уторак, 14. март 2017.

EVERGRIN (619)

Orbis 135, 15.11.1985.
Prilog: Jovan Nedić

16 коментара:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Nisam znao da je surađivo u Orbisu. Ipak, rođen je u Brezi, a živio je u Zagrebu.

IlijaO је рекао...

Zanimljivo je ovo - ICA!

Unknown је рекао...

I pored najbolje volje, ja ovde ne mogu naći ništa po čemu bi ova ukrštenica zaslužila da se nađe u ovoj rubrici.

IlijaO је рекао...

Pa po rekordnim brojem upotrijebljenih imenica koje završavaju na -ica.;-) I simetriji. Inače, prosjek! Nejasno je pravilo po kom nešto dobija epitet"evergreen", osim što je uradak "punoljetan".

Радоја Рацановић је рекао...


Tačno mogu da se sjetim utiska koji su na mane ostavljale ovakve (prazne) mreže i efekta dodatnog ushićenja ili razočaranja koje bi rješavanje istih proizvelo kod mene. Inače, u to vrijeme redovno sam kupovao veći broj enigmatskih listova, a rješavao sam veoma malo (oko 10% objavljenog). Ovakve radove sam obavezno rješavao. Za ovaj rad sam siguran da njegovim sadržajem nisam bio dodatno oduševljen.

Belirac је рекао...

Više puta je - možda čak i mnogo puta - objašnjavano da je "Evergrin" enigmatski vremeplov (uostalom, tako i piše u lijevom stupcu ovog bloga). Prema tome, sastavi uvršteni u tu rubriku ne moraju biti ni vrhunski, ni antologijski, ni nešto zbog čega se pada na tjeme. Mogu biti zanimljivi, neobični, neuobičajeni, prvi u svojoj (pod)vrsti ili varijaciji, karakteristični za svoje vrijeme...
Ne možete reći da Bubnjev sastav ne zavređuje da ponovo bude viđen. To je veoma težak lik i danas bi ga iz glave bilo teško sastaviti, a u ono vrijeme niti je bilo toliko priručnika kao danas, niti je bilo Googlea...

N. Petkovski је рекао...

Ipak moramo uzeti u obzir da je ovo objavljeno pradavne 1985 godine, kad kriterijumi nisu bili kao današnji, kad se nije smatralo kao nedostatak onaj niz "ICA" i dugački lanci crnih polja koji ustvari ovu ukrštenicu dele na tri gotovo nezavisna komada. Svakako su onda glavni adut kvaliteta ove ukrštenice bile tri poveće beline.

Moram da napomenem još nešto. Reč pod 2. uspravno - REPARATERI. Glavu bih dao da je pogrešna i da treba REPARATORI i ostao bih bez glave, jer sam naknadno pronašao da je autorova reč ispravna. Eto, sa 70 godina starosti, sam naučio još nešto.

Mandrak је рекао...

Lik jeste težak, naročito ćoškovi, ali je istovremeno i besmislen, jer su ti ćoškovi sasvim izolovani. U ovom kaskadnom delu reči na - ica ostavljaju jednak utisak kao glagoli.
Ovo su, zapravo, tri ukrštenice, a ono što ih čini interesantnim je činjenica da su upotrebljene samo dve suglasničke grupe (Jablanica i Jasmina)!

To "i danas bi ga bilo teško sastaviti" nije bogzna kakav argument za podsećanje sa ovom oznakom (mada generalno nemam ništa protiv). Rad je objavljen 1985., a npr. Racković je 30 godina pre toga pravio 20 puta komplikovanije stvari tog tipa.

Belirac је рекао...

Da je htio bar malo ublažiti dijagonalni niz od deset osmoslovnih riječi na -ica, autor je to mogao lako uraditi. Umjesto "čarapice" mogao je uvrstiti "čarapare", a umjesto "Majevice" mogao je staviti "Ljuboviju" (i pritom "komovicu" zamijeniti "begovicom"). Ne vjerujem da to nije vidio.
Mogao je i dva glagola u gornjem ćošku zamijeniti glagolskim imenicama. Mogao je to uraditi i urednik, ali nije...

Hajro је рекао...

Tako je to, križaljka je često mnogo ljepša neriješena nego riješena.

Kriteriji vrednovanja (ono čemu sam težio kao autor i urednik)su bili isti kao i sada, osim što je internet digao "letvicu".

