U Kraljevici je bilo 13 članova EKK, ali ostali iz opravdanih (članovi su i klubova iz Hrvatske)ili neopravdanih razloga (?) nisu bili EKK1, EKK2 i EKK3. Vrlo mi je žao što se poklopiše Dani ludaje i Kraljevica jer bi EKK imao i sastavljačku ekipu u tabeli.
Ma nisam ja nikad bio neki rješavač, znaju to moji Splićani pa me ipak regrutiraju... Puno je zanimljivija priča o načinu kako postići da zadaci ne budu laki, a da ne budu obeshrabrujuće (i nekreativno) teški... podržah Tončijevo mišljenje uz drugi set zadataka.
Odmah moram reći da na težem i ČUDNIJEM takmičenju u rješavanju nisam učestvovao, što ne znači mnogo jer sam u ovih 43 godine rješavačkog staža na odgonetačkim takmičenjima ovog tipa učestovovao prosječno jednom u 5-6 godina. Otuda i ne bih uzimao sebi za pravo da kritički govorim o istom, ali neke činjenice (i brojke) prosto govore same za sebe.
Pobjednik je od maksimalnih 250 osvojio 190 bodova ili 76% , za razliku od pobjednika Čvor opena koji je osvojio 97,4%, a tek takmičar na 14. mjestu 76%.
Ovdje je takmičar na 14. mjestu osvojio samo 39,6% mogućih bodova.
Trećeplasirana ekipa je skupila tek polovinu od maksimalnog broja bodova.
Pri tome, ne radi se o običnim rješavačima, već su najmanje trećina takmičara profesionalni ili maltene profesionalni sastavljači i urednici.
Ne raspolažem egzaktnim podacima, ali sam ubijeđen da se ni približno loši rezultati kao ovi nisu ranije dogodili ni na SOZAH-u niti drugim sličnim takmičenjima u regiji.
Ovdje nije u pitanju koliko je koji zadatak bio težak, već je problem u koncepciji, tajmingu i načinu bodovanja.
Zadataka je bilo previše, vremena premalo, a način bodovanja takav da si, oprostite na izrazu, jebo ježa ako si krenuo rješavati redom i od zadataka koji nose najviše bodova.
Da citiram Radoju: "Zadataka je bilo previše, vremena premalo, a način bodovanja takav da si, oprostite na izrazu, jebo ježa ako si krenuo rješavati redom i od zadataka koji nose najviše bodova." E ja sam bio jedan od onih koji se odmah uhvatio talijanke... koja je kasnije na žiriranju, jednostavno prekrižena.... 29 praznih polja, pa sam čak bio u minusu ( križaljka nosila 50, a ja -147 bodova )...zato sam tako slavno i prošao. Raskrpljo sam se sam sa sobom, ali sam na kraju ostao raskrako! Isto tako, mišljenja sam, da bi rješavački zadaci trebali biti prihvatljiviji ( da ne kažem lakši ) ali ih treba biti više, pa nek' se umješnost i brzina dokazuje, a rješavač neka sam važe ( kalkulira) koje će rješavati prije. Mislim da bi bilo zanimljivije.
Samo napomena za one koji nisu bili u Kraljevici da se na zadatku nije moglo poći u minus: ako je negativnih bodova bilo više nego što je zadatak vrijedio, na zadatku se dobila nula. Naravno, to znači da je rješavač u istoj poziciji kao i da zadatak nije rješavao, ali ja nisam bio u stisci s vremenom (više od pola sata na kraju sam se npr. igrao s kriptogramom(bezuspješno :D)).
Ne mogu reći da se u potpunosti slažem s Radojom/Ilijom, iako je generalni dojam svih da je težina bila previsoka. Naime, Čvorovo je natjecanje patilo od druge mane, a to je da o poretku u načelu odlučuje slučajnost, a ne nekakva rješavačka sposobnost (drugim rječima, zadaci i bodovi su bili prevelikodušni, pa sam ispit ne može razlučiti dobre od osrednjih).
U pravilu, dobro odabrana težina testa će rezultirati Gaussovom razdiobom rezultata, a mislim da je idealno ako je pobjednik oko 90%, jer time i pravilan odabir redoslijeda rješavanja i prepoznavanje vlastitih jakih i slabih strana dolazi u obzir (npr. na logici sam prelistao ispit u prvoj minuti i najprije rješio posljednji zadatak jer sam bio siguran da ga ne mogu pogriješiti, a kao i većina preskočio kakuro iako ga znam riješiti, jer sam bio siguran da ću biti prespor: za mene je to dio natjecanja kojeg je dobro imati, drugim riječima samo najnajbolji kandidat bi morao biti u stanju riješiti 95% testa).
Rješavačko natjecanje s te je strane ispravno koncipirano (zadaci se moraju rješavati u koracima i traže kombinaciju enciklopedijskog znanja, logike, iskustva i inspiracije, pa je i razlika između odličnih, vrlo dobrih, dobrih i ostalih je jasna i čista), moj je prigovor više usmjeren na činjenicu da bi ljestvica izgledala potpuno jednako da su u test ubačena još 3-4 jednsotavnija zadatka, na kojima bi većina uspjela ostvariti parcijalne bodove, a novajlije se ne bi osjećale "loše" kad vide ljestvicu: najbolji bi te dodatne zadatke riješili u 5 minuta, ostali možda u 20. Nešto kao skandi-asocijacija mi pada na pamet kao lijep zadatak od cca. 15 bodova, 3 boda za svaku križaljčicu i 3 za konačno rješenje.
S druge strane, primjer promašene težine je za mene već spomenuta skandinavka: konstrukcija je bila takva da se, u slučaju da se ne zna odgovor u jednom smjeru, nije moglo sistematski pristupiti problemu, već samo pogađati.
Kriptogram je za mene zapravo OK, kao zadatak koji je dizajniran da bude najteži na natjecanju i razdvoji u nuždi prvog od drugog: malo je zabrazdio, ali je IDEJNO ispravan: rješavač je mogao zaključiti da je potrebno pronaći parove upisanih životinja, iz toga zaključiti da iz tih drugih naziva treba izvući slova (ovo je enigmatski pandan "Čehovljeve puške" u književnosti: ako je u prvom činu čitatelju rečeno da je na zidu puška, to je zato što je ta puška bitna za radnju: slično, ako sam napisao 9 novih riječi u zagonetki, to je zato što je tih 9 novih riječi, a ne prvih devet, ključno za rješenje).
Sam ključ je naravno problematičan, ali rješavači su imali šansu: složiti novih 9 riječi u pomicaljku, i pokušati dobiti smislen 9-slovni pojam, pa iz toga pokušati shvatiti ključ. Enigmatsko iskustvo moglo im je dati -NJAK na kraju, a od tuda konačno rješenje nije nemoguće dohvatiti (primjetite a ovo pišem s punim znanjem da meni to nije uspjelo: potrebno je razdvojiti svoj rezultat na zadatku od objektivne procjene kvalitete istog i njegove svrhe u samom testu: ovo je bio zadatak koji je mogao bolje razdvojiti Valtera i Željka, ili Borisu omogućiti da se probije ispred mene, što je upravo ono što želimo od najtežeg zadatka! Sasvim je OK ako nitko ispod npr. 5. mjesta ne bi uspio rješiti ovaj zadatak, jer ne mora svaki zadatak biti lagan).
Nisam znao da je talijanka na bodovanju prekrižena. Da sam učestvovao, sigurno bih prvo rješavao talijanku i skandinavku pa bih i ja prošao kao Ilija: "Raskrpljo sam se sam sa sobom, ali sam na kraju ostao raskrako!" A što znače prva i posljednja riječ?
