Hotel ERO |
Eroteka (139)
Svi koji me poznaju (a i mnogi neznanci) upoznati su sa činjenicom da mi je
jedan od „omiljenih sportova“ učešće na okupljanjima enigmata (okupljanjima
svake vrste). Koristim svaku priliku da se susretnem sa dragim kolegama, a
svaki put se trudim da malo pridonesem da ti susreti proteknu u vedroj i
opuštenoj atmosferi. U velikom broju slučajeva to budu prijatna i lijepa
druženja. (Zbog toga sam povremeno izložen ismijavanju dežurnih mrguda pa se to
„prijatno i lijepo druženje“ pokušava devalvirati. Njihov problem ako ne znaju
da uživaju u radostima života!)
Neka od tih susretanja
su, naravno, važnija od drugih, te ih planiram (ponekad) i godinu unaprijed.
Sjećate se one moje najave da sam u kalendar za ovu godinu upisao ŠEST važnih
događaja na koja imam namjeru da idem. Prilično sam bio neveseo kada sam preskočio
Kraljevicu, ali...
Još prije tri mjeseca
isplanirao sam detalje dolaska u Hercegovinu. Valjalo je uklopiti odmor sa
obilježavanjem 30 godina od osnivanja EK „Ero“ (09.08.), a organizatorima
Nevesinjske olimpijade (koja se ove godine održava 139. put) obećao sam da ću učestvovati
u Olimpijskom kvizu (11.08. i 14.08.). Sve je bilo isplanirano, ali onda
nastupaju vrlo ozbljni tehnički problemi. Na deset dana do polaska uhvatila me
panika. Postojala je vrlo-vrlo-vrlo
velika mogućnost da ne krenem put Hercegovine. (Da se to dogodilo, ne znam kako bih preživio taj šok). Tih dana sam bio više nego
nervozan, a za dodatnu nervozu se uvijek poneko pobrine.
Nisam uspio krenuti u
srijedu, a ni u četvrtak, u petak ujutro (u 6.50) sam malo povećao šanse, u
11.00 sam zatvorio finansijsku konstrukciju, a u 16.00 sam bio u busu. Reklo bi
se „knap!“. To jeste bilo vrlo stresno, ali i veoma naporno jer u prethodnu noć nisam
spavao od brige, tokom putovanja (cijele noći nisam spavao jer nikada ne mogu
da spavam u autobusu). Ipak, idem!!! Jupiiiiiii!
U Nevesinje sam stigao u cik zore, a za Mostar sam imao
prevoz u 12.30. Dovoljna pauza da sa tazbinom popije kafu, spavam dva sata, i put pod noge...
U međuvremenu, snagu
da istrajem davale su mi poruke kolega koji su upoznati sa mojom "borbom".
Nevenko je bio glavni organizator okupljanja u Širokom Brijegu i stalno je bio na vezi, Luka je javio da dolazi obavezno (na radu je u Bileći), Marinović javlja da će uteći iz svatova, ...stizale
su poruke sa svih strana.
Veliko olakšanje je
nastalo kada je krenuo bus iz Beograda. Telefon je stalno „zvrčao“. Vrlo sam
radostan jer su mnogi dobronamjerni prijatelji dijelili moju radost što idem na
još jedan susret sa dragim kolegama. Svima i ovom prilikom zahvaljuje.
Negdje oko Čačka,
ponovo zvoni telefon i javlja se Sofija Necin da mi poželi srećan put i da
najavi dolazak u Bor. Još jedan razlog za radost!
Ne mogu da drijemam u
autobusu, što od moje „boljke“ da mi smeta drmusanje busa, što od veselja što
idem u zavičaj, što od planiranja puta iz Mostara u Široki Brijeg, pa u Mostar,
pa u Nevesinje, pa u Mostar, pa u Trebinje, pa u Nevesinje...
(U narednom postu
slijedi ono šta vas najviše interesuje – Susret u Širokom Brijegu)
5 коментара:
Izvinjavam se što je ovo napisano ovako kako je je napisao. Pišem u "teškim uslovima". Naime u blizini se čuje vesela graja oko roštilja a zvekeću flaše od hladnog piva.
Nastavak (koji bi trebalo da bude zanimljiviji) napisaću u prvoj pauzi. (Danas imam gust raspored "obaveza")
Molim Nevenka da mi pošalje one fotografije i one podatke (za dvojicu dobitnika nagrada u rješavačkom takmičenju)
Da bi ovo naporno putovanje prošlo u što vedrijoj i boljoj atmosferi, evo jedne poruke podrške iz Belog Manastira.
Hvala, Jovane.
Za sada je sve odlično. To će potvrditi i ostali učesnici našeg dvodnevnog druženja!
Šteta što nemam i tonski zapis. Trebalo je zabilježiti naše smijanje i veselo "prepucavanja" .
Nisam tako dobar pisac sa sve detaljno prenesem "na papir"(to je nemoguće) ali ću se potruditi da vam što vjernije prikažem dio atmosfere. Pozitivna energija je frcala na sve strane.
Постави коментар