Vidi objavili i akrostih, Evooo dobrog rebusa, Vidiiii ovooo (Foto: Jovan) |
Eroteka (130)
Stiže
mi dosta (baš dosta) poruka u kojima me požurujete da nastavim sa pisanjem. U
prvim mah sam se čudio zašto se čitaoci javljaju mejlom, SMS-om, telefonom, porukom
na FB, golubom pismonošom,…a ne u komentarima na blogu, ali sam naknadno saznao
razlog (Vaša stidljivost je razlog zar ne?!) te se više ne čudim.
Dakle, da nastavim gdje sam stao, a stao
sam u subotu u gluho doba noći.
Iz priloženog se vidi da smo, nakon
neplanirane ali prijatne šetnje po ulicama usnulog Zagreba (vidi, koja poetika
u izražavanju!!!) stigli smo u hotel. Naravno, po starom dobrom običaju, nismo
odmah utonuli u carstvo snova (vidi, opet!!!) već smo nastavili sa razgovorima
još neko vrijeme.
Nekoliko sati sna, i onda na noge lagane. Rano
ustajanje se podrazumijeva. Ne treba trošiti dragocijeno vrijeme na spavanje.
Spavaćemo kada dođemo kući.
Prva aktivnost je doručak. Četvorka (Dejan,
Ilija, Jovan i ja) u restoranu zatičemo vesele Hercegovce (Nevenko i Džems).
Zapažamo da su spavali čak nekoliko minuta. Dan odmah počinje veselo. Džems,
karakterističnim šega-zabava stilom, ukratko ispriča sinoćna dešavanja. Izgleda
nije bilo fajronta!
Doručkujemo, a Ilija komentariše “Uz ovakav
doručak mogu se sastavljati samo sitne zagonetke”! Smijemo se! (Doručak je
sasvim pristojan, ali duhovite opaske su uvijek dobro došle).
Imamo dovoljno slobodnog vremena do Jaruna i
krećemo prvo da nađemo neke enigmatske listove. Ilija bi da kupi sve, Dejan “Feniks”
a ja tražim jubilarnu “Kviskoteku”. Na obližnjoj benzinskoj pumpi nalazimo sve šta
nas zanima, Jovan nas fotografiše za istoriju (naslov: “Veliko interesovanje
gostiju iz inozemstva za hrvatsku enigmatiku”). Jovan insistira da on plati “Kviskoteku”
da se oduži za “Enigmu” koju sam mu donio. Batrgam se, ali badava. Dobih list
na poklon. Kasnije je stigao još jedan primjerak za Sretena Perića.
Krećemo u laganu šetnju. Tražimo neku
prodavnicu da kupimo poklone djeci a nailazimo na zanimljiv natpis (“Tko te
šiša”), slikamo jer može da zatreba. (Zatrebalo je!).
U društvo ne primamo mrgude! |
Nakon šetnje nas četvorica susrećemo i hercegovački
dvojac (bez kormilara) i hvatamo se obližnjeg restorana. Džems odmah tumači da ovaj restoran
drži kćerka Kirka Daglasa (“Kirka”). Provodimo neko vrijeme u prijatnim
razgovorima. Na fotografiji se vidi da smo dobro raspoloženi. U povratku do
hotela razgovaramo i planiramo kako da idemo do Jaruna, taksijem ili tabananjem. Preovladava
mišljenje da je interesantnije da prošetamo jer kažu “Nije daleko”. Hoćemo da
vidimo Zagreb. Ipak, na recepciji vidimo Petra Grubišića. Došao je da nas
preveze do mjesta glavnog događaja. Dakle, idemo autom (što se ispostavilo kao
pametna ideja, jer ono “Nije daleko” baš i nije tačno). Ima nas više za prevoz,
neki nisu spremni, te Petar reče da ćemo da idemo u dvije ture. Prvo idu ovi koji su
(uvijek) spremni za pokret. Opaaaaa. Ima nas petorica + Petar. Kako upakovati četiri
Hercegovca, Dalmatinca i Baranjca u jedna kola pitate se vi? Pravo da kažem i ja
sam se pitao. Petar insistira da idemo tako: “Ništa ne brinite. Ako zaustavi
policija kazaćemo da dolazimo iz države gdje za ovakve prekršaje nema kazne”.