Još nisam (poštom) dobio posljednji broj "Feniksa". Ako su objavljene ta talijanka i skandinavka, sigurno ću ih pokušati riješiti pod istim uslovima kao što su bili u Uvali Scott.
Ilija pod "prekrižena" misli na to da je imao toliko praznih polja da članovi žirija nisu ni trebali pregledavati rad, jer je automatski imao nulu: talijanka je nosila 50 bodova, pri čemu se za svako prazno ili pogrešno polje gube tri boda: to znači da svatko sa više od 16 praznih polja automatski nije osvojio ni boda na zadatku (a žiriju je malo uštedio vremena :P), pa se nije imalo što gledati.
Mislim da sam na talijanki osvojio 29 bodova od mogućih 50.
Prva i posljednja riječ iz Ilijinog komentara su, naravno, neki od težih pojmova iz spomenute talijanke (čak mislim da nisu oba točna, pa ti nije pokvario rješavanje :D) (pogriješio sam i ja sigurno u slovu na kojem se križaju (mislim da sam stavio P umjesto K) te u križanju jednog od njih s makedonskom etnicom, te dodatno na par križanja dviju vlastitih imenica i dvaput u imenu židovskog šala (ne sjećam se sa čime se križao).
@Ilija: ma znam da ti znaš, ovo je više bilo za one koji nisu bili u Kraljevici, da ne bi mislili da se moglo završiti "u dugu" ili da kiks u jednom zadatku može smanjiti bodove osvojene na drugim zadacima :D (P.S: zamisli da sljedeći SOZAH kreneš od -100 bodova :D)
Jučer kada sam se vratio iz Trsta, veseo jer mi je žena kupila cipele, ni slutio nisam da će mi svraćanje na ovaj blog pokvariti večer (jedva sam zaspao). Bojao sam se sinoć pisati, bio bih puno grublji. E pa dragi Slavko, za početak nešto činjenica. Duh iz boce pušta (po već viđenom scenariju) Belirac sa svojim kratkim peckanjima. Naravno, ne pita on jeste li uživali ili kakvi su bili zadaci... Na to se hvata Hajro s rivijere kojeg je očito prošao jet leg, a tu jei i Nedjeljku kojem nije dovoljno blaćenje na svom blogu. Sve nadopunjuje nesveznajući Radoja i na kraju, naravno Ilija. Prvi uopće nije riješavao zagonetke sa SOZAH-a (Čvorove je), šetao se okolo i ima svoje mišljenje i savjete s vrha. Hajro je riješavao ali samo pola vremena, jedini je odustao nakon 60 minuta. Iliji je više smetalo što je dan prije osvojio zlatnu medalju... I onda čudniji Radoja koji ne raspolaže s egzaktnim podacima računa neke postotke. E pa dragi Radoja, ja raspolažem jer sam bio na stotinjak ovakvih natjecanja i dvadesetak puta radio zadatke. Na svjetskim prvenstvima naši najbolji rješavači odgonetnu 20 posto zadataka, pa dolaze opet i opet. Na SOZAH-ima je bilo ovakvih rezultata, i gle vraga za jedan neriješiv u Vinkovcima zadatke je radio Nedjeljko Nedić. Kolika je riješivost ovoga SES-a? Kolika je bila u postocima riješivost SES-a u Kikindi za koji je zadatke radio vlasnik ovog bloga? Moja ekipa i ja smo razočarani i za daljnja natjecanja nemamo više snage. Vi ste nama udarili pet minusa, pa ih ja istoj petorci na neki način uzvraćam. Mislio sam na onaj drugi kompetentniji post napisati nešto stručnije ali kako se je sve izmiješalo, napisat ću ovdje. Pero očajni
Ovo pišem zbog Marka, Tončija, Svetlane i Slavka. Na Prvenstvu Hrvatske u rješavanju zagonetki sve zagonetke su riješene osim kriptograma. Kada ga je meni moj urednik dao na uvid ja sam ga riješio za dvije minute, kao i Slavko. Naravno, putem pomicaljke, životinja je devet, a slova malo i brzo se zaključi da valja tražiti "bračne parove". U dobivenoj pomicaljki odmah se nazire ZVJERINJAK i ostaje samo naći ključ što također nije bilo teško. Tonči je jedini riješio sve rebuse, a Valter obje "sporne" križaljke (netočna su mu dva slova u skandinavci). Da zadaci su bili teški ali ovo je bilo prvenstvo države. Tako se dobije kvalitetniji poredak, koji se, vjerujte mi, ne bi puno promijenio ni da su zadaci bili lakši. Vojinova talijanka, koju sam ja izabrao, je tražila od rješavača poznavanje leksika, igranje s našim riječima (rastkati, raskrpljati se, raskrako, ostati sam itd), a Rajkova je obilovala enciklopedijskim pitanjima koja možete susresti na "Potjeri" ili "Milijunašu". Da, bila je malo preteška ali nisam mogao od svog urednika tražiti da napravi drugu jer ga previše cijenim. Moj kvadrat i piramidu već je objasnio Tonči i mladima preporučam sa štovanjem da to pažljivo pročitaju. Stari su oguglali (nema veze s googleom)... Sve ostale zagonetke bile su jednostavne, naročito anagrami. Neki su uspoređivali Čvorov kup i POH, a to je kao da uspoređujete kruške i jabuke, jer naš urednik Jandragić je pokupio već objavljene zagonetke iz starih Čvorova, a ove druge su rađene samo za natjecanje. Prigovara se nekopetentno i srdašcima, koja sam ja by the way iz irske enigmatike uveo u našu, da su korištene loše imenice, kao ORIKS, a baš je ključ rješenja u tome da se traži petica od O do S. Najbolje da Jovan napravu Rječnik općeprihvatljivih imenica za srdašca i objavi ga kod svog zakeralaškog prezimenjaka dogodine. Pozdrav svima dobronamjernima, ovo je sve od mene i više ne odgovaram, Pero
Hajde da najprije ja krenem s isprikom: dojma sam da sam i ja nehotice zakuhao buru u čaši vode svojim sudjelovanjem u ovoj raspravi, iako mi to ni najmanje nije bila namjera: jednostavno, blog kao medij nije idealan za sve vrste komunikacije, jer se kontekst, emocije i ton poruke nikad ne mogu vjerno predočiti samo tekstom (e-mail komunikacija pati od istog simptoma).
Dakle, želim maksimalno naglasiti: U Kraljevici sam usitinu uživao, nisam imao nikakav problem da se kao relativni "rookie" uklopim u sva događanja, sa zadovoljstvom sam sudjelovao na svim natjecanjima, bez obzira na razliku osobne kvalitete koju imam u pojedinim kategorijama (ja sam prvenstveno rješavač, pa onda "priučeni" logičar, pa tek onda sastavljač), ponovno vidio neka draga lica i po prvi put sreo neka nova, i ako se ikako puži prilika, dogodine je čitav "klan" Milat i u Orašju, ovaj put potencijalno i sa 2 sudionika u logici: hvala svima za topli prijem, najprije organizatorima iz Feniksa, pa ekipi Boživrana za brzinski "prijemni ispit" s mudro odabranim težinsko/konzumacijskim kriterijima, pa potom dragim Kvizoramašima i Zoranu, uvijek spremnima na čašicu enigmatskog razgovora, pa potom cimeru Žarku za kasnonoćnu enigmatsko/filozofsko/životnu raspravu, pa onda redom i svima ostalima (poseban pozdrav Valteru i supruzi, nadam se da se uskoro vidimo i negdje u Istri!), da ne bih nekoga slučajno izostavio!