Simetrični likovi su poseban svijet..., u Orbisu se može naći super zahtjevnih likova (Dopuđa, Vojin, Žarko, Ejub ... neka mi oproste oni koje sam propustio). Zapetljati sa strukturom pojmova u takvim likovima je vrhunsko umijeće. Nekad davno su tehnički razlozi (klišei ...) nametnuli ponavljanje likova, no u Orbisu sam dosta efikasno crtao bušmane pa sam ohrabrivao slobodan raspored crnih polja i kreativnost u kombinaciji. Počeo sam prošlog ljeta pisati i na temu simetričnih likova, kad već neće oni koji su tu "kod kuće", možda jednog dana

Nije bilo govora da se bez velike potrebe prepravlja prilog uglednog autora. Ako je on mislio da je ovo najbolja verzija koju želi potpisati i ako je čisto i dovoljno rješivo, onda treba pustiti tako. Kvalitet samog rada je takav kao što rekoste, no siguran sam (iako zaista nije po mom ukusu) da mi je bilo drago objaviti ga (zanimljiv lik, ugledan autor, poticaj njemu i drugima da naprave bolje ... sjećam se spontanog "natjecanja" na lik sa pojedinačnim crnim poljima). Ovakvih radova nije moglo ići puno bez obzira na autore, bilo je dovoljno dobre i raznovrsne suradnje.

zarptica.53 је рекао...

U svemu sam saglasan sa Hajrom. I posle tridesetak godina secam se simetricnog lika, ukrstenih osmoslovnih reci, koji je kreirao Vojin, a ja i Zeljko Bilankov replicirali (hronoloski je takav bio redosled),Bilo je to meni pravo uzivanje. Ako Belirac ima mogucnosti, bilo bi zanimljivo da se podsetimo. Pozdrav svima, vidimo se na Uni!

Hajro је рекао...

Pozdrav Žarko, nisam iznenađen da se sjećaš tog lika (ista stvar je išla i u Feniksu, mislim Jozić, ako se dobro sjećam bila je i pogreška u crtežu), lijepe stvari se pamte... lijepo rečeno ovo "replicirali", tad se repliciralo kreativnošću i zdravim sportskim duhom. Vjerujem da imam nešto od tih radova skenirano, možda ne sve... Evo mi sad dođe u "memoriji sjećanja" da je i u Žarkovom radu u Orbisu bilo grešaka u crtežu, osušilo se ljepilo na crnim poljima pa su neka otpala i rad je ispao strava od bjeline... Maločas sam, se ispričao sa Ejubom (dragi Viber), evo sad Žarko ... odoh spavati sa lijepim mislima, hvala svima.

ESSA је рекао...

Sjećam se ovog formata križaljke. Ja sam sastavio, čini mi se, dvije! Jedna ili obje su imale po dvije dvanaestice uspravno, na početku i na "kraju". Ništa posebno, što se tiče kvaliteta. Što se tiče "osmica" koje Žarko spomenuo, sjetih se nečeg meni zanimljivog. Vjerujem da će se i Hajro toga sjetiti. Naime, ja sam iz JNA izašao u Martu 1983. godine, a Hajru upoznao negdje u Maju iste, preko dobrog druga Tonćija Kulića. I tako sam se ja reaktivirao u enigmatici nakon višegodišnje pauze. Tu jesen ili iduće proljeće, jednog dana Hajro meni pokaza te famozne "osmice"! Kažem ja njemu "donijeću ti sutra takvu križaljku", a on će skeptično "šališ se"! Pade nešto u "vidu opklade". I ja tu večer nekako sklepam tu križaljku. Vjerovatno ispod prosjeka, ali korektna. Od rječnika sam imao samo Klaića. Idući dan, dolazim ja u redakciju slavodobitno i stavljam križaljku na sto gdje je Hajro nešto raduckao i kažem "evo je". Prvo nevjerica, a onda osmijeh uz riječi "svaka čast"! Mislim da je čak i objavljena, nisam siguran! Ejub

Rešad Besničanin је рекао...

Posebno bih apostrofirao jednu rečenicu iz Hajrovog komentara:
"Nije bilo govora da se bez velike potrebe prepravlja prilog uglednog autora".
Tako mogu reći samo pravi, istinski i veliki urednici!

Nedjeljko Nedić је рекао...

Nije ovo lako sastaviti niti danas. Naravno da križaljka ima dvije velike mane: nema skupina i podijeljena je na tri dijela.

Belirac је рекао...

Ja se ne bih složio s time da ova križaljka ima dvije baš tako velike mane. Naprosto, to je vrlo zahtjevan lik s jedanaestoslovnim uglovima pa skupina nije ni moglo biti (mnogo) više.
Osim toga, u našoj enigmatici (pa i u "Orbisu", posebno u "Enigmi") objavljeno je mnogo križaljki sa sličnom povezanošću, ali s mnogo manjim uglovima ili dijagonalama, tako da ovaj "rekorderski" rad u tome nije nikakav izuzetak.