Juče mi je na kućnu adresu stigla nova Borisova knjiga. Uz čestitku autoru, zatražio sam da malo predstavi knjigu koja je čak i onome kome haiku nije na vrhu liste prioriteta (kao što sam ja) vrlo, vrlo interesantna. (Čitajući stihove, baš sam uživao).
Evo Borisovog odgovora:
Naslov
"Blijesci i slijeganja" izgleda na prvi pogled pomalo tajnovit, ali
nije. Blijesci su svi moji haikui koji imaju nagrade i priznanja (do
trenutka zaključivanja rukopisa). Ima ih (nešto) više nego samih nagrada
jer su na pojedinim natječajima nagrađivani ciklusi. Slijeganja su
izbor haikua koji su objavljivani ne samo kod nas nego i u inozemnim
časopisima, knjigama, zbornicima i antologijama. Dakle, blijesci su -
svaki na svoj način - bljesnuli i bi(va)li nagrađeni, a slijeganja su
radovi koji su se slegli, koji su prošli i međunarodnu potvrdu. Broj
nagrada i priznanja u trenutku zaključivanja rukopisa bio je 61, a danas
ih imam 64.
Moj
prvi susret s haikuom je varaždinski časopis "Haiku". Redovito sam ga
pratio, od prvoga broja (imam izvorni komplet) i s njim sa počeo pisati
haiku. To je bilo 1977-78. kada sam počeo raditi na Institutu "Ruđer
Bošković" gdje sam ostao tri godine, a to je otprilike i razdoblje kad
je časopis izlazio. Nisam nikad imao nekoga tko bi mi bio izraziti uzor
(u bilo čemu, pa tako ni u haikuu), a prvih petnaestak godina pisao sam
onako "za sebe". Tek 1993. na nagovor Duška Matasa objavio sam prve
haikue u "Vrapcu" i to baš one prve, koje sam napisao petnaestak godina
ranije. Tako sam ujedno provjerio da sam od samog početka "radio pravu
stvar". Elem, haiku pišem 35 godina, a objavljujem posljednjih
dvadesetak.
Načelnu
misao o pisanju haikua teško mi je izdvojiti. Na simboličnoj razini
volim svoju misao da je haiku literarni bonsai. Siguran sam i u ono, što
je i pokojni Vlado znao opisivati, da koliko pjesnik piše haiku toliko i
haiku sam piše sebe. Haiku jest i događa se (ne nužno i samo sada i
ovdje jer haiku zna izvirati i iz sjećanja, pa i onih zapretanih), a
pjesnik haikua je onaj koji ga vidi, razumije, osjeti i pretače u
zapisani trostih. Umijeće ili dar jest u tome: vidjeti (i) ono pokraj
čega većina ljudi prođe i ne zamijeti ga. Haiku trenutak (uvijek) jest
tu, ali vidjeti ga kao da nije svakome dano. Zato su valjda haiđini tu
da ga zabilježe za svakoga (tko voli čitati, dakako).
Knjigu ću rado poslati svima koje zanima, posebno ako i oni imaju kakav svoj uradak za razmjenu!
Srdačno,
Boris
5 коментара:
Mene ova knjiga jako zanima, ali kako ja nisam ništa svoje objavljivala pa ne mogu ponuditi zamjenu, ovu bih knjigu rado kupila!
Napomena:
"pokojni Vlado" iz teksta o knjizi je akademik Vladimir Devide, čovjek najzaslužniji za prosperitet haikua ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Jugoslaviji.
BLIJESCI I SLIJEGANJE
ILI SJAJENJE BLIC SAGI!
pardon
BLIJESCI I SLIJEGANJA
ILI SJAJENJE BLIC SAGI
Zdenko je ispremetao moj naslov, pa podsjećam
(one koji su vidjeli) i upoznajem (one koji nisu) s anagramom kojim
sam naslovio predstavljanje svoje knjige u 1100. broju "Kvizorame":
BIGLISANJE SJAJI LICE
Tu je, naravno, biglisanje u prenesenom značenju, ali i doslovno jer
su slavuji (premda ih kod mene baš i nema) česta tema haikua
(Stjepan Rožić iz Ivanić Grada ima i zbirku naslovljenu
"Biglisanje").
Toliko uz pozdrave,
Boris
Постави коментар