ACTA AENIGMATICA (106)

KAKO SU STVARANI ENIGMATSKI RJEČNICI (2)

Piše: Stjepan Horvat

Nakon tiska Enigmatskog rječnika 5 Branka Polića 1981. godine uvelike su započele pripreme za tisak prvog enigmatskog rječnika riječi od šest slova. Zagonetačko društvo Čvor uložilo je velika sredstva, a njegovi članovi nebrojeni broj sati na pripremi materijala za buduće rječnike. Zbog toga je dobro da se i na ovaj način zabilježi svake hvale vrijedno angažiranje brojnih zagonetača, a posebice onih koji su neposredno sudjelovali u konačnoj pripremi rukopisa.

Do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća rječnike s kraćim riječima određenog broja slova pripremali su pojedinci (Marijan Jurčec, Radojica Jovičić, Stjepan Horvat, Radoš Pušonjić), više ili manje uspješno, sve je ovisilo o broju dostupne literature i načinu obrade, pa i samog tiska. Shvatili smo iz prakse i iskustva da se priprema novih rječnika ne može ostaviti jednoj osobi, već da treba na neki način angažirati što više osoba, kako bi ona bila brža i opsežnija. Tada smo uključili članstvo ZD Čvora u tu akciju, a odaziv je bio više nego zadovoljavajući.

Što smo zapravo učinili? Svakom zainteresiranom suradniku dali smo na obradu jedan izvor (enciklopediju, leksikon, rječnik, knjigu) i njegov zadatak je bio da ispiše sve odrednice, jednu po jednu, na posebnu karticu (papir veličine 10 x 8 cm). Svaki izvor je dobio svoju šifru, koja je kasnije navođena uz svaku odrednicu. U prvi mah ispisivale su se samo šesteroslovne riječi, a potom i sve ostale iz cijelog izvora. No, suradnik je trebao pročitati svako tumačenje neke odrednice u izvornom djelu, pa ako je bilo dodatnih riječi koje su se mogle samostalno opisati, i njih je trebao uvrstiti na kartice. Tu su se nalazili razni pseudonimi, nazivi književnih, glazbenih, likovnih i drugih umjetničkih djela, imena mnogobrojnih osoba, geografska imena koja nisu bila u atlasima i sl. Kada je suradnik obradio cijeli izvor, onda je razvrstao kartice po dužini riječi i takve komplete dostavljao u uredništvo. Za ovaj trud i rad suradnicima je isplaćivana simbolična naknada. Koliki je to bio posao može se zaključiti nakon desetogodišnjeg rada, kada je prikupljeno više od sedamsto tisuća kartica (možda i više, a točan broj ni sam više ne znam iz raznih razloga). Prikupljane su riječi (i sintagme) do maksimalno petnaest slova.

Pristigle kartice potom su se dalje sortirale i sjedinjavale s karticama drugih izvora u posebne kutije (ostale su od projekta enciklopedije na karticama Svijet sporta). Potom je krenula priprema samog rukopisa iščitavajući sve s tih kartica. Pod mojim vodstvo prvi stručni urednik, koji je obrađivao kartice i pripremao rukopis za tisak, bio je Tomislav Pejić, a kasnije Franjo Tušek (oba su bili zaposlenici ZD Čvora).

Prva knjiga Enigmatskog rječnika 6 pojavila se 1984. godine (broširani i tvrdi uvez), u nakladi od tisuću primjeraka (zanosili smo se da će biti potražnje za njom, a i veća naklada osiguravala je nižu cijenu tiska pa time i prodajnu cijenu), no kasnije smo zaključili da je bila dovoljna naklada od najviše dvije stotine primjeraka (nažalost većina broširanih primjeraka završila je u starom papiru!). U početku smo razmišljali da će sve šestoslovne riječi biti obrađene u deset knjiga od po 240 stranica, a ispalo je na kraju dvanaest knjiga, koje su imale više od sto tisuća odrednica i više od sto dvadeset tisuća značenja.