Nisam siguran koliko se to da iščitati iz mojih prethodnih komentara, ali mislim da su natjecanja na kojima sam ja sudjelovao bila izvrsna: čak i za zadatke koje ja nisam riješio vidim da su odabrani s velikom pažnjom, i zadani na način koji je bio primjeren kontekstu (npr. odluka da se za magični kvadrat zadaju slova je bila izvrsna, posljednji pojam u piramidi se mogao logično konstruirati ako se dovoljno "produmalo", srdašca su se mogla (i ja sam to i napravio) riješiti i bez da se unaprijed znaju devetke, itd. itd.
Moj komentar na skandinavku je zamišljen kao konstruktivna kritika, a ne omalovažavanje njenog autora (zasigurno boljeg križaljkaša od mene za koplje i pol!). Jednostavno, za zadatak koji su sigurno svi namjeravali rješavati i uložiti vrijeme u njega, postoji taj psihološki faktor kada se kao sudionik osjećam zakinutim ako moram na desetak mjesta "lutati" unutar mreže. Za usporedbu, mislim da je sasvim OK ako je kriptogram na rubu rješivosti, jer je to zagonetka koju će mnogi i ostaviti netaknutu, i u redu je da odlučuje o najboljem i npr. drugoplasiranom.
Ukratko, mislim da je očekivano da je težina na natjecanju RJEŠAVAČA Hrvatske veća nego u običnom enigmatskom izdanju: balansiranje te težine je u pravilu nezahvalan zadatak, i ako je u 90% ispita postignut zadovoljavajući prag (a po mom mišljenju jest!), to je nešto što je hvaleverijedno, a ne razlog za razočaranost.
Moja zamjerka na težinu dana je u vrlo jasnom kontektstu, a t oje da se ja i dalje spominjem kao "mlada nada": drugim riječima, ne mislim da bi trebalo promijeniti težinu ostatka testa, već dodati još nekoliko lakših zadataka u kojim bi se početnici u svijetu enigmatike mogli pronaći, i dobiti volju za daljnjim trudom.
Kao netko tko ima podjednak uvid u američki i hrvatski enigmatski svijet, mogu reći da je renominrani New York TImes u posljednjih mjesec dana imao PETERO autora kojima je to bila jedna od prvih deset objavljenih križaljki: među njima su i mladi bračni parovi, i umirovljenici u potrazi za hobijem, i dugotrajni rješavači koji su potražili novi izazov: ukoliko nemamo ništa što bi mogli ponuditi i tim novim kategorijama, onda me pomalo strah da ću ja i pred ulaskom u vlastitu mirovinu biti i dalje "mlada nada" naše enigmatike.
P.S. vidi se da je vikend i da me uhvatila inspiracija kad sam ROka stavio na spavanje :D Bilo mi je pametnije da sam upalio NEtflix :P
Kao doprinos razgovoru evo i podtaka sa SES-a u Kikindi. Maksimalan broj bodova bio je 200
Najbolji (Rešad) sakupio je 131 (ako mene pitate, više nego što sam "planirao"). Drugi (Jovan Novaković) imao je 130, deseti (Mirko Stanković 100), dvadeseti (Veselin Sekulić) 80, trideseti (Miroslav Živković) 67
Sve je bilo koncipirano na način koji u ovoj "diskusiji" već pomenuo - Bilo je više zadataka nego što se "može rešiti u zadatom vremenu" pa je bila bitna taktika. Ljudi su počinjali rešavanje na različite načine, pa su i rezultati bili takvi, ...
Pero se bespotrebno uzbuđuje i traži "nekakvu zavjeru" protiv sastavljača zadataka. Meni se nije tako učinilo. Meni je ovo sve više ličilo na samokritiku rješavača (IlijaO), lične impresije bolje plasiranih (Tonči), vježbanje u kućnoj varijanti (Svetlana, Slavko)...te mislim da je ovakva diskusija dobra, makar kao relaksacija, a niko nije imao namjeru da "uči pameti" sastavljače zadataka. Kao što rekoh, samo sam ovlaš pogledao zadatke (gledao sam "sitne zagonetke"). Za kriptogram sam rekao da se praktično sam od sebe odgonetnuo (Ne dovodim u sumnju osjećaj takmičara da im je bio pretežak. Možda bi i meni bio tamo na licu mjesta). Evo i sličnog iskustva sa rebusem sa NADARENIM JULIJEM. Kada sam ga pogledao, u prvoj sekundi sam rekao "Uh kako dugo rješenje, neću ni probati jer mora da je komplikovano, u petoj sekundi vidim da RENIJ mora bili iznad, nad, više (NAD A RENI J), a kako je "falilo" dosta slova, pronicljivo zaključih da mora da je neka relacija - desno-lijevo, blizu, daleko...i u 30. sekundi eto rješenja, a vrlo vjerovatno da na licu mjesta taj rebus bi samo preskočio jer mi se učinilo da je nezgodan).
Ni ja nisam imala nameru da "napadnem" Peru, žao mi je ako je to tako ispalo. Ako neko voli da namuči rešavače, onda sam to ja, tako da sigurno ne bih isto to drugome zamerila.
Kriptogram sam rešavala, jer volim takve zagonetke, ali se vrlo retko susrećem sa njima, pa očito ni ne znam sva pravila vezana za njih. Prilikom rešavanja uvek pokušavam da nađem ključ i ne volim da tražim rešenje preko "zadnjih vrata", tj. da ga na osnovu slova "ubodem". U tom smislu je ovo bio težak kriptogram, pogotovo što nisam znala da se slova mogu uzimati i od novostvorenih reči.
Ovo za ključ naravno važi u kućnim uslovima. Da sam na takmičenju, verovatno bih i ja pokušala da pogodim reč i tako uštedim na vremenu. :D
Mene kao redovnog posjetioca ovog bloga rastužuju objave ovakvog tipa uz koje se nalaze jedan-dva ili nijedan komentar. Zato sam baš zahvalan, a i (blogo)gazda bi trebao biti, Jovanu, Iliji, Hajri, Tončiju, Peri… i drugim kolegama koji se redovnije od ostalih javljuju, pišu, analiziraju, sugerišu...
Znam da ima ljudi koji se boje, stvarno ne znaju ili misle da ne znaju na adekvatan način iznijeti svoje mišljenje, pa i ne komentarišu. (Ima i onih koji znaju, ali iz drugih razloga neće to.) Takođe znam da niko od onih koji se ovdje redovno ili prilično redovno pojavljuju u ulozi komentatora ne čine to da bi pametovali ostalima, već jednostavno nemaju prethodno navedenih stega. Zanaju i žele reći to što misle, i na taj način rad bloga čine interesantnijim i dinamičnijim.
Zašto je problem ako se nešto kritikuje? Ako se kaže da su zadaci bili (pre)teški? Evo, neka se javi neko od takmičara i neka kaže suprotno!
Bilo je, Pero, u Kraljevici i takmičenje u rješavanju logičkih problema, na kome sam takođe učestvovao, ali nisam miješao ovo sa tim takmičenjem. Mene ovdje ne interesuje koliko su % logičari i sudokisti osvojili na svjetskim i drugim njihovim takmičenjima. Mene interesuje npr. koliko su pobjedniki i, recimo, petoplasirani % osvojili na SOZAH-u lani ili preklani, ili prije 7 godina. To su uporediva takmičenja jer je na njima slična ili identična struktura i zadataka i takmičara.
