Kao "podršku" Nostalgiji (105) evo jedne davne "Eroteke" o Orbisu. Link do originalnog teksta je OVDE
11. “Genijalac”,
29.06.10.
Sada opet jedna pričica
iz daleke prošlosti... godina 1988...
Sjedim u redakciji
Orbisa na petom spratu zgrade
Oslobođenja i gledam neke ukrštenice kad zazvoni
telefon i kažu mi sa portirnice, u prizemlju, da jedan saradnik hoće da
razgovara o saradnju sa nekim iz redakcije. Kažem da ga puste, jer sam stvarno
očekivao jednog saradnika, te da ću rado popričati s njim (i napravim grešku!).
Dođe čovjek kojeg sam
prvi put vidio, reče da je iz Trebinja, da je nekim drugim poslom u Sarajevu,
pa je navratio do Orbisa da "nam proda neke ukrštenice".
Odmah s vrata, pruži mi
otkinut poklopac sa kutije keksa (petit beure) na kojem je hemijskom olovkom napravio mrežu i u njoj
nešto našvrljao.
(Sjećam se
tog mrljavog poklopca, kao da je to juče bilo. Toliko je to bio šok za
mene...Krive linije, kriva zamrljana slova...hm...)
Ja zabezeknuto pogledam
i vidim da čak nije napravio ni ukrštenicu (riječi se ne ukrštaju uspravno i
vodoravno) već je nešto bezvezno ispisao (nabacao gomilu slova i ograničio ih
crnim našvrljanim poljima).
Pošto, pronicljivo,
zaključim da "saradnik" nije pijan, a nije ni provokator, već da
mu fali pokoja daska u glavi, smireno mu kažem da ovo nije ukrštenica, a
i da jeste ukrštenica nikad je neću ovako primiti. Pribrano mu pokažem kako
treba da se šalju ukrštenice, na posebnom papiru, čitko, sa proredom, ...
On nezainteresovano
pogleda na ono što mu pokazujem i reče nešto što me dotuklo:
- "Pa dobro,
isplatite vi meni honorar za ovo što sam danas donio, pa ću da vidim da li ću i
dalje da radim."
Sve ostalo šta se
dešavalo nije važno. Čovjek je postigao cilj. Pamtiću ga cijelog života.
4 коментара:
Nema komentara?!
Ostali ste zabezeknuti i bez riječi?
Ne vjerujete da je ovako bilo?
Živa istina!
Iako je "Eroteka" često (polu)šaljiva rubrika, bilo je upravo ovako
Mnoge stvari sam pozaboravljao (stari se!) ali ovo baš pamtim. A kako i ne bih? Ako bih se malo potrudio mogao bih priblično da rekonstruišem žvrljotinu.
Pamtim i da je dugoooo trajalo ovo natezanje sa "saradnikom" a pamtim da je Mikica (sekretarica) iza strala (za svojim stolom) pucala od smijeha.
Svašta u Božijoj bašti
(i u nečijoj mašti)
Ja se sjecam jednog drugog sluchaja. Covjek je doshao sa idejom koju je nazvao po svom prezimenu dodavshi na kraju rijech "POJ". Zahvalio sam mu se na trudu i pokushao objasniti da to, po mom misljenju, nije za enigmatski list. Nije bilo dilema da ga je povrijedilo odsustvo mog odushevljenja za njegovu kreaciju. Koliko se sjecam bio je bolje srece sa Kvizom, tamo mu je to objavljeno, bice da je Boris bio mekshi i imao vishe pjesnickog sluha.
Hajro
Постави коментар