Sjećam se svojih pokušaja na ovaj lik, nikad nisam uspio završiti, stigao bih oko polovine i nametalo mi se da se vraćam nazad i rušim lijepe stvari, bilo mi je lakše izabrati odustajanje. Nije ovo lako i svima koji su strogi predlažem da se pozabave ovim recimo 15-ak minuta. Zato vjerujem da svaki uspješan rad zaslužuje pažnju, a najuspješniji, naravno, tretman vrhunskih dostignuća. Teško da ću se odlučiti da pokušavam sada iako su nove moćne alatke (mislim na pretraživanje na internetu, ne vjerujem da postoji ozbiljna baza osmoslova) velika pomoć kad se treba vaditi. Gledao sam jučer neke stare komentare na slične teme, sjetih se nečeg pa htjedoh provjeriti, ponovio bih ovo - treba se čuvati ocjenjivanja radova od prije 30 i sl godina po današnjim kriterijima, ne samo zbog različitih kriterija već i zbog pomenutih alatki. Porediti radove uživo sa starim je prihvatljiva mjera. Nema ovdje sukoba generacija ni išta sličnog već vremenska distanca koju nekad zaboravimo. Kao i kod starih auta neke stare stvari bi bile poželjne i danas, tehnologija ne znači uvijek unapređenje i to nije samo nostalgija nas matorih. Radije bih imao potpuno novog mog Subarua iz 1997. nego kćerkinog iz 2017, ovaj stari pravi manje problema, izdrži dvostruko više pređenih km, ima ručni mjenjač, i posebno važno, osiguranje košta višestruko manje. Novi ima bezbroj "bjelina" koje dižu cijenu, a nisu dobitak i nije uvijek riječ o ukusu. Ukus me navodi da i dalje čuvam još starijeg VW kombija. Uskoro šaljem nove stare stvari iz Orbisa, HIK-a, na Slavku je da odluči.
Ja bih rekao prihvatljiva mana, dakle bušman može ići, a bio bi značajno bolji bez tog detalja. Ono što je najvažnije je da urednik koji je prihvatio (vjerujem s dobrim razlogom, nije ovo običan bušman) nešto što je inače neprihvatljivo, ne dozvoli da takav presedan postane praksa i u mnogim drugim iole ambicioznijim radovima. Za ovakav izlet izvan pravila treba dobar razlog, eto prosuđeno je da ovaj rad to jeste, a nije bilo ni natjecanje, ni ikakva slična prigoda gdje bi drugi autori mogli biti oštećeni. Ako je autor odlučio da potpiše ovo (važan dio priče, pogledajte moj komentar na DUE ispod Kurpesovog bušmana), urednik se rado pridružio, ovakav napor i dostignuće zaslužuju podršku. Moram ponoviti - drugo je kad se borim sa bjelinom ili sličnom ambicijom pa imam slobodu da manipuliram crnim poljima... ovo je "drugi svijet"... Da li bi išlo sa dva, tri... ovakva pridjeva, nekim drugim značajnim manama... svaki slučaj je priča za sebe, a postoji i uzajamno poštovanje pa će autori primijeniti i autocenzuru. Zamislite žiriranje nakon ozbiljnog natkjecanja na ovakav lik, bilo bi zanimljivo, naporno i poučno.
Veliki je dobitak za enigmatsku teoriju i praksu da ponekad možemo opušteno o ovakvim detaljima i različitim pristupima. Možda izgleda kao pretjerivanje, ali da to radimo u realnom vremenu (a ne 30 godina poslije) možda bi mnogo šta na bezbroj naših tema bilo jasnije i jednostavnije. Nije nužno složiti se, ali je poželjno razumjeti se.
Križaljka više nego solidna. Rane osamdesete (1983) prošloga VIJEKA. Analogno (papirno) doba. Ne baš previše knjiga. Površnim brojanjem ustanovio sam da sada imamo najmanje tri puta više papirnih izdanja. A tu je i Google sa svim dobrim i lošim stranama. (Neograničen broj podataka koji se mogu iskoristiti a i bezvrijednih podataka za nas enigmate.) IDEJA(!?):Napraviti križalju istih dimenzija i istim rasporedom crnih polja kao u Orbisu. Od literature koristiti samo izdanja do i sa 1985 godinom uključujući i izvore iz novina. Bilo bi interesantno vidjeti kako bi se ovdje snašli mlađi (oni ispod 55 god.) enigmati. (Ja sam imao 29 god. kada mi je objavljena ta križalka u Orbisu).
