Evo jedne, po mnogo čemu, zanimljive knjige. Autor nam na
interesantan način predočava i tumači dobro poznatu istinu da je čitavo naše
okruženje, stvarano hiljadama godina, jedna velika zagonetka. Generacije koje
dolaze tumače prethodnike, dešifruju njihove poruke i koriste njihova znanja za
svoja usavršavanja. Čovjek je oduvijek želio da zna šta su radili, kako su
živjeli i kako su se ponašali ''oni prije nas''. Počelo se od pokušaja
tumačenja prvih pronađenih pećinskih crteža iz praistorije (npr. Altamira u
Španiji – prije petnaestak hiljada godina), pa sve do kasnijih civilizacija
čija dostignuća i pojave još uvijek ''golicaju'' pažnju naučnog svijeta. Prve
poruke su bili crteži, pa je to vremenom, evolucijom vrste, prerastalo u
složenije forme – sve do grandioznih objekata, građevina čije ''misterije'', od
mnogih njih, ni danas nisu rastumačene. Svi smo učili koliko je Šampolionovo
dešifrovanje hijeroglifa pomoglo u rasvetljavanju čitave jedne epohe. U novije
doba svetski naučnici pokušavaju da simbolikom koju šalju u svemir
(superletilice tipa ''Pionir'' i ''Vojadžer'') nekim dalekim, pretpostavlja se
naprednijim civilizacijama, predoče naše postojanje na Zemlji i naša
dostignuća. Kao da se vraćamo na početak – zar ne?!!
Mnogo te stare simbolike danas ima svoju primjenu u
markentiškoj industriji, mnogi crteži su iskorišteni prekomponovani,
modernizovani i predstavljaju simbole novijeg doba. Čitajući ovu zanimljivu
knjigu, mnogo toga će nam biti jasnije.
Svim naprijed iznesenim, autor nas uvodi u osnovnu temu:
REBUSI! Vidimo da je čitav život zagonetka, sve oko nas je neka simbolika – a
rebus kao zagonetka čija je osnovna postavka crtež – logičan je nastavak. Kao
da autor kaže: - Evo kako se to dešava u istoriji, hajde da mi sada pravimo
zagonetke, da preko rebusa zainteresujemo okruženje na razmišljanje. Ipak smo
mi inteligentna bića – pećine su desetke hiljada godina iza nas. Autor je dao
na uvid pravila, pojasnio kojih vrsta rebusa ima, kako se rešavaju, naveo
primjere – odlična podloga da počnemo, bar oni koji to do sada nisu radili, da
pravimo i rješavamo rebuse.
Vremenom se postaje, kao kod iskusnih enigmata, dobar
sastavljač rebusa. Koliko je to u enigmatici popularna i cijenjena forma,
govori i podatak da na dosta enigmatskih blogova rebus ima svoje mjesto sa
svakodnevnim takmičenjima – možda, ne računajući tu anagrame, više od svih
ostalih enigmatskih formi.
Zašto je rebus toliko popularan? Grafički lijepo izgleda,
kombinacije crteža, slika i slova, vizuelno su prihvatljive, a za pripremu ne trebaju
neke velike predradnje: olovka i papir u ruci, ideja u glavi i - eto rebusa!
U knjizi su spomenuti i anagrami. Ne bih o njima, ovog
puta, pričao ništa iz jednog prostog razloga: znam da se u autoru ''kuva''
ideja o sličnoj knjizi koja će biti posvećena anagramima, moram priznati da sa
nestrpljenjem očekujem da vidim na koji će način oni biti povezani sa
nesagledivim ''bjelosvjetskim'' misterijama.
Moram da priznam da mi je žao što ESS nije izdavač ove
knjige, splet je takvih okolnosti, a i kasno smo se sreli, ovo je dragocjen
doprinos enigmatskoj literaturi.
Preporučio bih ovu knjigu, interesantna je i poučna.
Ostavlja utisak i na onoga ko direktno nije zainteresovan za rebuse
Нема коментара:
Постави коментар