Ako je na ijednom od tih takmičenja pobjednik osvojio manje od 86% (ne 76%), ja se Vama organizatorima izvinjavam mada se nemam za šta izvinjavati. S druge strane, ako sam i u pravu, pa šta? Ove godine je bilo i prošlo tako. Bio je to pristup, eksperiment ili šta već, koji se učesnicima nije (tako se bar meni čini) svidio i vidjećemo hećemo li ga ili nećemo ponavljati.
Na kraju želim reći da je atmosfera u Kraljevici, pogotovo u Pavlomiru (: , bila takva da ovo niti bilo koje drugo takmičenje uopšte nije imalo uticaja na nju. Vi ste kao organizatori ponovo dobro odradili svoj posao, a ovdje “tupimo” o ovim zadacima.
Kada sam se već raspisao, da napišem i ovo. Ovo sam takmičenje uporedio sa Čvor openom. Isti je organizator, isto mjesto i (uslovno) vrijeme održavanja. Međutim, postoji ogromna razlika u koncepciji.
Čak i nepotpunim rješenjem samo jednog zadatka sa prve stranice, tri su različita na njoj, sa Čvor opena mogli ste osvojiti 10 – 30 bodova. Ako vam križaljka nije išla najbolje, a bila je baš teška, ostala dva zadatka su prosto skretala pažnju na sebe. Tako je i sa ostalim stranicama, posmatrano u paru.
Ovdje si se “zakovao” na prve 3 stranice sa ukupno 120 bodova sa dobrim izgledima, ako po prirodi najradije i prvo ne rješavaš sitne zagonetke ili nisi na vrijeme shvatio da ti ono opasno curi dok rješavaš ove “krupne”, da osvojiš svega 40 bodova, možda ni toliko, na paru osmosmjerki, koje su isto bile teške i tražile vremena (Po bodovima vidim da je bilo takmičara koji ni njih nisu rješili.).
Nisam imao namjeru ni kuditi ni ružiti, a pogotovo kritikovati i prigovarati na kvaliteti ( težini ) zadataka, autore uvažavam i znam da je SOZAH državno prvenstvo, pa me utoliko čudi Perina reakcija, po osobnom mišljenju prestroga ishitrena i neopravdana, pogotovo u onom dijelu koji se tiče mene :...i, naravno, Ilija!". Samo sam iznio svoje razmišljanje, što dakako, ne znači da se netko od sastavljača mora osjećati prozvanim. Ili to znači, da ubuduće moram sve hvaliti? Sad se i ja osjećam kao Pero po povratku iz Trsta (malo aluzije pa i sarkazma: a žena će mi, u svakom slučaju, u Njemačkoj kupiti ono što poželim, pa ću moći mirno spavati!). A SOZAH će mi, kao i sva okupljanja zagonetača u okruženju, kao i svi autori zadataka i svi sudionici biti omiljena destinacija i kamo ću uvijek ići dobre volje!
Pa ja sam ispao kriv. Uopće se ne bunim zbog kriptograma, čak ni zbog skandinavke za koju sam mogao dobiti barem 20 bodova da sam malo bolje gledao. Radi se o Vojinovoj križaljci koju rješavah sat vremena, imadoh 18 netočnih slova i osvojih nula bodova umjesto 32. Moj glavni prigovor, znači, jest odbijanje tri boda za netočno slovo i to ne zaslužuje nikakvu preosjetljivost. Za mene je ovo samo knstruktivan dijalog. Pa blog se i zove Tupljenje i oštrenje iliti divanjenje. Sve ostalo u Kraljevici bilo je dobro, i odlično čak, pa organizatorima čestitam.
Ovo mi je bio treći SOZAH. Uistinu sam uživao u druženju, sticanju novih poznanstava i takmičarskim aktivnostima. Ide novi SOZAH, nadam se kontiniutetu. Pozdrav za sve učesnike "diskusije", posebice Tončiju hvala za inspirativni razgovor (btw, molim te Tonči za adresu onog pretraživača tipa "?on?i"). Živela enigmatika!
Kako ide ona konobarska – da vidimo šta smo imali?
Dakle imao sam -Jedno mišljenje da su mi zadaci bili teški jer sam slab rješavač -Jednu naivno dobronamjernu sugestiju da bi imala smisla diskusija o varijantama otežavanja križaljke za rješavačka natjecanja -Jednu sličnu sugestiju da bi vrijedilo razmisliti o privlačenju običnih rješavača
Između redova nisam pisao ništa, eventualni pokušaji drugačijeg interpretiranja napisanog, imputiranja i amputiranja, ne mogu ići na moj račun. Rado ću sve prihvatiti kao rezultat neispavanosti, no fakti su fakti. Sretan sam (i ponosan na svoju novootkrivenu suzdržljivost) da gornji račun platim suzdržavanjem od primjerenog odgovora. Za organizaciju i sve što ide uz to (uključujući i zadatke, žiriranje...) sve čestitke i hvala.
Ostaje generalno pitanje (ovdje i sada, a i u brojnim drugim primjerima na drugim mjestima i sa drugim akterima) - Je li zaista nemoguće u komentarima/kritikama (bez ijedne ružne ili oštre riječi) vidjeti iskrenu želju za unapređenjem onog što svi volimo (valjda nema dilema da zato dolazimo, komentiramo, surađujemo... i nećemo odustati)? Izgleda da jeste. Tužno i kontraproduktivno.
Upitnik (?) u pretrazi znači: jedno slovo a asterisk (*) bilo koji broj slova Kada se odabere prva pretraga, otvorit će se u gornjem desnom tu ekrana 5 tabova (Home, Reverse Dictionary, Customize itd.): preporučujem u izborniku Customize podesiti Pattern lookups (treću opciju od dna) na "letters only" (crossword puzzle mode).
Evo primjera: https://www.onelook.com/?w=*t%3Fo%3Fn%3Fc%3Fi*&ls=a
Sjećam se da je Miroslav Cvetković pisao o ovom site-u kod Adnana, ja sam ga otkrio pretražujući online enigmatiku, mnogo je izvora koji pomažu rješavačima i sastavljačima, no onelook mi je najdraži, često pomogne u završavanju mreže. Naravno, često sam bio u iskušenju da nađeni opskurni pojam uvrstim, svega tu ima...
34 коментара:
Nedjeljko je na svom blogu objavio poredak:
1. Valter Kvalić (190)
2. Željko Jandragić (190)
3. Tonči Milat (170)
4. Boris Nazansky (170), 5. Nebojša Dragomirović (161), 6. Darko Galić (160), 7. Živko Barišić (147), 8. Marko Mihaljević (142), 9. Vladimir Kutnjak (132), 10. Aladin Mahmutović (123), 11. Luka Pavičić (117), 12. Nedjeljko Nedić (106), 13. Žarko Đokić (105), 14. Radoja Racanović (99), 15. Petar Štambuk (89), 16. Branislav Modrić (87), 17. Zoran Radisavljević (81), 18. Miroslav Sabolčec (76), 19. Stjepan Varaždinac (75), 20. Adnan Spahić (69), 21. Ilija Ozdanovac (59), 22. Željko Lebeda (59), 23. Igor Šupica (59), 24. Snježana Jagar (59), 25. Boris Babič (55), 26. Miro Šarić (52), 27. Ivan Čotić (46), 28. Damir Vratković (45), 29. Hajrudin Hodžić (43), 30. Stjepan Horvat (41), 31. Silva Jagar Čotić (38), 32. Zvonimir Bach (35), 33. Marko Smolčić (26), 34. Gojko Mandić (25) i 35. Katarina Josić (25).
