Križaljku sam sastavljao odozdo,a izabrao sam tematski pojam za koji ispravno mislih da ga nitko neće uvrstiti (Bulešić je hrvatski blaženik). Nažalost, ta dva moleraja za posljedicu su imala više težih riječi, no kako nisam išao na pobjedu, nisam ih želio skraćivati.
Najvažnije je da ocenjivači imaju fleksibilnost, da dobro poznaju varijetete, i uopšte, da dobro poznaju mogućnosti i nemogućnosti slapanja križaljke. Križaljka nije tulumba da ima samo jednu pravu formu, a brojanje crnih polja je otprilike kao vrednovanje oraha u različitim kolačima. Npr. ako u kolaču ima 400 g. oraha on je automatski bolji od onog u koji ide samo 250 g.
Ne ide to tako. Ovakvi radovi se tehnički sklapaju drugačije od nekih drugih. Pre svega, tu se mora imati u vidu nivo opterećenja koje je autor sebi napravio molerajima. Tako je Nedićev rad generalno opterećeniji od Lebedinog (prvi je išao na 4 x 14, drugi na 3 x 14) i kao nusprodukt ima kritičnu zacrnjenost i iscepkanost centralnog dela. Ali Lebeda je zato išao na malo kompikovaniju strukturu (levo) i moleraji mu nisu "pojeli" centralni deo. Dakle, kod njega je to prilično izbalansirano i ostavlja bolji utisak.
Ukratko, kad se sve izvaga, ovi radovi su po mom mišljenju zaista tu negde po uspehu realizacije.
11 коментара:
Dvije križaljke sličnog stila na sličnom mjestu u plasmanu.
Sličan stil, ali dva puta po četiri četrnaestice vrijedi više!
Bodovi ne kžu tako.
To je moj stav, a žiri je presudio kako je presudio...
Za moj ukus, Lebeda ima zanimljivije te duge riječi.
Neki ocjenjivači broje i crna polja, ovi iz Feniksa očito ne. Samo 29, 6-7 manje od najboljih. Zloduh
Nisam brojao crna polja ni u svojoj križaljci, Možda će neko napraviti statistički pregled po broju crnih polaj.
Jedan od važnih kriterija pri ocjenjivanju bi trebao biti broj crnih polja ali ne na štetu sadržaja...tj ne po svaku cijenu
Križaljku sam sastavljao odozdo,a izabrao sam tematski pojam za koji ispravno mislih da ga nitko neće uvrstiti (Bulešić je hrvatski blaženik). Nažalost, ta dva moleraja za posljedicu su imala više težih riječi, no kako nisam išao na pobjedu, nisam ih želio skraćivati.
Najvažnije je da ocenjivači imaju fleksibilnost, da dobro poznaju varijetete, i uopšte, da dobro poznaju mogućnosti i nemogućnosti slapanja križaljke. Križaljka nije tulumba da ima samo jednu pravu formu, a brojanje crnih polja je otprilike kao vrednovanje oraha u različitim kolačima. Npr. ako u kolaču ima 400 g. oraha on je automatski bolji od onog u koji ide samo 250 g.
Ne ide to tako. Ovakvi radovi se tehnički sklapaju drugačije od nekih drugih. Pre svega, tu se mora imati u vidu nivo opterećenja koje je autor sebi napravio molerajima. Tako je Nedićev rad generalno opterećeniji od Lebedinog (prvi je išao na 4 x 14, drugi na 3 x 14) i kao nusprodukt ima kritičnu zacrnjenost i iscepkanost centralnog dela. Ali Lebeda je zato išao na malo kompikovaniju strukturu (levo) i moleraji mu nisu "pojeli" centralni deo. Dakle, kod njega je to prilično izbalansirano i ostavlja bolji utisak.
Ukratko, kad se sve izvaga, ovi radovi su po mom mišljenju zaista tu negde po uspehu realizacije.
Vrlo konstruktivna analiza od Mladena!
Постави коментар