REČ PO RIJEČ (597)

Boris i Sara Nazansky (Foto: J. Nedić)

NAZANSKI

NAZANSKY

Boris Nazansky rođen je u Rijeci 16. srpnja 1953. godine. Diplomirani je inženjer kemije, zagonetač, novinar i pisac. Djetinjstvo je proveo u Varaždinu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1977). Bio je asistent u Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i Rovinju (1977-80) gdje se bavio ekološkim istraživanjima i objavio (sa suradnicima) nekoliko stručnih radova.

Od 1968. godine bavi se enigmatikom. Objavio je petnaestak tisuća raznovrsnih zagonetaka u brojnim zagonetačkim i drugim listovima na hrvatskom, srpskom i slovenskom jeziku. Jedan je od osnivača Varaždinskoga zagonetačkoga kluba Vazak (1971) kojemu je bio prvi predsjednik. Od 1981. profesionalno se bavi novinarstvom, prvo kao suradnik, a potom kao urednik deska i urednik u enigmatskom časopisu Vjesnikov kviz. Bio je urednik enigmatskih priloga i rubrika u više zagonetačkih i drugih listova (Čvor razbibriga, ZG revija, Varaždinske vijesti, Večernji list, Željezničar) kao i časopisa za djecu (Smib, Zvrk, Radost, Luna). U nekima od njih i danas priređuje priloge sa zagonetkama.

Jedan je od članova uprave poduzeća za izdavačku i tiskarsku djelatnost, trgovinu i usluge Zrenik u Zagrebu i glavni urednik tjedne zagonetačke revije Kvizorame. Autor je zbirke stihovnih zagonetaka Stišići (Bjelovar, 1980), monografije (u koautorstvu s Milanom Đurićem) Zagonetaštvo varaždinskog kraja (Bjelovar, 1981), zbirke stihovnih zagonetaka za djecu A što je to? (Zagreb, 2001) i zbirke anegdota (u koautorstvu s Julijem Radilovićem Julesom) Velikani u strip-anegdoti (Zagreb, 2003), te jedan od po sedmero koautora zbirki haikua Sedam putova (Zagreb, 2000) i Novih sedam putova (Zagreb, 2003), kao i Rječnika anagrama (Zagreb, 2008) u koautorstvu sa Zdravkom Kurnikom i Antunom Koširom. Godine 1976. dobio je zagonetačku Goranovu nagradu za stihovnu zagonetku Enigmatskog udruženja Čvor iz Bjelovara. Počasnu godišnju enigmatsku nagradu Boris Janković Argus revije Vjesnikov kviz primio je 1978. godine, a 1994. pripala mu je nagrada Nikola Faller za zagonetačku inovaciju. Godine 1980. bio je pobjednik prve serije Kviskoteke, najpopularnijega hrvatskog televizijskog kviza uopće. U razdoblju od 1994. do 2000. godine više je puta kao član hrvatske reprezentacije sudjelovao na Svjetskim zagonetačkim prvenstvima (World Puzzle Championship). Godine 1994. u Kölnu bio je pojedinačno četvrti na svijetu dok je istodobno hrvatska reprezentacija ostvarila svoj do danas najbolji plasman osvojivši treće mjesto i brončano odličje. Zagonetke su mu citirane u mnogim knjigama i udžbenicima: Istaknuti enigmati Jugoslavije Ivice Mlađenovića (Beograd, 1989), Hrvatska čitanka 2 (Musa-Buljan, Mostar, 2003), Psst! Knjige govore (Pogačnik-Tatarin, Zagreb, 2003), Svet anagrama Zorana Radisavljevića (Beograd, 2004), početnica Zlatni dani (Centner-Peko-Pintarić, Zagreb, 2004), Pojmovnik zagonetaštva Miroslava Šanteka (Zagreb, 2005) i dr. Bavi se i zagonetačkom teorijom i publicistikom objavljujući napise (Nijekalica, nova zagonetka, O premetaljkama tipa posjetnice, Osmosmjerka – činjenice i putokazi, U potrazi za (najduljim našim) palindromom i dr.), bilješke i crtice u Zagonetaču, Oku, Vjesnikovome kvizu, Vazakovom biltenu, Kvizorami i drugdje. Kao novitet u zagonetaštvu zabilježena je njegova zrcaljka, drugosmjerna dvokrižaljka sa simetričnim slovima.