6 коментара:
Zvonasta? Rajko
Sjećam se svojih pokušaja na ovaj lik, nikad nisam uspio završiti, stigao bih oko polovine i nametalo mi se da se vraćam nazad i rušim lijepe stvari, bilo mi je lakše izabrati odustajanje. Nije ovo lako i svima koji su strogi predlažem da se pozabave ovim recimo 15-ak minuta. Zato vjerujem da svaki uspješan rad zaslužuje pažnju, a najuspješniji, naravno, tretman vrhunskih dostignuća. Teško da ću se odlučiti da pokušavam sada iako su nove moćne alatke (mislim na pretraživanje na internetu, ne vjerujem da postoji ozbiljna baza osmoslova) velika pomoć kad se treba vaditi. Gledao sam jučer neke stare komentare na slične teme, sjetih se nečeg pa htjedoh provjeriti, ponovio bih ovo - treba se čuvati ocjenjivanja radova od prije 30 i sl godina po današnjim kriterijima, ne samo zbog različitih kriterija već i zbog pomenutih alatki. Porediti radove uživo sa starim je prihvatljiva mjera. Nema ovdje sukoba generacija ni išta sličnog već vremenska distanca koju nekad zaboravimo. Kao i kod starih auta neke stare stvari bi bile poželjne i danas, tehnologija ne znači uvijek unapređenje i to nije samo nostalgija nas matorih. Radije bih imao potpuno novog mog Subarua iz 1997. nego kćerkinog iz 2017, ovaj stari pravi manje problema, izdrži dvostruko više pređenih km, ima ručni mjenjač, i posebno važno, osiguranje košta višestruko manje. Novi ima bezbroj "bjelina" koje dižu cijenu, a nisu dobitak i nije uvijek riječ o ukusu. Ukus me navodi da i dalje čuvam još starijeg VW kombija. Uskoro šaljem nove stare stvari iz Orbisa, HIK-a, na Slavku je da odluči.
Tek sad vidim Rajkov komentar - jeste, velika mana, cijena koju su autor i urednik odlučili da plate.
Smatram da u ovakvom radu pridjev u ženskom rodu nije nikakva mana.
Ja bih rekao prihvatljiva mana, dakle bušman može ići, a bio bi značajno bolji bez tog detalja. Ono što je najvažnije je da urednik koji je prihvatio (vjerujem s dobrim razlogom, nije ovo običan bušman) nešto što je inače neprihvatljivo, ne dozvoli da takav presedan postane praksa i u mnogim drugim iole ambicioznijim radovima. Za ovakav izlet izvan pravila treba dobar razlog, eto prosuđeno je da ovaj rad to jeste, a nije bilo ni natjecanje, ni ikakva slična prigoda gdje bi drugi autori mogli biti oštećeni. Ako je autor odlučio da potpiše ovo (važan dio priče, pogledajte moj komentar na DUE ispod Kurpesovog bušmana), urednik se rado pridružio, ovakav napor i dostignuće zaslužuju podršku. Moram ponoviti - drugo je kad se borim sa bjelinom ili sličnom ambicijom pa imam slobodu da manipuliram crnim poljima... ovo je "drugi svijet"... Da li bi išlo sa dva, tri... ovakva pridjeva, nekim drugim značajnim manama... svaki slučaj je priča za sebe, a postoji i uzajamno poštovanje pa će autori primijeniti i autocenzuru. Zamislite žiriranje nakon ozbiljnog natkjecanja na ovakav lik, bilo bi zanimljivo, naporno i poučno.
Veliki je dobitak za enigmatsku teoriju i praksu da ponekad možemo opušteno o ovakvim detaljima i različitim pristupima. Možda izgleda kao pretjerivanje, ali da to radimo u realnom vremenu (a ne 30 godina poslije) možda bi mnogo šta na bezbroj naših tema bilo jasnije i jednostavnije. Nije nužno složiti se, ali je poželjno razumjeti se.
Križaljka više nego solidna. Rane osamdesete (1983) prošloga VIJEKA. Analogno (papirno) doba.
Ne baš previše knjiga. Površnim brojanjem ustanovio sam da sada imamo najmanje tri puta više
papirnih izdanja. A tu je i Google sa svim dobrim i lošim stranama. (Neograničen broj podataka
koji se mogu iskoristiti a i bezvrijednih podataka za nas enigmate.)
IDEJA(!?):Napraviti križalju istih dimenzija i istim rasporedom crnih polja kao u Orbisu.
Od literature koristiti samo izdanja do i sa 1985 godinom uključujući i izvore iz novina.
Bilo bi interesantno vidjeti kako bi se ovdje snašli mlađi (oni ispod 55 god.) enigmati.
(Ja sam imao 29 god. kada mi je objavljena ta križalka u Orbisu).
Постави коментар