Ugledavši ovu Žestinu križaljku, prisjetih se divnog čovjeka i fantastičnog enigmate Stanislava Železnika! Upoznali smo se sasvim slučajno davne 1973. godine. Naime, ja sam tad išao u IV razred gimnazije "Ognjen Prica" u Sarajevu. Jedne večeri, u zimu,pred šesti čas Matematike, dolazi profesorica i kaže mi da me treba neki čovjek! ja, u čudu, mislim ko li je to? Izađem, ispred vrata stoji jedan gospodin, pruža ruku uz "Ja sam Stanislav Železnik"! Osmjehnuh se i obradovah se. I tako, Žesta je došao na roditeljski svojoj kćerki Jadranki i raspitao se za mene kod profesora. Nekako u to vrijeme izašao je broj "Čvor Križaljke" u kojem je najveći broj radova bio moj kao mali tekst o meni. Tu je Žesta vidio da sam učenik već pomenute gimnazije, i eto, tako je došlo do jednog divnog susreta koji neću nikad zaboraviti! školski čas je za tren prošao uz dogovor da se vidimo ponovo. Nažalost, do tog susreta nije nikad došlo, mada sam viđao njegovu kćerku po kafićima uz napomenu uvijek da pozdravi svog tatu. Čuo sam da je Jadranka negdje u Švedskoj, nisam siguran (op.a.). Bilo je govora da se organizuje Žestin memorijal, takmičenje u satavljanju križaljki, to bi Mesud mogao bolje objasniti!?, ali to se nikad nije dogodilo! Razlog? Za to je potreban novac, a ja sam bio (i još uvijek sam) samo "radna snaga"! Ejub Semić
ProŠle godine, na Adnanovom blogu, javila se gospođa Jadranka, kćerka Stanislava Železnika. Slučajno je pročitala neke komentare o svom ocu, pa se svima zahvalila za lepe reči i sve poštovaoce dela njenog oca pozdravila. Živi i radi u Švedskoj, udata je i ima jednog sina (ako sam dobro upamtio). Nekako u isto vreme mi je moja sestra Milanka pomenula da: "je nekada, u "Vjesnikovom kvizu", najviše volela da rešava ukrštenice nekog... kako se ono zvaše... Železnika" (kad vam ime nekog enigmate ostane u sećanju tolike godine, a da se sve to vreme ne bavite enigmatikom, jasno je kolika je veličina bio Stanislav Železnik). Naravno, to sam odmah napisao u jednom komentaru, a gospođa Jadranka je uputila pozdrav mojoj sestri iako je ne poznaje!
Hvala Miroslave na dodatnim informacijama! Sjetih se još nečega u vezi Žeste. Naime Železnik je primijetio da neko bezobrazno plagira njegove križaljke, a taj neko je bio, ako se dobro sjećam, izvjesni A. Salihbašić iz Sarajeva! I tako je Žesta "prekinuo" enigmatski put dotičnog! Ovo spominjem zato što bi zanimljivo bilo saznati da li neko zna za još neke slučajeve plagiranja u novije vrijeme na ovim našim prostorima? Pozdrav svima! E.S. P.S.: Miroslave, prije 10-15 dana u nekim marketima su se pojavili proizvodi Niške Mlekare i prva asocijacija mi je bila mcnakvadrat, he, he. Ja i moja žena uzeli smo jogurt Vedro i pavlaku sa paprikom. Dopala mi se pavlaka sa paprikom! Eh, kako je svijet mali! Pozdrav
-Zeleznik--sa+slogokvadratom+3x3+(e).jpg)
4 коментара:
Ugledavši ovu Žestinu križaljku, prisjetih se divnog čovjeka i fantastičnog enigmate Stanislava Železnika! Upoznali smo se sasvim slučajno davne 1973. godine. Naime, ja sam tad išao u IV razred gimnazije "Ognjen Prica" u Sarajevu. Jedne večeri, u zimu,pred šesti čas Matematike, dolazi profesorica i kaže mi da me treba neki čovjek! ja, u čudu, mislim ko li je to? Izađem, ispred vrata stoji jedan gospodin, pruža ruku uz "Ja sam Stanislav Železnik"! Osmjehnuh se i obradovah se. I tako, Žesta je došao na roditeljski svojoj kćerki Jadranki i raspitao se za mene kod profesora. Nekako u to vrijeme izašao je broj "Čvor Križaljke" u kojem je najveći broj radova bio moj kao mali tekst o meni. Tu je Žesta vidio da sam učenik već pomenute gimnazije, i eto, tako je došlo do jednog divnog susreta koji neću nikad zaboraviti! školski čas je za tren prošao uz dogovor da se vidimo ponovo. Nažalost, do tog susreta nije nikad došlo, mada sam viđao njegovu kćerku po kafićima uz napomenu uvijek da pozdravi svog tatu. Čuo sam da je Jadranka negdje u Švedskoj, nisam siguran (op.a.). Bilo je govora da se organizuje Žestin memorijal, takmičenje u satavljanju križaljki, to bi Mesud mogao bolje objasniti!?, ali to se nikad nije dogodilo! Razlog? Za to je potreban novac, a ja sam bio (i još uvijek sam) samo "radna snaga"! Ejub Semić
ProŠle godine, na Adnanovom blogu, javila se gospođa Jadranka, kćerka Stanislava Železnika. Slučajno je pročitala neke komentare o svom ocu, pa se svima zahvalila za lepe reči i sve poštovaoce dela njenog oca pozdravila. Živi i radi u Švedskoj, udata je i ima jednog sina (ako sam dobro upamtio). Nekako u isto vreme mi je moja sestra Milanka pomenula da: "je nekada, u "Vjesnikovom kvizu", najviše volela da rešava ukrštenice nekog... kako se ono zvaše... Železnika" (kad vam ime nekog enigmate ostane u sećanju tolike godine, a da se sve to vreme ne bavite enigmatikom, jasno je kolika je veličina bio Stanislav Železnik). Naravno, to sam odmah napisao u jednom komentaru, a gospođa Jadranka je uputila pozdrav mojoj sestri iako je ne poznaje!
Ne znam da li je kasnije ponovljena ova Železnikova ideja da se u križaljku uklopi slogovni čarobni lik. Vrijedilo bi pokušati ponovo.
Hvala Miroslave na dodatnim informacijama! Sjetih se još nečega u vezi Žeste. Naime Železnik je primijetio da neko bezobrazno plagira njegove križaljke, a taj neko je bio, ako se dobro sjećam, izvjesni A. Salihbašić iz Sarajeva! I tako je Žesta "prekinuo" enigmatski put dotičnog! Ovo spominjem zato što bi zanimljivo bilo saznati da li neko zna za još neke slučajeve plagiranja u novije vrijeme na ovim našim prostorima? Pozdrav svima! E.S. P.S.: Miroslave, prije 10-15 dana u nekim marketima su se pojavili proizvodi Niške Mlekare i prva asocijacija mi je bila mcnakvadrat, he, he. Ja i moja žena uzeli smo jogurt Vedro i pavlaku sa paprikom. Dopala mi se pavlaka sa paprikom! Eh, kako je svijet mali! Pozdrav
Постави коментар