недеља, 8. мај 2016.

ZA RAZGOVOR UZ KAFU (9-A)



Piše: Miodrag Ivanišević i reaguje na OVO
Šaljem ti par riječi o plagijatima, a ti vidi da li ćeš ovo ubacivati u komentare i kako. Pod pretpostavkom da svaki plagijat podrazumijeva neku korist do koje bi plagijator mogao doći svojim nedjelom ne vidim logičan razlog svjesnog plagiranja u enigmatici. Koju bi to korist moglo donijeti enigmati-plagijatoru? Veliki novac? Svjetsku slavu?
Svi se mi bavimo enigmatikom prvenstveno zato što je volimo, jer nas je nekad neko inficirao tom razbibrigom, a ne zbog neke koristi. Ljudi koje zanima neka zajednička oblast razmišljaju na sličan, a ponekad i na isti način, pa mi je lako razumljivo da se s vremena na vrijeme pojave slični ili identični enigmatski radovi.
Pošto se bavim i karikaturom navešću vam primjer sa međunarodnog Zemunskog salona gdje često pristignu slični i skoro identični radovi. Nikome normalnom ne može pasti na pamet da je neki Kinez plagirao rad mađarskog karikaturiste ili da je Mađar iskopirao Kineza. Jednostavno, ljudi koji razmišljaju na sličan način često dolaze do sličnih ili istih rezultata. Zemunci su to riješili na elegantan način i u katalog uveli rubriku "Paralelna razmišljanja" pa ako ima zainteresovanih voljan sam da skeniram i pošaljem nekoliko neverovatnih podudarnosti. 
Šaljem nekoliko radnih stranica iz knjige "Misterije i kako ih se rešiti" gdje će se jedno od poglavlja zvati "Slučajne podudarnosti". Naime, kada mi je prije par mjeseci Yahoo poslao vijest o novopronađenim grobnicama u Egiptu po otvaranju prve fotografije sam ostao bez teksta. Bio je to tek početak...
Dvije hiljade i neke sam počeo renoviranje stare kamene pojate u selu Veličani, u Popovom polju, i kada sam postavio i lakirao brodski pod to sam i fotografisao, a kada sam shvatio na šta me ta slika podsjetila sa strepnjom sam otvorio novu. I šta da pričam - dobro je da sam čitav. Druga slika je bila kap koja je prelila čašu jer se ludilo nastavilo. Kada sam pravio tu seriju fotografija snimio sam i stari prolaz ispod tavana sa turskom kaldrmom starom stotinama godina, a sada sam gledao taj isti prolaz u tamo nekim egipatskim grobnicama. 
I šta sam uradio? Stavio sam snimak preko snimka i dobio ovo što šaljem. Postoje sličnosti, postoje podudarnosti, ali postoje i misterije.
Tu je i odlomak iz Starih listina (Sarajevo 1897.) gdje se može pročitati kako je moj predak prepričao priču koju je čuo od tamo nekog Amerikanca, ali nama mora biti jasno da je priča u stvari varijacija na "Kanjoša Macedonovića" , a ko je čitao srenjevjekovni roman "Trištan i Ižolta" mogao je u njemu dosta materijala za "Kanjoša".
Elem, plagijata je bilo i biće, ali u enigmatici im ne vidim mjesto.
Srdačan pozdrav

1 коментар:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Plagijatima i plagijatorima nema nigdje mjesta. Valja istaknuti da postoje dvije vrste: namjerni i nenamjerni. Obadva su moguća, samo je prvi štetan, ružan i protuzakonit. U enigmatici prevladavaju nenamjerni plagijati(ori)kojih je najviše među indirektima, premetaljkama, rebusima,ali zacijelo ih ima i u križaljkama. Ovo se najlakše može spriječiti urednim vođenjem evidencija objavljenih radova kakve, primjerice, vode Luka Pavičić i Dinko Knežević za premetaljke, Jovan Nedić za slogovne čarobne četvorine 4x4, Miroslav Lazarević za četvorine 7x7 i 8x8 i dr. Bilo bi dobro kada bi sve to ukoričili kako bi smo i mi mogli time raspolagati. Jesam li zslužio kavu?