HONORARI ZA KNJIGE
Piše: Stjepan
Horvat
Zagonetačko društvo „Čvor“ tiskalo je četrdesetak knjiga enigmatskog
sadržaja. I uvijek je to bila jedna od glavni i prepoznatljivih smjernica u
radu, bez obzira koliko je to financijski koštalo. Godinama su mnogi držali da
su autorski honorari za zagonetke mali, rekli bismo najmanji od svih koji su ih
uopće isplaćivali. I mi smo to znali, ali znali smo i to da mi nismo
komercijalni listovi i da je zadatak naših izdanja da prikupe sredstva za druge
zagonetačke sadržaje. Normalno, oni koji su tezgarili sa svojim uradcima, nisu
bili zadovoljni, a vrlo lako će se prepoznati po tome što najčešće i nisu bili
ni suradnici, ni članovi nekog društva, pa čak ih drugi oblici enigmatike nisu
ni zanimali.
Uredništvo „Čvora“ od
prvog je dana nastojalo isplati „neki sitni honorar“, da baš ne bude besplatna
suradnja, ali to je bilo najčešće u vremenu od dvadesetak dana od izlaska
listova u proteklom mjesecu. Zaista, tu se bilo maksimalno korektno, pa čak i u
nekim razdobljima financijske krize. Osim toga, honorari u izdanjima su bili
transparentni, javno su objavljivane liste honorara za pojedinu vrstu suradnje
u nekom izdanju „Čvora“, a koje je donosilo glavno upravno tijelo društva, a
nije ni bilo podjele na suradnike više ili manje klase. Gotovo četrdeset godina
jedina osoba koja je određivala honorare sam bio ja – osobno.
Da se nije radilo baš
za čavle i zbog velike ljubavi prema zagonetaštvu, govori i činjenica da su se
isplaćivali i autorski honorari za pisce knjiga. Opet kažem, prema našim
kriterijima, ali smo isplaćivali honorare, pa koliko god oni malo ili puno
iznosili. Osnovno je pravilo bilo da smo sa svakim autorom dogovarali taj
honorar u postotku od prodajne cijene (najčešće je to bilo 20% bruto). No ti
honorari isplaćivali su se jednom godišnje, osim za nove knjige koje su izdane
u tekućoj godini, kada je isplata mogla biti i češća.
Vodila se evidencija
svih prodanih knjiga, pa čak su postojali i kartoni članova na kojima je to
bilježeno, tako se na kraju godine znalo točno koliko je primjeraka koje knjige
prodano (autori su dobivali honorar i za knjige koje su poklonjene nekom
prigodom). U prilogu je pregled autorskih honorara za knjige u 1982. godini,
kada su tiskane posljednje knjige „Enigmatskog rječnika 5“ Branka Polića, „Zagonetni talas“ Fehima Kujundžića, „Enigmorime“
Esada Zukanovića“ i „Bibliografija
Sfinge Rebusa“ Slavka Peleha.
I još nešto: urednici koji su redigirali knjige, korektori i grafičari od
knjiga nisu dobivali nikakve autorske honorare. To je bilo za „zagonetačku
čast“ ili možda „zagonetački gušt“, jer sve nas je to jako veselilo.
Da biste lakše usporedili isplaćene iznose, u to
vrijeme primjerak „Čvor Razbibrige“ koštao je 12 dinara, a primjerak „Skandi
Čvora“ 10 dinara
2 коментара:
Na spisku "Autorski honorari za knjige 1982." mogu se vidjeti koje su kratice korištene za pojedine enigmatske knjige u izdanju "Čvora".
BE - "Bibliografija enigmatike"
BSR - "Bibliografija Sfinge Rebusa"
ČIT - "Čitaljka"
ENI - "Enigmorime"
ER - "Enigmatski rječnik"
LZJ - "Leksikon zagonetača Jugoslavije"
RUS - "Rebusi u Slavena"
STI - "Stišići"
ZIGK - "Zagonetke Ivana Gorana Kovačića"
ZT - "Zagonetni talas"
ZTP - "Zagonetačka teorija i praksa" (biblioteka)
ZVK - "Zagonetaštvo varaždinskog kraja"
Постави коментар