недеља, 28. јун 2015.

PROMOCIJA U VALPOVU (2)

Jovan Nedić i njegova enigmotorba



 (Fotoalbum se može vidjeti ovdje)
Piše: Jovan Nedić
Uobičajeno je da na promocijama "Valpovačkog godišnjaka" govore voditelj promocije, urednik i dva-tri autora članaka. I ove godine voditelj promocije bio je Ivan Tonković, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Valpovo. Ovaj put on je više i duže izlagao jer nije samo promovirao 20. broj, nego je trebalo predstaviti i sve prethodne brojeve i ogroman rad odrađen u prethodnih 20 godina, koji je rezultirao svojevrsnom enciklopedijom o Valpovu i Valpovštini.
Urednik Stjepan Najman samo je ukratko predstavio trojicu autora koji su okupljenoj publici također ukratko predstavili svoje članke: dr. Dinka Župana ("Obrtnički zbor upravne općine Valpovo krajem 19. i početkom 20. stoljeća", 7-19. str.), Mihaela Sučića ("Baruni Hilleprand von Prandau – kulturno-vjerski i okolišni utjecaj", 20-34. str.) i pisca ovih redova ("Aktivnosti enigmata okupljenih oko Zagonetačkog kluba Osijek", 171-189. str.).
Svoj govor ja sam napisao, ali sam na promociji više improvizirao, nego čitao, a ponešto sam i preskočio da moje izlaganje ne bi bilo predugačko. Zato neka taj tekst bude objavljen bar na ovom blogu:
Ovo je već četvrto godište "Valpovačkog godišnjaka" u kome se objavljuje veliki članak s enigmatskom tematikom. U tim člancima opisana su sva enigmatska zbivanja u Hrvatskoj i susjednim zemljama u kojima su učestvovali enigmatičari iz Osijeka i okoline, uključujući tu i Baranju i Valpovo.
Sve je započelo početkom četvrtog mjeseca 2012. godine kad je u službeni Registar udruga Republike Hrvatske upisan Zagonetački klub "Osijek", sa skraćenim imenom "Zakos" i sa sjedištem u Osijeku, u Vatrogasnoj ulici broj 33. Time je, nakon 48 godina, Osijek opet dobio zagonetački (odnosno enigmatski) klub. U službenoj registraciji, u rubrici "djelatnosti", navedeno je sljedeće:
"Okupljanje građana koji se bave bilo kojim vidom zagonetaštva, podizanje stručnog i znanstvenog obrazovanja, razvijanje jezične i književne kulture članova, vođenje zagonetačke knjižnice, prikupljanje i obrada materijala iz povijesti hrvatskog, a posebno narodnog slavonskog zagonetaštva, obučavanje članstva u zagonetačkim vještinama te dr. u skladu sa Statutom".
Osim "Zakosa", u Slavoniji postoje još dva enigmatska kluba: Zagonetačko društvo Vinkovci i Enigmatska udruga Orahovica. Enigmatičari iz Slavonije i Baranje i prije su se međusobno poznavali i kontaktirali. Čine to i danas, uglavnom preko interneta ili na enigmatskim okupljanjima. Slični kontakti postoje i između drugih enigmatičara koji razumiju hrvatski jezik.
Vama je Stjepan Najman, urednik "Valpovačkog godišnjaka" od prvog broja, prvenstveno poznat kao istraživač zavičajne prošlosti i veliki poslenik na polju pisane riječi i izdavanja knjiga. Na širim prostorima Stjepan je poznat i kao enigmatičar, koji je posljednjih godina malko zanemario sastavljačku enigmatiku, ali i dalje prati sve što se dešava u enigmatskom svijetu. Sastavljanjem zagonetaka bavi se od 1978. godine, a objavio ih je oko 900, najviše križaljki i osmosmjerki.
U novije vrijeme spomenut je u tri enigmatske knjige. U ovoj, koja se zove "Mamutska skandinavka" (tu iz svoje enigmotorbe vadim knjigu!), koju je pripremio Slavko Bovan i koja je izdana u Kikindi 2012. godine, objavljena je skandi-križaljka dugačka oko 160 metara u 382 povezana nastavka, koju je sastavilo 122-oje autora na 18 jezika i jezičnih varijanata, među njima i Stjepan. Ta križaljka javno je prikazana 26. osmog 2012. godine na glavnom gradskom trgu u Kikindi za vrijeme velikog enigmatskog skupa, na kome su bili i neki članovi "Zakosa".
U ovoj knjizi iz 2013. godine (tu iz enigmotorbe vadim drugu knjigu!) objavljeno je prvih sto nastavaka kolumne "Iz moje enigmatske torbe", koja je objavljivana na enigmatskom blogu "Logičke zagonetke" Adnana Spahića iz Tuzle. U njoj se Najman spominje u 9, a "Valpovački godišnjak" u tri nastavka. U 75. nastavku kolumne opisana je, npr., promocija 17. broja "Valpovačkog godišnjaka".
I konačno, u knjizi "Magični likovi" (opet vadim tu knjigu iz moje enigmotorbe!), objavljenoj 2014. godine, čiji su autori Branko Milovanović iz Ljubljane i Vladeta Trivunac iz Pančeva, uvršten je i jedan Najmanov magični lik, objavljen u 437. broju bjelovarske "Čvor križaljke".
Ove prve dvije knjige Stjepanu su poklonjene ranije, a ovu treću poklanjaju mu sada autori knjige Branko Milovanović i Vladeta Trivunac (tu uručujem Najmanu knjigu "Magični likovi"!). Zanimljivo je još napomenuti da enigmatske knjige često putuju iz ruke u ruku. "Magične likove" je, npr., iz Beograda ponio Kikinđanin Slavko Bovan kad je ove godine s još tri enigmatičara putovao na veliki enigmatski skup u Bihaću, održan od 15. do 17. petog u Hotelu Ada. Iz Bihaća sam je ja donio u Beli Manastir, a sada eto stiže Najmanu u ruke.
(Prethodni članak može se pročitati ovdje)

3 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Zahvaljujem Jovanu!

Анониман је рекао...

Zagonetan je put enigmatskih knjiga. Knjige su putovale od Trivunca do Miroslava Lazarevića, od njega do Slavka Bovana. Sa njim su došle do Une, onda do mene, jedan deo preko Jovana Nedića do Stjepana Najmana, a ostatak u Ljubljanu do Branka Milovanovića.
Jednom prilikom, pre par godina, Miroslav Šantek je svoju knjigu slao Slavku Mlinariču. Knjiga je prvo otišla do Borisa Nazanskog, od njega do Branka Milovanovića. Knjiga je preko mene išla do Marjana Škvorca, slovenačkog enigmate koji živi u istom mestu kao Slavko Mlinarič. I krug je bio sklopljen.

Štefan Markovič

Belirac је рекао...

Zahvaljujem Štefanu što je tako detaljno opisao put tri knjige "Magični likovi". Jedna je ostala kod mene, jednu sam javno predao Stjepanu Najmanu, a jedna čeka uručenje Borisu Antoniću.