Boris i Sara Nazansky (Foto: J. Nedić) |
NAZANSKI
NAZANSKY
Boris Nazansky rođen
je u Rijeci 16. srpnja 1953. godine. Diplomirani je inženjer kemije, zagonetač,
novinar i pisac. Djetinjstvo je proveo u Varaždinu gdje je završio osnovnu
školu i gimnaziju. Diplomirao je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu (1977). Bio je asistent u Centru za istraživanje mora
Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i Rovinju (1977-80) gdje se bavio ekološkim
istraživanjima i objavio (sa suradnicima) nekoliko stručnih radova.
Od 1968. godine bavi
se enigmatikom. Objavio je petnaestak tisuća raznovrsnih zagonetaka u brojnim
zagonetačkim i drugim listovima na hrvatskom, srpskom i slovenskom jeziku.
Jedan je od osnivača Varaždinskoga zagonetačkoga kluba Vazak (1971) kojemu je
bio prvi predsjednik. Od 1981. profesionalno se bavi novinarstvom, prvo kao
suradnik, a potom kao urednik deska i urednik u enigmatskom časopisu Vjesnikov
kviz. Bio je urednik enigmatskih priloga i rubrika u više zagonetačkih i drugih
listova (Čvor razbibriga, ZG revija, Varaždinske vijesti, Večernji list,
Željezničar) kao i časopisa za djecu (Smib, Zvrk, Radost, Luna). U nekima od
njih i danas priređuje priloge sa zagonetkama.
Jedan je od članova
uprave poduzeća za izdavačku i tiskarsku djelatnost, trgovinu i usluge Zrenik u
Zagrebu i glavni urednik tjedne zagonetačke revije Kvizorame. Autor je zbirke
stihovnih zagonetaka Stišići (Bjelovar, 1980), monografije (u koautorstvu s
Milanom Đurićem) Zagonetaštvo varaždinskog kraja (Bjelovar, 1981), zbirke
stihovnih zagonetaka za djecu A što je to? (Zagreb, 2001) i zbirke anegdota (u
koautorstvu s Julijem Radilovićem Julesom) Velikani u strip-anegdoti (Zagreb,
2003), te jedan od po sedmero koautora zbirki haikua Sedam putova (Zagreb,
2000) i Novih sedam putova (Zagreb, 2003), kao i Rječnika anagrama (Zagreb,
2008) u koautorstvu sa Zdravkom Kurnikom i Antunom Koširom. Godine 1976. dobio
je zagonetačku Goranovu nagradu za stihovnu zagonetku Enigmatskog udruženja
Čvor iz Bjelovara. Počasnu godišnju enigmatsku nagradu Boris Janković Argus
revije Vjesnikov kviz primio je 1978. godine, a 1994. pripala mu je nagrada
Nikola Faller za zagonetačku inovaciju. Godine 1980. bio je pobjednik prve
serije Kviskoteke, najpopularnijega hrvatskog televizijskog kviza uopće. U
razdoblju od 1994. do 2000. godine više je puta kao član hrvatske
reprezentacije sudjelovao na Svjetskim zagonetačkim prvenstvima (World Puzzle
Championship). Godine 1994. u Kölnu bio je pojedinačno četvrti na svijetu dok
je istodobno hrvatska reprezentacija ostvarila svoj do danas najbolji plasman
osvojivši treće mjesto i brončano odličje. Zagonetke su mu citirane u mnogim
knjigama i udžbenicima: Istaknuti enigmati Jugoslavije Ivice Mlađenovića
(Beograd, 1989), Hrvatska čitanka 2 (Musa-Buljan, Mostar, 2003), Psst! Knjige
govore (Pogačnik-Tatarin, Zagreb, 2003), Svet anagrama Zorana Radisavljevića
(Beograd, 2004), početnica Zlatni dani (Centner-Peko-Pintarić, Zagreb, 2004),
Pojmovnik zagonetaštva Miroslava Šanteka (Zagreb, 2005) i dr. Bavi se i
zagonetačkom teorijom i publicistikom objavljujući napise (Nijekalica, nova
zagonetka, O premetaljkama tipa posjetnice, Osmosmjerka – činjenice i putokazi,
U potrazi za (najduljim našim) palindromom i dr.), bilješke i crtice u
Zagonetaču, Oku, Vjesnikovome kvizu, Vazakovom biltenu, Kvizorami i drugdje.
Kao novitet u zagonetaštvu zabilježena je njegova zrcaljka, drugosmjerna
dvokrižaljka sa simetričnim slovima.
Od sedamdesetih godina piše, a od 1993. objavljuje
poeziju haiku u raznim časopisima: Apokalipsa
(Ljubljana, Slovenija), Azami
(Osaka, Japan), Frogpond International
(Nassau, SAD), Green Apples
(Tolmin, Slovenija), Haiku
(Zagreb), Haiku Headlines
(Los Angeles, SAD), Ko
(Nagoya, Japan), Letni
časi (Ljubljana, Slovenija), Marulić
(Zagreb), Otok Ivanić
(Ivanić Grad), Poets International
(Bangalore, Indija), Prijatelj
(Tolmin, Slovenija), Radost
(Zagreb), Rival (Rijeka), Školjka (Podgorica, Crna Gora), Vrabac (Samobor), Whirligig (Nizozemska), Woodpecker (Leeuwarden,
Nizozemska), Yellow Moon
(Ballarat, Australija), te u zbornicima Samoborskih haiku-susreta (1995-96,
1998-2010), Hrvatskom kajkavskom
kolendaru (Čakovec, 1995. i 2001), Poems from the Mainichi Haiku Contest (Tokio, 1999. i
2000), Haiku zbornicima Ludbreg
(1999-2010), zborniku Haiku u
Dalmaciji (Split, 2001) i drugdje.