Luka je izvukao premiju (jer je najgabaritnii) te sjeda naprijed. Pozadi smo:
Nevenko, Jovan, ja i Džems (tim redom). Kako smo stali, pojma nemam, samo znam kada sam
izlazio jedva sam našao gdje mi se zaglavila lijeva noga. Laganom šetnjom uz
jezero dolazimo do restorana i čekamo “drugu turu” i Petra. Usput smo bacali poglede na oskudno odjevene rolerke. (Ne, nismo gledali poluobnažena putena tijela koja golicaju maštu,... Neeeee, ...pazili smo da nas ne pretaru rolerima. Nismo mogi hodati zatvorenih očiju. Da li je bilo i vozača rolera muškog pola? Da me zakoljete pojma nemam! Možda u Zagrebu postoji neki propis da je obaveza da rolere voze samo mlađe ženske osobe koje nemaju šta da obuku osim nekih minikrpica, a da muškarci moraju da se zlopate šipčeći pješke i češnjivo gledaju za rolerkama, sve im zavideći...na koturaljkama).
Za nekoliko minuta
stižu Dejan, Ilija i Nedjeljko Nedić sa sinom. Petar je morao da ide do
redakcije. Eto ne zahvalih se čovjeku. Bilo je planirano da popijemo još po
pića-dva, još malo evociramo uspomene i da mu poklonim jednu knjigu. (Digresije:
Pri povratku kući razmijenili smo poruke i dogovorili smo naredne susrete.
Vjerovatni susret je za Dan enigmatike u Širokom Brijegu početkom avgusta).
Knjiga sa posvetom |
Jovan poklanja svoju knjigu Luki, piše
posvetu, a ja slikam. Napominjem da imam obavezu da na blogu pišem o ovoj
odličnoj Jovanovoj knjizi. Džems dobacuje kolegama za drugim stolom: “Znate li
kako se zovu ovi koji se druže sa Jovanom i Nedjeljkom Nedićem?”. Ne čekajući
odgovor, sam kaže “Nedićevci!”.
Nedići i oni drugi |
Hercegovci kažu da ostaju još jednu noć na
spavanju. Pametna odluka jer slijedi zabava pa je neizvjesno u kakvu čemo
stanju biti nakon zabave. Mi koji moramo nazad u 22.15 malo ćemo prikočiti sa vinom i pivom. Sa zabavom i veseljem nećemo!
Tako “Eroteka” dolazi do početka glavnog
događaja. (U sledećem nastavku “TAČNO U PODNE NA JARUNU”)
13 коментара:
Evooo, nešto kao prva pomoć... do sledećeg nastavka.
E, sad kad sam pročitao mogu mirno na spavanje:)
Kakvo svapavnje! Možda slijedi nastavak? A?
to be continued ......................................................................
Nema spavanja. Sad idem gledat utakmicu.
Ja trebam pod hitno na spavanje jer:
1. Opasno promašujem tipke na tastaturi (dakle, umoran sam)
2. Sad mi traže jednu ukrštenicu za "ODMAH". Odoh da se pritajim do jutra.
3. Razno
I ja sam pročitao i potvrđujem da je sve bilo baš tako, a sad mogu mirno na spavanje. Još samo da dodam da sam izbjegao vožnju od Osijeka do Zagreba po principu "jedan auto - pet putnika", ali nisam vožnju od "Europe" do Jaruna po principu "jedan auto - šest putnika"...
Dobro jutro, dobri ljudi. Ako bude sve kako treba, eto nama nastavka danas!
Posebno mi se dopada ova slika iz "Kirke". Odlično ilustruje vedru atmosferu.
I ovom prilikom se zahvaljuem Jovanu poklonu. Na povratku autobusom u Split, dok je bilo danjeg svjetla, uz enigmatsko čavrljanje s Matom Ivandićem, pročitah i nekoliko članaka iz Enigmatske torbe. Zaista, vrlo interesantno štivo.
Koristim priliku zahbaliti i drugom Nediću (Nedjeljku) na Rječniku dvoslova i zanimljivoj knjižici Mudrozborište.
I ja sam dobio od kolege Nedjeljka Rječnik dvoslova i Mudrozborište, pa mu i na ovaj način zahvaljujem.
Nisam stigao da napišem nastavak. Izvinjavam se svima koji su čekali (i čekaju) nastavak.
Постави коментар