O rebusu iz današnjeg "Rebusanja" davno sam pisao na Criptomanovom blogu. Vidi: OVDE
32.Priča o
rebusu 11.02.11.
Prošle godine o ovom
rebusu malo sam pisao na blogu "Rebusi" Branislava Nikića. Rebus k'o rebus (NAS NIJE GUSKA
ČEKALA - NA SNIJEGU SKAČE "K" ALA), može biti interesantan, ali
mnogo interesantnije je moje sjećanje vezano za nastanak i objavljivanje ovog
rebusa.
Tonći Kulić
(digresija: Tonći se hvalio da je jedini Tonći na svijetu, jer su svi ostali sa
tvrdim č - Tonči) bio je ilustrator "Orbisa" i ja sam povremeno išao do njega da
preuzmem crteže. Tako sam svojevremeno krenuo tramvajem iz redakcije do njega
(na Skenderiji). Za tih 15 minuta vožnje smislio sam ovaj rebus i kažem Tonćiju
da je taze sastavljen (dok sam zurio kroz prozor).
On sjede za sto i za 10 minuta nacrta rebus. Crtao je odmah direktno tušem, bez olovke (na moje veliko čuđenje i to od vrha repa do glave, a onda je docrtavao detalje). Usput smo i razgovarali o nekim indirektima. Tako je rebus od smišljanja do realizacije bio gotov za veoma kratko vrijeme (30 minuta). Rebus se u novinama pojavio u narednom broju (za tri dana) u skandinavci koju sam sastavio istog dana.
Čovjek svašta zaboravlja ali i svašta pamti. Gore opisan događaj iz nekog neobjašnjivog razloga pamtim. Čak se i sjećam neke gomile indirekata koje je Tonći sastavio i napisao na više desetina A4 listova spojenih spajalicom. Isti dan sam mu vratio sličicu koze kojoj je Tonći nacrtao četiri sise. Jedva sam ga ubijedio da koza ima dvije sise. On, gradsko dijete, kozu nije nikad vidio uživo.
Doduše, nisam ni ja ekspert za stočarstvo, ali toliko sam znao. Iako mi je vjerovao na riječ, ipak je zavirio u enciklopediju, onda se silno nasekirao što je tako omašio. Utješih ga riječima da i genije ponekad pogriješi (ali rijetko).
Kada su crteži u pitanju, Tonći je stvarno bio majstor, znao je napraviti fenomenalne rebuse, ali najviše me oduševljavalo to što je znao ilustrovati nešto za šta sam ja bio siguran da se ne može nacrtati.
On sjede za sto i za 10 minuta nacrta rebus. Crtao je odmah direktno tušem, bez olovke (na moje veliko čuđenje i to od vrha repa do glave, a onda je docrtavao detalje). Usput smo i razgovarali o nekim indirektima. Tako je rebus od smišljanja do realizacije bio gotov za veoma kratko vrijeme (30 minuta). Rebus se u novinama pojavio u narednom broju (za tri dana) u skandinavci koju sam sastavio istog dana.
Čovjek svašta zaboravlja ali i svašta pamti. Gore opisan događaj iz nekog neobjašnjivog razloga pamtim. Čak se i sjećam neke gomile indirekata koje je Tonći sastavio i napisao na više desetina A4 listova spojenih spajalicom. Isti dan sam mu vratio sličicu koze kojoj je Tonći nacrtao četiri sise. Jedva sam ga ubijedio da koza ima dvije sise. On, gradsko dijete, kozu nije nikad vidio uživo.
Doduše, nisam ni ja ekspert za stočarstvo, ali toliko sam znao. Iako mi je vjerovao na riječ, ipak je zavirio u enciklopediju, onda se silno nasekirao što je tako omašio. Utješih ga riječima da i genije ponekad pogriješi (ali rijetko).
Kada su crteži u pitanju, Tonći je stvarno bio majstor, znao je napraviti fenomenalne rebuse, ali najviše me oduševljavalo to što je znao ilustrovati nešto za šta sam ja bio siguran da se ne može nacrtati.
Нема коментара:
Постави коментар