Pjesme haiku uvrštene su mu u izbor Nouvelles visions de guerre – 55 haikus de poetes croates (Nova viđenja rata – 55 haikua hrvatskih pjesnika) Patricka Blanchea (Montelimar, Francuska, 1993), antologiju Haiku iz rata – War Haiku priređivača Marijana Čekolja (Samobor, 1995), Antologiju hrvatskoga haiku pjesništva Vladimira Devidéa (Zagreb, 1996), Haiku World, An International Poetry Almanac Williama J. Higginsona (Tokyo, New York, London, 1996), Timepeaces, Haiku Week At-a-glance 1997 Davida Priebea (Los Angeles, 1997), zbornik radova s 19. kajkavskoga književnog natječaja Draga domača rieč ’99 (Ivanec, 1999), regionalnu antologiju haikua Hvatanje sjenke vjetra/Catturare l’ombra del vento/Grasping the Shadow of Wind Mile Stamenkovića i Jadrana Zalokara (Rijeka, 1999), 100 hrvatskih haiku (Zagreb, 2000), Spreeuwenagenda 2000 i Spreeuwenagenda 2002 (Bakhuizen, Nizozemska, 1999. i 2001), antologiju Teh nekaj besed (Tih nekoliko riječi) Haiku društva Slovenije (Kranj, 2001), zbirke Ich träume deinen Rhythmus (Sanjam tvoj ritam, Kronach, Njemačka, 2003), Potjat, svetovno haiku (Put, svjetski haiku; Sofija, Bugarska, 2004) i Vrč pun latica/A Jug Full of Petals (Beograd, Srbija, 2005), antologiju evropskoga haikua Gwiazda za gwiazda (Zvijezda do zvijezde; Krakow, Poljska, 2005), big sky: The Red Moon Anthology 2006 (Široko nebo; Winchester, Virginia, SAD, 2007) i brojna druga izdanja. Zbirka Vrč pun latica i antologija Zvijezda do zvijezde naslovljene su upravo po njegovim stihovima. Bio je sudionikom Prvoga međunarodnoga haiku-tabora Češnjev cvet – Sakura 2002 (Sevnica, Slovenija, 2002). Na međunarodnim natječajima za poeziju haiku u posljednjih je petnaestak godina osvojio šezdesetak visokih nagrada, priznanja i pohvala, od toga trinaest prvih nagrada i čak petnaest nagrada i priznanja u domovini haikua Japanu. Bio je član uredništva časopisa Haiku, glasila Društva hrvatskih haiku-pjesnika iz Zagreba (2003-2006), član je uredništva časopisa Letni časi (Ljubljana, od 2005) te suurednik većine Haiku-zbornika (Ludbreg, 2001-2012) i suurednik, te glavni urednik Haiku-kalendara (Ludbreg, 2001-2009).
Pjesme haiku uvrštene su mu u izbor Nouvelles visions de guerre – 55 haikus de poetes croates (Nova viđenja rata – 55 haikua hrvatskih pjesnika) Patricka Blanchea (Montelimar, Francuska, 1993), antologiju Haiku iz rata – War Haiku priređivača Marijana Čekolja (Samobor, 1995), Antologiju hrvatskoga haiku pjesništva Vladimira Devidéa (Zagreb, 1996), Haiku World, An International Poetry Almanac Williama J. Higginsona (Tokyo, New York, London, 1996), Timepeaces, Haiku Week At-a-glance 1997 Davida Priebea (Los Angeles, 1997), zbornik radova s 19. kajkavskoga književnog natječaja Draga domača rieč ’99 (Ivanec, 1999), regionalnu antologiju haikua Hvatanje sjenke vjetra/Catturare l’ombra del vento/Grasping the Shadow of Wind Mile Stamenkovića i Jadrana Zalokara (Rijeka, 1999), 100 hrvatskih haiku (Zagreb, 2000), Spreeuwenagenda 2000 i Spreeuwenagenda 2002 (Bakhuizen, Nizozemska, 1999. i 2001), antologiju Teh nekaj besed (Tih nekoliko riječi) Haiku društva Slovenije (Kranj, 2001), zbirke Ich träume deinen Rhythmus (Sanjam tvoj ritam, Kronach, Njemačka, 2003), Potjat, svetovno haiku (Put, svjetski haiku; Sofija, Bugarska, 2004) i Vrč pun latica/A Jug Full of Petals (Beograd, Srbija, 2005), antologiju evropskoga haikua Gwiazda za gwiazda (Zvijezda do zvijezde; Krakow, Poljska, 2005), big sky: The Red Moon Anthology 2006 (Široko nebo; Winchester, Virginia, SAD, 2007) i brojna druga izdanja. Zbirka Vrč pun latica i antologija Zvijezda do zvijezde naslovljene su upravo po njegovim stihovima. Bio je sudionikom Prvoga međunarodnoga haiku-tabora Češnjev cvet – Sakura 2002 (Sevnica, Slovenija, 2002). Na međunarodnim natječajima za poeziju haiku u posljednjih je petnaestak godina osvojio šezdesetak visokih nagrada, priznanja i pohvala, od toga trinaest prvih nagrada i čak petnaest nagrada i priznanja u domovini haikua Japanu. Bio je član uredništva časopisa Haiku, glasila Društva hrvatskih haiku-pjesnika iz Zagreba (2003-2006), član je uredništva časopisa Letni časi (Ljubljana, od 2005) te suurednik većine Haiku-zbornika (Ludbreg, 2001-2012) i suurednik, te glavni urednik Haiku-kalendara (Ludbreg, 2001-2009).
1 коментар:
BOYS, SARIN ZNAK!
Постави коментар