Od sedamdesetih godina piše, a od 1993. objavljuje poeziju haiku u raznim časopisima: Apokalipsa (Ljubljana, Slovenija), Azami (Osaka, Japan), Frogpond International (Nassau, SAD), Green Apples (Tolmin, Slovenija), Haiku (Zagreb), Haiku Headlines (Los Angeles, SAD), Ko (Nagoya, Japan), Letni časi (Ljubljana, Slovenija), Marulić (Zagreb), Otok Ivanić (Ivanić Grad), Poets International (Bangalore, Indija), Prijatelj (Tolmin, Slovenija), Radost (Zagreb), Rival (Rijeka), Školjka (Podgorica, Crna Gora), Vrabac (Samobor), Whirligig (Nizozemska), Woodpecker (Leeuwarden, Nizozemska), Yellow Moon (Ballarat, Australija), te u zbornicima Samoborskih haiku-susreta (1995-96, 1998-2010), Hrvatskom  kajkavskom kolendaru (Čakovec, 1995. i 2001), Poems from the Mainichi Haiku Contest (Tokio, 1999. i 2000), Haiku zbornicima Ludbreg (1999-2010), zborniku Haiku u Dalmaciji (Split, 2001) i drugdje.

Pjesme haiku uvrštene su mu u izbor Nouvelles visions de guerre – 55 haikus de poetes croates (Nova viđenja rata – 55 haikua hrvatskih pjesnika) Patricka Blanchea (Montelimar, Francuska, 1993), antologiju Haiku iz rata – War Haiku priređivača Marijana Čekolja (Samobor, 1995), Antologiju hrvatskoga haiku pjesništva Vladimira Devidéa (Zagreb, 1996), Haiku World, An International Poetry Almanac Williama J. Higginsona (Tokyo, New York, London, 1996), Timepeaces, Haiku Week At-a-glance 1997 Davida Priebea (Los Angeles, 1997), zbornik radova s 19. kajkavskoga književnog natječaja Draga domača rieč ’99 (Ivanec, 1999), regionalnu antologiju haikua Hvatanje sjenke vjetra/Catturare l’ombra del vento/Grasping the Shadow of Wind Mile Stamenkovića i Jadrana Zalokara (Rijeka, 1999), 100 hrvatskih haiku (Zagreb, 2000), Spreeuwenagenda 2000 i Spreeuwenagenda 2002 (Bakhuizen, Nizozemska, 1999. i 2001), antologiju Teh nekaj besed (Tih nekoliko riječi) Haiku društva Slovenije (Kranj, 2001), zbirke Ich träume deinen Rhythmus (Sanjam tvoj ritam, Kronach, Njemačka, 2003), Potjat, svetovno haiku (Put, svjetski haiku; Sofija, Bugarska, 2004) i Vrč pun latica/A Jug Full of Petals (Beograd, Srbija, 2005), antologiju evropskoga haikua Gwiazda za gwiazda (Zvijezda do zvijezde; Krakow, Poljska, 2005), big sky: The Red Moon Anthology 2006 (Široko nebo; Winchester, Virginia, SAD, 2007) i brojna druga izdanja. Zbirka Vrč pun latica i antologija Zvijezda do zvijezde naslovljene su upravo po njegovim stihovima. Bio je sudionikom Prvoga međunarodnoga haiku-tabora Češnjev cvet – Sakura 2002 (Sevnica, Slovenija, 2002). Na međunarodnim natječajima za poeziju haiku u posljednjih je petnaestak godina osvojio šezdesetak visokih nagrada, priznanja i pohvala, od toga trinaest prvih nagrada i čak petnaest nagrada i priznanja u domovini haikua Japanu. Bio je član uredništva časopisa Haiku, glasila Društva hrvatskih haiku-pjesnika iz Zagreba (2003-2006), član je uredništva časopisa Letni časi (Ljubljana, od 2005) te suurednik većine Haiku-zbornika (Ludbreg, 2001-2012) i suurednik, te glavni urednik Haiku-kalendara (Ludbreg, 2001-2009).

http://www.diogenpro.com/boris-nazansky-intervju.html