Šaraglje
su ( po meni) stražnji dio zaprežnih kola, a koja se sve manje viđaju,
mada izvori navode i tvrde da je to drvena ograda kola s prednje i
stražnje strane, i koja izgleda kao rešetka, izrađena od drva, dok se
po potrebi se može i maknuti. Šaraglje su, kao izraz, zapravo, germanizam i dolaze od njemačke riječi "schragen" u značenju: koš u kolima, stražnji dio kola.
Zabilježeni nazivi su još ljesa i gatre.
,A što bi šaraglje bile i koliko značile da nisu svoje mjesto pronašle i u bećarcima.
Pa tako pjevaju:
“Idu kola, u kolima baja,
kroz šaraglje ispala mu ... noga”
kroz šaraglje ispala mu ... noga”
"Ne mogu se na kola popeti
ja se sjeti pa šaraglje meti"
8 коментара:
U konsultaciji sa mojim kumom, Šokcem iz Zelčina, potvrdih sljedeće:
Na zaprežnim (seoskim, Šokačkim i sli.) kolima postoje dvoje šaraglja - prednje i zadnje.
Prednje neki još zovu i šaragljice jer su one obavezno manje.
Da postoje prednje (male) i stražnje (velike) šaraglje kazuju i dva priložena bečarca.
Jer, kako će baju ispasti ''noga'' kroz šaraglje ako ih nema naprijed gdje sjedi?
Isto tako kada je riječ o penjanju na kola; penje se naprijed.
stjena
Uvažavam mišljenje i tumačenje,( iako napomenuh u početku, "po meni"), ali: prave "baje" u stanju u kom tada jesu, ne raspoznaju što je naprijed a što odostraga,pa se penju gdje stignu. Obično zakasne pa se trpaju kad su kola debelo naprijed!
E , onda tek ispadaju noge ( recimo)!
Ja bih, ako se Ika na mene ne ljuti da kažem koju reč o šaragljama. Šta i kako piše u našim i hrvatskim R(j)ečnicima, u ovomn slučaju neću komentarisati. Uglavnom to je isto, sa malim izmenama.
Ponuklo me je ono "Schragen" kao nemačka reč. Muvao sam Gugl- prevodioca (znam da su prevodi nekada nakaradni!) i dobio sam sledeće: SCHRAGEN je sklon, onda sam tražio sa SCHRÄGEN (ili SCHRAEGEN) je kosina, a samo SCHRÄG (SCHRAEG) je koso.
Hajde jezikoznalci javite se!
Pozdrav
Šaraglje (male i velike) stoje koso. Dakle, ispravno !
stjena
Ponovno provjerivši na : http://www.crodict.hr/njemacki-hrvatski/šaraglje.html, vidjeh da je uz pojam šaraglje naznačen prijevod Schrangen!
Na pamet mi pade i meni odranije poznat pojam germanizam "šronga" a koji naziv su moji stari koristili za malo duži i deblji, ravni komad drva ( obično obrađenog srušenog stabla, oguljene kore)a koji se postavljao u štali ( staji) između konja ili krava.
Na netu pronađoh tumačenje( na slovenskom ?) da je šronga -"prepreka na ohceti"( što li je ohcet- imanje, možda?)
Možda su i ova dva pojma povezana "istim korijenom".
Nadalje na stranici http:// www.034portal. hr/ clanak.php?id=4175 , uz sliku šaraglja nađoh i tumačenje : "Svima poznati domaći izrazi vezani uz seosku zapregu su spomenute „šaraglje“ (ili šarage) – stražnji dio kola gdje je bilo mjesto za manje ugledne putnike ili teret. Još i dan danas onaj tko se vozio autobusom na zadnjim sjedalima zna reći: „sjedio sam u šaragljama“.
I za kraj, nekoliko bisera iz "seljačkih kola:"
„Vozili se u kolima Turci
kroz šaraglje ispale im … sablje“.
„Curo moja metni mene na se ,
ako triba uzet ću kajase“
„Mala moja, miči noge širom
da te baja opali vagirom“.
Kod Klaića i u A/G piše da su ŠARAGE, kako se kaže i u mojemu kraju (ŠARAGLJE)ograda s prednje i zadnje strane zaprežnih kola, kolski koš i da je riječ izvedena od njem. SCHRAGEN što nije prevedno pa znači da vjerojatno jednako kao i kod nas.
Ilija,
šranga, šranganje (ne šronga) je star običaj na "ohceti". Ohcet na slovenačkom znači svatovi, a stvar ide oprilike ovako.
Na dan svatova, kada mladoženja dolazi na dom mlade, neoženjeni dečki, momci iz ulice, sela pripreme barieru, zapreku, da mladoženja ne može doći do mlade. Bariera se obično pravi iz balvana ili nekih sličnih materiala. Da bih mladoženja mogao doći do mlade mora sa postavljačima šrange (šrangar, šrangarji u množini na slovenačkom) pregovarati. Pregovori idu u pravcu otkupa i dokazivanja spretnosti mladoženje, jer time momcima dokazuje primernost da dobije devojku. Kao dokazivanje spretnosti mora mladoženja sa svojim kumom (priča na slovenačkom) sa dozlaboga tupom testerom prerezati balvan. Tu ima obično puno smeha i zgoda. Na kraju otkupljuje mladu i što više se dokaže kod testerisanja toliko veći popust može očekivati. Pregovore sa momcima obično vodi njegov kum, svedok na venčanju.
Posle dogovora obično treba da izađe mlada, ali kao prvo dolazi stara baba kostumirana kao mlada. Pregovori idu dalje, mladoženja traži mladu, mlađu od ove i kao druga obično izlazi devojčica, koja je opet premlada. Tek treća je prava. Verovatno je jasno, da i cena otkupa raste sa svakom novom "mladom".
Skupljeni novac momci potroše delomično za ručak i delomično za kupnju poklona za mladence.
Taj običaj je još uvek prisutan u ruralnim područjima te u slučajevima, kada mlada ide od kuče. U slučaju, ako budući mladenci imaju plan, da žive u kući mlade taj običaj se skoro ne prakticira. Obavezno moraju postavljaći šrange biti neoženjeni momci, iako se ne drže uvek toga.
Taj običaj ima i variacije, ali u principu to je to.
Štefan Markovič
Pozdrav i pohvala Štefanu na iscrpnom objašnjenju i tumačenju!
Još jedan pozitivan razlog zašto je ovaj blog omiljen na svim stranama svijeta i zašto postoji ( ne samo za tupljenje- kako neki "tvrde" ili se samo tješe).
Постави коментар