Momčadski
1.Feniks (Kvalić, Jandragić i Barišić) - 531
2. VAZAK 1 (Nazansky, Galić i Sabolčec) - 406
3. Boživran 1 (Milat, Štambuk i Pavičić) - 376
4. Trio (Mahmutović, Đokić i Spahić) - 294
5. Republika Srpska (Dragomirović, Racanović i Mandić) - 285
6. Boživran 2 (Mihaljević, Šarić i Hodžić) – 237
7. EKK (Nedić, Ozdanovac i Babič) – 220
8. ZKD (Modrić, Lebeda i I. Šupica) – 205
9. EUO (Varaždinac, Vratković i Josić) - 145
10. VAZAK 2 (Jagar, Čotić i Jagar Čotić) – 143
11. Čvor (Horvat, Bach i Smolčić) - 102
U Kraljevici je bilo 13 članova EKK, ali ostali iz opravdanih (članovi su i klubova iz Hrvatske)ili neopravdanih razloga (?) nisu bili EKK1, EKK2 i EKK3.
Vrlo mi je žao što se poklopiše Dani ludaje i Kraljevica jer bi EKK imao i sastavljačku ekipu u tabeli.
Velika zahvalnost trojci koja je nastupila kao ekipa EKK.
Posebna (još veća) zahvalnost kolegi B. Babiću.
Izgleda da su zadaci bili prilično teški...
Meni jesu.
Hajro, a ima li nešto što si lako riješio ili gadno pogriješio?
Svima su bili teški. Dovoljno je samo da usporedite tablice sa Čvor Opena i ovoga natjecanja.
Ma nisam ja nikad bio neki rješavač, znaju to moji Splićani pa me ipak regrutiraju... Puno je zanimljivija priča o načinu kako postići da zadaci ne budu laki, a da ne budu obeshrabrujuće (i nekreativno) teški... podržah Tončijevo mišljenje uz drugi set zadataka.
Odmah moram reći da na težem i ČUDNIJEM takmičenju u rješavanju nisam učestvovao, što ne znači mnogo jer sam u ovih 43 godine rješavačkog staža na odgonetačkim takmičenjima ovog tipa učestovovao prosječno jednom u 5-6 godina. Otuda i ne bih uzimao sebi za pravo da kritički govorim o istom, ali neke činjenice (i brojke) prosto govore same za sebe.
Pobjednik je od maksimalnih 250 osvojio 190 bodova ili 76% , za razliku od pobjednika Čvor opena koji je osvojio 97,4%, a tek takmičar na 14. mjestu 76%.
Ovdje je takmičar na 14. mjestu osvojio samo 39,6% mogućih bodova.
Trećeplasirana ekipa je skupila tek polovinu od maksimalnog broja bodova.
Pri tome, ne radi se o običnim rješavačima, već su najmanje trećina takmičara profesionalni ili maltene profesionalni sastavljači i urednici.
Ne raspolažem egzaktnim podacima, ali sam ubijeđen da se ni približno loši rezultati kao ovi nisu ranije dogodili ni na SOZAH-u niti drugim sličnim takmičenjima u regiji.
Ovdje nije u pitanju koliko je koji zadatak bio težak, već je problem u koncepciji, tajmingu i načinu bodovanja.
Zadataka je bilo previše, vremena premalo, a način bodovanja takav da si, oprostite na izrazu, jebo ježa ako si krenuo rješavati redom i od zadataka koji nose najviše bodova.
Da citiram Radoju:
"Zadataka je bilo previše, vremena premalo, a način bodovanja takav da si, oprostite na izrazu, jebo ježa ako si krenuo rješavati redom i od zadataka koji nose najviše bodova."
E ja sam bio jedan od onih koji se odmah uhvatio talijanke... koja je kasnije na žiriranju, jednostavno prekrižena.... 29 praznih polja, pa sam čak bio u minusu ( križaljka nosila 50, a ja -147 bodova )...zato sam tako slavno i prošao.
Raskrpljo sam se sam sa sobom, ali sam na kraju ostao raskrako!
Isto tako, mišljenja sam, da bi rješavački zadaci trebali biti prihvatljiviji ( da ne kažem lakši ) ali ih treba biti više, pa nek' se umješnost i brzina dokazuje, a rješavač neka sam važe ( kalkulira) koje će rješavati prije. Mislim da bi bilo zanimljivije.
Samo napomena za one koji nisu bili u Kraljevici da se na zadatku nije moglo poći u minus: ako je negativnih bodova bilo više nego što je zadatak vrijedio, na zadatku se dobila nula.
Naravno, to znači da je rješavač u istoj poziciji kao i da zadatak nije rješavao, ali ja nisam bio u stisci s vremenom (više od pola sata na kraju sam se npr. igrao s kriptogramom(bezuspješno :D)).
Ne mogu reći da se u potpunosti slažem s Radojom/Ilijom, iako je generalni dojam svih da je težina bila previsoka. Naime, Čvorovo je natjecanje patilo od druge mane, a to je da o poretku u načelu odlučuje slučajnost, a ne nekakva rješavačka sposobnost (drugim rječima, zadaci i bodovi su bili prevelikodušni, pa sam ispit ne može razlučiti dobre od osrednjih).
U pravilu, dobro odabrana težina testa će rezultirati Gaussovom razdiobom rezultata, a mislim da je idealno ako je pobjednik oko 90%, jer time i pravilan odabir redoslijeda rješavanja i prepoznavanje vlastitih jakih i slabih strana dolazi u obzir (npr. na logici sam prelistao ispit u prvoj minuti i najprije rješio posljednji zadatak jer sam bio siguran da ga ne mogu pogriješiti, a kao i većina preskočio kakuro iako ga znam riješiti, jer sam bio siguran da ću biti prespor: za mene je to dio natjecanja kojeg je dobro imati, drugim riječima samo najnajbolji kandidat bi morao biti u stanju riješiti 95% testa).
Rješavačko natjecanje s te je strane ispravno koncipirano (zadaci se moraju rješavati u koracima i traže kombinaciju enciklopedijskog znanja, logike, iskustva i inspiracije, pa je i razlika između odličnih, vrlo dobrih, dobrih i ostalih je jasna i čista), moj je prigovor više usmjeren na činjenicu da bi ljestvica izgledala potpuno jednako da su u test ubačena još 3-4 jednsotavnija zadatka, na kojima bi većina uspjela ostvariti parcijalne bodove, a novajlije se ne bi osjećale "loše" kad vide ljestvicu: najbolji bi te dodatne zadatke riješili u 5 minuta, ostali možda u 20. Nešto kao skandi-asocijacija mi pada na pamet kao lijep zadatak od cca. 15 bodova, 3 boda za svaku križaljčicu i 3 za konačno rješenje.
S druge strane, primjer promašene težine je za mene već spomenuta skandinavka: konstrukcija je bila takva da se, u slučaju da se ne zna odgovor u jednom smjeru, nije moglo sistematski pristupiti problemu, već samo pogađati.
Kriptogram je za mene zapravo OK, kao zadatak koji je dizajniran da bude najteži na natjecanju i razdvoji u nuždi prvog od drugog: malo je zabrazdio, ali je IDEJNO ispravan: rješavač je mogao zaključiti da je potrebno pronaći parove upisanih životinja, iz toga zaključiti da iz tih drugih naziva treba izvući slova (ovo je enigmatski pandan "Čehovljeve puške" u književnosti: ako je u prvom činu čitatelju rečeno da je na zidu puška, to je zato što je ta puška bitna za radnju: slično, ako sam napisao 9 novih riječi u zagonetki, to je zato što je tih 9 novih riječi, a ne prvih devet, ključno za rješenje).
Sam ključ je naravno problematičan, ali rješavači su imali šansu: složiti novih 9 riječi u pomicaljku, i pokušati dobiti smislen 9-slovni pojam, pa iz toga pokušati shvatiti ključ.
