REBUSANJE (5131)

3, 7, 5, 8
Ovaj rebus sam sastavio za SOZAH. Meni se u prvi mah učinio da je efektan, ali ga nisam poslao zbog...(otkrijte eventualni faul)?

MEDOGMATIKA (26)

MEDOGMATIKA (26)
Večernji list, 27.4.2024.

OZARJE S DLANA (11)




ANAGRAMIRANJE (7653)

 LAKŠE RUMEN CVET!

Ljubica Bilalović