ERO U ZAGREBU

Eroteka (135)

Ovo je priča od 1000 slova koju sam slao na konkurs "Kviskoteke"

ERO U ZAGREBU

Imam dvije pasije – enigmatiku i astronomiju.

Kosmos mjerkam noću, a danju sastavljam križaljke.

Uvečer sjednem pokraj teleskopa, skuham dosta kave te pripremim gramofon i stare ploče.

Ploča na gramofonu pucketa, ali to me vraća u stara vremena. Prisjećam se putovanja iz mladosti.

Jednom sam došao vlakom u Zagreb u svitanje. Na kolodvoru kupih vruće kifle i najnoviji broj „Kviza“. Šetajući skoro praznim ulicama listao sam „Kviz“ tražeći svoje ime.

Usnulog klošara darivah kiflom i s nešto sitniša. Susrećem nekakvog fićfirića koji mi hoće nešto kazati. Makro, s tihom jezom, ponudi usluge dame koja je stajala nekoliko koraka dalje, naslonjena uz ulaz trošne zgrade.

Nesretnica se nasmija. Ta krezuba usta izazvaše dodatno gađenje. Dođoh prvi put iz provincije u veliki grad i odmah upadoh u nevolju.

Potrčah, u rano jutro, niz ulicu.

Pjesma s ploče prestade.

To me vraća u stvarnost.

Oblačno nebo skri epohalno otkriće koje je baš večeras čekalo da ga otkrijem!

Bolje je da završim neke zagonetke.

Hajde da napišem priču za „Kviskoteku“!

Završavam i stavljam prijepis u dokumentaciju.

Kopiram i dajem prigodan naslov.

Još da prebrojim slova! Jesam li skrio nazive deset zagonetaka?!

Neću da mi žiri kaže: „Očit aljkavac! Nije dobro brojao! Bacite u koš!“