Enigmatsko iskustvo moglo im je dati -NJAK na kraju, a od tuda konačno rješenje nije nemoguće dohvatiti (primjetite a ovo pišem s punim znanjem da meni to nije uspjelo: potrebno je razdvojiti svoj rezultat na zadatku od objektivne procjene kvalitete istog i njegove svrhe u samom testu: ovo je bio zadatak koji je mogao bolje razdvojiti Valtera i Željka, ili Borisu omogućiti da se probije ispred mene, što je upravo ono što želimo od najtežeg zadatka! Sasvim je OK ako nitko ispod npr. 5. mjesta ne bi uspio rješiti ovaj zadatak, jer ne mora svaki zadatak biti lagan).
Tonči, ono za moj minus sam se ( naravno ), pokušao našaliti i isprdati sam sebe!
Nisam znao da je talijanka na bodovanju prekrižena. Da sam učestvovao, sigurno bih prvo rješavao talijanku i skandinavku pa bih i ja prošao kao Ilija:
"Raskrpljo sam se sam sa sobom, ali sam na kraju ostao raskrako!"
A što znače prva i posljednja riječ?
Još nisam (poštom) dobio posljednji broj "Feniksa". Ako su objavljene ta talijanka i skandinavka, sigurno ću ih pokušati riješiti pod istim uslovima kao što su bili u Uvali Scott.
Ilija pod "prekrižena" misli na to da je imao toliko praznih polja da članovi žirija nisu ni trebali pregledavati rad, jer je automatski imao nulu: talijanka je nosila 50 bodova, pri čemu se za svako prazno ili pogrešno polje gube tri boda: to znači da svatko sa više od 16 praznih polja automatski nije osvojio ni boda na zadatku (a žiriju je malo uštedio vremena :P), pa se nije imalo što gledati.
Mislim da sam na talijanki osvojio 29 bodova od mogućih 50.
Prva i posljednja riječ iz Ilijinog komentara su, naravno, neki od težih pojmova iz spomenute talijanke (čak mislim da nisu oba točna, pa ti nije pokvario rješavanje :D) (pogriješio sam i ja sigurno u slovu na kojem se križaju (mislim da sam stavio P umjesto K) te u križanju jednog od njih s makedonskom etnicom, te dodatno na par križanja dviju vlastitih imenica i dvaput u imenu židovskog šala (ne sjećam se sa čime se križao).
@Ilija: ma znam da ti znaš, ovo je više bilo za one koji nisu bili u Kraljevici, da ne bi mislili da se moglo završiti "u dugu" ili da kiks u jednom zadatku može smanjiti bodove osvojene na drugim zadacima :D (P.S: zamisli da sljedeći SOZAH kreneš od -100 bodova :D)
Jučer kada sam se vratio iz Trsta, veseo jer mi je žena kupila cipele, ni slutio nisam da će mi svraćanje na ovaj blog pokvariti večer (jedva sam zaspao). Bojao sam se sinoć pisati, bio bih puno grublji.
E pa dragi Slavko, za početak nešto činjenica.
Duh iz boce pušta (po već viđenom scenariju) Belirac sa svojim kratkim peckanjima. Naravno, ne pita on jeste li uživali ili kakvi su bili zadaci... Na to se hvata Hajro s rivijere kojeg je očito prošao jet leg, a tu jei i Nedjeljku kojem nije dovoljno blaćenje na svom blogu. Sve nadopunjuje nesveznajući Radoja i na kraju, naravno Ilija.
Prvi uopće nije riješavao zagonetke sa SOZAH-a (Čvorove je), šetao se okolo i ima svoje mišljenje i savjete s vrha. Hajro je riješavao ali samo pola vremena, jedini je odustao nakon 60 minuta. Iliji je više smetalo što je dan prije osvojio zlatnu medalju...
I onda čudniji Radoja koji ne raspolaže s egzaktnim podacima računa neke postotke. E pa dragi Radoja, ja raspolažem jer sam bio na stotinjak ovakvih natjecanja i dvadesetak puta radio zadatke.
Na svjetskim prvenstvima naši najbolji rješavači odgonetnu 20 posto zadataka, pa dolaze opet i opet. Na SOZAH-ima je bilo ovakvih rezultata, i gle vraga za jedan neriješiv u Vinkovcima zadatke je radio Nedjeljko Nedić. Kolika je riješivost ovoga SES-a? Kolika je bila u postocima riješivost SES-a u Kikindi za koji je zadatke radio vlasnik ovog bloga?
Moja ekipa i ja smo razočarani i za daljnja natjecanja nemamo više snage. Vi ste nama udarili pet minusa, pa ih ja istoj petorci na neki način uzvraćam.
Mislio sam na onaj drugi kompetentniji post napisati nešto stručnije ali kako se je sve izmiješalo, napisat ću ovdje. Pero očajni
Ovo pišem zbog Marka, Tončija, Svetlane i Slavka.
Na Prvenstvu Hrvatske u rješavanju zagonetki sve zagonetke su riješene osim kriptograma. Kada ga je meni moj urednik dao na uvid ja sam ga riješio za dvije minute, kao i Slavko. Naravno, putem pomicaljke, životinja je devet, a slova malo i brzo se zaključi da valja tražiti "bračne parove". U dobivenoj pomicaljki odmah se nazire ZVJERINJAK i ostaje samo naći ključ što također nije bilo teško. Tonči je jedini riješio sve rebuse, a Valter obje "sporne" križaljke (netočna su mu dva slova u skandinavci).
Da zadaci su bili teški ali ovo je bilo prvenstvo države. Tako se dobije kvalitetniji poredak, koji se, vjerujte mi, ne bi puno promijenio ni da su zadaci bili lakši. Vojinova talijanka, koju sam ja izabrao, je tražila od rješavača poznavanje leksika, igranje s našim riječima (rastkati, raskrpljati se, raskrako, ostati sam itd), a Rajkova je obilovala enciklopedijskim pitanjima koja možete susresti na "Potjeri" ili "Milijunašu". Da, bila je malo preteška ali nisam mogao od svog urednika tražiti da napravi drugu jer ga previše cijenim. Moj kvadrat i piramidu već je objasnio Tonči i mladima preporučam sa štovanjem da to pažljivo pročitaju. Stari su oguglali (nema veze s googleom)... Sve ostale zagonetke bile su jednostavne, naročito anagrami. Neki su uspoređivali Čvorov kup i POH, a to je kao da uspoređujete kruške i jabuke, jer naš urednik Jandragić je pokupio već objavljene zagonetke iz starih Čvorova, a ove druge su rađene samo za natjecanje. Prigovara se nekopetentno i srdašcima, koja sam ja by the way iz irske enigmatike uveo u našu, da su korištene loše imenice, kao ORIKS, a baš je ključ rješenja u tome da se traži petica od O do S. Najbolje da Jovan napravu Rječnik općeprihvatljivih imenica za srdašca i objavi ga kod svog zakeralaškog prezimenjaka dogodine.
Pozdrav svima dobronamjernima, ovo je sve od mene i više ne odgovaram, Pero
Hajde da najprije ja krenem s isprikom: dojma sam da sam i ja nehotice zakuhao buru u čaši vode svojim sudjelovanjem u ovoj raspravi, iako mi to ni najmanje nije bila namjera: jednostavno, blog kao medij nije idealan za sve vrste komunikacije, jer se kontekst, emocije i ton poruke nikad ne mogu vjerno predočiti samo tekstom (e-mail komunikacija pati od istog simptoma).
Dakle, želim maksimalno naglasiti: U Kraljevici sam usitinu uživao, nisam imao nikakav problem da se kao relativni "rookie" uklopim u sva događanja, sa zadovoljstvom sam sudjelovao na svim natjecanjima, bez obzira na razliku osobne kvalitete koju imam u pojedinim kategorijama (ja sam prvenstveno rješavač, pa onda "priučeni" logičar, pa tek onda sastavljač), ponovno vidio neka draga lica i po prvi put sreo neka nova, i ako se ikako puži prilika, dogodine je čitav "klan" Milat i u Orašju, ovaj put potencijalno i sa 2 sudionika u logici: hvala svima za topli prijem, najprije organizatorima iz Feniksa, pa ekipi Boživrana za brzinski "prijemni ispit" s mudro odabranim težinsko/konzumacijskim kriterijima, pa potom dragim Kvizoramašima i Zoranu, uvijek spremnima na čašicu enigmatskog razgovora, pa potom cimeru Žarku za kasnonoćnu enigmatsko/filozofsko/životnu raspravu, pa onda redom i svima ostalima (poseban pozdrav Valteru i supruzi, nadam se da se uskoro vidimo i negdje u Istri!), da ne bih nekoga slučajno izostavio!
Nisam siguran koliko se to da iščitati iz mojih prethodnih komentara, ali mislim da su natjecanja na kojima sam ja sudjelovao bila izvrsna: čak i za zadatke koje ja nisam riješio vidim da su odabrani s velikom pažnjom, i zadani na način koji je bio primjeren kontekstu (npr. odluka da se za magični kvadrat zadaju slova je bila izvrsna, posljednji pojam u piramidi se mogao logično konstruirati ako se dovoljno "produmalo", srdašca su se mogla (i ja sam to i napravio) riješiti i bez da se unaprijed znaju devetke, itd. itd.
Moj komentar na skandinavku je zamišljen kao konstruktivna kritika, a ne omalovažavanje njenog autora (zasigurno boljeg križaljkaša od mene za koplje i pol!). Jednostavno, za zadatak koji su sigurno svi namjeravali rješavati i uložiti vrijeme u njega, postoji taj psihološki faktor kada se kao sudionik osjećam zakinutim ako moram na desetak mjesta "lutati" unutar mreže. Za usporedbu, mislim da je sasvim OK ako je kriptogram na rubu rješivosti, jer je to zagonetka koju će mnogi i ostaviti netaknutu, i u redu je da odlučuje o najboljem i npr. drugoplasiranom.
Ukratko, mislim da je očekivano da je težina na natjecanju RJEŠAVAČA Hrvatske veća nego u običnom enigmatskom izdanju: balansiranje te težine je u pravilu nezahvalan zadatak, i ako je u 90% ispita postignut zadovoljavajući prag (a po mom mišljenju jest!), to je nešto što je hvaleverijedno, a ne razlog za razočaranost.
Moja zamjerka na težinu dana je u vrlo jasnom kontektstu, a t oje da se ja i dalje spominjem kao "mlada nada": drugim riječima, ne mislim da bi trebalo promijeniti težinu ostatka testa, već dodati još nekoliko lakših zadataka u kojim bi se početnici u svijetu enigmatike mogli pronaći, i dobiti volju za daljnjim trudom.
Kao netko tko ima podjednak uvid u američki i hrvatski enigmatski svijet, mogu reći da je renominrani New York TImes u posljednjih mjesec dana imao PETERO autora kojima je to bila jedna od prvih deset objavljenih križaljki: među njima su i mladi bračni parovi, i umirovljenici u potrazi za hobijem, i dugotrajni rješavači koji su potražili novi izazov: ukoliko nemamo ništa što bi mogli ponuditi i tim novim kategorijama, onda me pomalo strah da ću ja i pred ulaskom u vlastitu mirovinu biti i dalje "mlada nada" naše enigmatike.
P.S. vidi se da je vikend i da me uhvatila inspiracija kad sam ROka stavio na spavanje :D
Bilo mi je pametnije da sam upalio NEtflix :P
Pero, nema razloga za uzbuđivanje. Divanimo.
Kao doprinos razgovoru evo i podtaka sa SES-a u Kikindi.
Maksimalan broj bodova bio je 200
Najbolji (Rešad) sakupio je 131 (ako mene pitate, više nego što sam "planirao"). Drugi (Jovan Novaković) imao je 130, deseti (Mirko Stanković 100), dvadeseti (Veselin Sekulić) 80, trideseti (Miroslav Živković) 67
Sve je bilo koncipirano na način koji u ovoj "diskusiji" već pomenuo - Bilo je više zadataka nego što se "može rešiti u zadatom vremenu" pa je bila bitna taktika. Ljudi su počinjali rešavanje na različite načine, pa su i rezultati bili takvi, ...
Pero se bespotrebno uzbuđuje i traži "nekakvu zavjeru" protiv sastavljača zadataka. Meni se nije tako učinilo. Meni je ovo sve više ličilo na samokritiku rješavača (IlijaO), lične impresije bolje plasiranih (Tonči), vježbanje u kućnoj varijanti (Svetlana, Slavko)...te mislim da je ovakva diskusija dobra, makar kao relaksacija, a niko nije imao namjeru da "uči pameti" sastavljače zadataka. Kao što rekoh, samo sam ovlaš pogledao zadatke (gledao sam "sitne zagonetke"). Za kriptogram sam rekao da se praktično sam od sebe odgonetnuo (Ne dovodim u sumnju osjećaj takmičara da im je bio pretežak. Možda bi i meni bio tamo na licu mjesta).
Evo i sličnog iskustva sa rebusem sa NADARENIM JULIJEM. Kada sam ga pogledao, u prvoj sekundi sam rekao "Uh kako dugo rješenje, neću ni probati jer mora da je komplikovano, u petoj sekundi vidim da RENIJ mora bili iznad, nad, više (NAD A RENI J), a kako je "falilo" dosta slova, pronicljivo zaključih da mora da je neka relacija - desno-lijevo, blizu, daleko...i u 30. sekundi eto rješenja, a vrlo vjerovatno da na licu mjesta taj rebus bi samo preskočio jer mi se učinilo da je nezgodan).
Ni ja nisam imala nameru da "napadnem" Peru, žao mi je ako je to tako ispalo. Ako neko voli da namuči rešavače, onda sam to ja, tako da sigurno ne bih isto to drugome zamerila.
Kriptogram sam rešavala, jer volim takve zagonetke, ali se vrlo retko susrećem sa njima, pa očito ni ne znam sva pravila vezana za njih. Prilikom rešavanja uvek pokušavam da nađem ključ i ne volim da tražim rešenje preko "zadnjih vrata", tj. da ga na osnovu slova "ubodem". U tom smislu je ovo bio težak kriptogram, pogotovo što nisam znala da se slova mogu uzimati i od novostvorenih reči.
Ovo za ključ naravno važi u kućnim uslovima. Da sam na takmičenju, verovatno bih i ja pokušala da pogodim reč i tako uštedim na vremenu. :D
Komentarisao, ne komentarisao, isto ti se hvata.
Mene kao redovnog posjetioca ovog bloga rastužuju objave ovakvog tipa uz koje se nalaze jedan-dva ili nijedan komentar. Zato sam baš zahvalan, a i (blogo)gazda bi trebao biti, Jovanu, Iliji, Hajri, Tončiju, Peri… i drugim kolegama koji se redovnije od ostalih javljuju, pišu, analiziraju, sugerišu...
Znam da ima ljudi koji se boje, stvarno ne znaju ili misle da ne znaju na adekvatan način iznijeti svoje mišljenje, pa i ne komentarišu. (Ima i onih koji znaju, ali iz drugih razloga neće to.) Takođe znam da niko od onih koji se ovdje redovno ili prilično redovno pojavljuju u ulozi komentatora ne čine to da bi pametovali ostalima, već jednostavno nemaju prethodno navedenih stega. Zanaju i žele reći to što misle, i na taj način rad bloga čine interesantnijim i dinamičnijim.
Zašto je problem ako se nešto kritikuje? Ako se kaže da su zadaci bili (pre)teški? Evo, neka se javi neko od takmičara i neka kaže suprotno!
Bilo je, Pero, u Kraljevici i takmičenje u rješavanju logičkih problema, na kome sam takođe učestvovao, ali nisam miješao ovo sa tim takmičenjem. Mene ovdje ne interesuje koliko su % logičari i sudokisti osvojili na svjetskim i drugim njihovim takmičenjima. Mene interesuje npr. koliko su pobjedniki i, recimo, petoplasirani % osvojili na SOZAH-u lani ili preklani, ili prije 7 godina. To su uporediva takmičenja jer je na njima slična ili identična struktura i zadataka i takmičara.
Ako je na ijednom od tih takmičenja pobjednik osvojio manje od 86% (ne 76%), ja se Vama organizatorima izvinjavam mada se nemam za šta izvinjavati. S druge strane, ako sam i u pravu, pa šta? Ove godine je bilo i prošlo tako. Bio je to pristup, eksperiment ili šta već, koji se učesnicima nije (tako se bar meni čini) svidio i vidjećemo hećemo li ga ili nećemo ponavljati.
Na kraju želim reći da je atmosfera u Kraljevici, pogotovo u Pavlomiru (: , bila takva da ovo niti bilo koje drugo takmičenje uopšte nije imalo uticaja na nju. Vi ste kao organizatori ponovo dobro odradili svoj posao, a ovdje “tupimo” o ovim zadacima.
Kada sam se već raspisao, da napišem i ovo. Ovo sam takmičenje uporedio sa Čvor openom. Isti je organizator, isto mjesto i (uslovno) vrijeme održavanja. Međutim, postoji ogromna razlika u koncepciji.
Čak i nepotpunim rješenjem samo jednog zadatka sa prve stranice, tri su različita na njoj, sa Čvor opena mogli ste osvojiti 10 – 30 bodova. Ako vam križaljka nije išla najbolje, a bila je baš teška, ostala dva zadatka su prosto skretala pažnju na sebe. Tako je i sa ostalim stranicama, posmatrano u paru.
Ovdje si se “zakovao” na prve 3 stranice sa ukupno 120 bodova sa dobrim izgledima, ako po prirodi najradije i prvo ne rješavaš sitne zagonetke ili nisi na vrijeme shvatio da ti ono opasno curi dok rješavaš ove “krupne”, da osvojiš svega 40 bodova, možda ni toliko, na paru osmosmjerki, koje su isto bile teške i tražile vremena (Po bodovima vidim da je bilo takmičara koji ni njih nisu rješili.).
Da li možemo dobiti i zadatke sa takmičenja logičkih problema? (ako je slobodno staviti ih na internet)
Nisam imao namjeru ni kuditi ni ružiti, a pogotovo kritikovati i prigovarati na kvaliteti ( težini ) zadataka, autore uvažavam i znam da je SOZAH državno prvenstvo, pa me utoliko čudi Perina reakcija, po osobnom mišljenju prestroga ishitrena i neopravdana, pogotovo u onom dijelu koji se tiče mene :...i, naravno, Ilija!". Samo sam iznio svoje razmišljanje, što dakako, ne znači da se netko od sastavljača mora osjećati prozvanim. Ili to znači, da ubuduće moram sve hvaliti? Sad se i ja osjećam kao Pero po povratku iz Trsta (malo aluzije pa i sarkazma: a žena će mi, u svakom slučaju, u Njemačkoj kupiti ono što poželim, pa ću moći mirno spavati!). A SOZAH će mi, kao i sva okupljanja zagonetača u okruženju, kao i svi autori zadataka i svi sudionici biti omiljena destinacija i kamo ću uvijek ići dobre volje!
Pa ja sam ispao kriv. Uopće se ne bunim zbog kriptograma, čak ni zbog skandinavke za koju sam mogao dobiti barem 20 bodova da sam malo bolje gledao. Radi se o Vojinovoj križaljci koju rješavah sat vremena, imadoh 18 netočnih slova i osvojih nula bodova umjesto 32. Moj glavni prigovor, znači, jest odbijanje tri boda za netočno slovo i to ne zaslužuje nikakvu preosjetljivost. Za mene je ovo samo knstruktivan dijalog. Pa blog se i zove Tupljenje i oštrenje iliti divanjenje. Sve ostalo u Kraljevici bilo je dobro, i odlično čak, pa organizatorima čestitam.
Ovo mi je bio treći SOZAH. Uistinu sam uživao u druženju, sticanju novih poznanstava i takmičarskim aktivnostima. Ide novi SOZAH, nadam se kontiniutetu. Pozdrav za sve učesnike "diskusije", posebice Tončiju hvala za inspirativni razgovor (btw, molim te Tonči za adresu onog pretraživača tipa "?on?i").
Živela enigmatika!
Kako ide ona konobarska – da vidimo šta smo imali?
Dakle imao sam
-Jedno mišljenje da su mi zadaci bili teški jer sam slab rješavač
-Jednu naivno dobronamjernu sugestiju da bi imala smisla diskusija o varijantama otežavanja križaljke za rješavačka natjecanja
-Jednu sličnu sugestiju da bi vrijedilo razmisliti o privlačenju običnih rješavača
Između redova nisam pisao ništa, eventualni pokušaji drugačijeg interpretiranja napisanog, imputiranja i amputiranja, ne mogu ići na moj račun. Rado ću sve prihvatiti kao rezultat neispavanosti, no fakti su fakti. Sretan sam (i ponosan na svoju novootkrivenu suzdržljivost) da gornji račun platim suzdržavanjem od primjerenog odgovora. Za organizaciju i sve što ide uz to (uključujući i zadatke, žiriranje...) sve čestitke i hvala.
Ostaje generalno pitanje (ovdje i sada, a i u brojnim drugim primjerima na drugim mjestima i sa drugim akterima) - Je li zaista nemoguće u komentarima/kritikama (bez ijedne ružne ili oštre riječi) vidjeti iskrenu želju za unapređenjem onog što svi volimo (valjda nema dilema da zato dolazimo, komentiramo, surađujemo... i nećemo odustati)? Izgleda da jeste. Tužno i kontraproduktivno.
Žarko,
pretraživač se zove onelook:
https://www.onelook.com/
Upitnik (?) u pretrazi znači: jedno slovo
a asterisk (*) bilo koji broj slova
Kada se odabere prva pretraga, otvorit će se u gornjem desnom tu ekrana 5 tabova (Home, Reverse Dictionary, Customize itd.): preporučujem u izborniku Customize podesiti Pattern lookups (treću opciju od dna) na "letters only" (crossword puzzle mode).
Evo primjera:
https://www.onelook.com/?w=*t%3Fo%3Fn%3Fc%3Fi*&ls=a
Sjećam se da je Miroslav Cvetković pisao o ovom site-u kod Adnana, ja sam ga otkrio pretražujući online enigmatiku, mnogo je izvora koji pomažu rješavačima i sastavljačima, no onelook mi je najdraži, često pomogne u završavanju mreže. Naravno, često sam bio u iskušenju da nađeni opskurni pojam uvrstim, svega tu ima...
Постави коментар