DŽABA
Regionalni
prilog koji svoje porijeklo i korijene vuče iz turskog jezika, a kod nas (na
prostorima Balkana i bivše države) je prilagođen i odomaćen u
značenju: besplatno,badava, (dajem) kao i uzalud, utaman (...mi pričaš, ... se
trudiš, ...ti bilo).
Isto
značenje ima i riječ džabe!
Iz
iste korijenske riječi džaba, nastalo je i džabaisati - u značenju: davati
džabe, kao pokloniti, dignuti ruke ili odreći se čega. Nadalje , ako netko
poželi džabalučiti,(od džabaluk- ono što se dobije besplatno), vjerojatno je
svjestan da je odlučio živjeti na tuđi račun, odnosno ništa ne raditi iuzalud
gubiti vrijeme !
"SVE
DŽABA" je film Antonija Nuića iz 2006.godine, sa glavnim akterima Natašom
Janjić, Enisom Bešlagić i Rakanom Rushaidatom. Film je iste godine na Pulskom
festivalu osvojio tri Zlatne arene, za najbolji film, režiju i scenarij. Na
SFF-u je, iste godine,osvojio i "Srce Sarajeva"!
(Prilog:
Ilija Ozdanovac)
6 коментара:
Zagolicala me (ne plastika!) nego ova reč SMEULJIŠ. Malo mi je čudna, kao da mi nešto fali u njoj. Izgovarao sam je nekoliko puta zaredom i uvek mi ispade SMEJULJIŠ (pa čak i SMEHULJIŠ)jer ide od SMEH i SMEJEM SE. Baš me zanima, neka mi neko kaže, šta je ispravno.
U mojemu kraju postoji glagol DŽABALEBARITI (živjeti na tuđi račun pri tomu ništo ne radeći) i prilog DŽABDŽABILE (jeftinije da jeftinije ne može biti).
Nikola, od SMIJEH ide SMJEHULJIŠ, a od SMEH bi trebalo SMEHULJIŠ. E,sad, pitaj boga, po kom se pravilu i kad u srpskom jeziku nestane (ili ne nestane) ono H.
Ma to H se izgubilo negde u silikonima
Rekao bih da je smejuljenje, kao i smejanje, nastalo od osnove smej (ijekavski: smij), a to je ujedno i zastareli oblik reči smeh. Igrom slučaja, nedavno sam pisao na svom blogu o tom H koje se do XIX veka retko koristilo u srpskom narodnom jeziku.
J se u standardnom srpskom koristi u oblicima: smejurija, osmejak, nasmejati, ismejati, smejuckati se itd, a h samo u imenicama smeh i osmeh, te glagolu osmehnuti se/osmehivati se.
Ne mogu da potvrdim da sam ikad čuo od nekog ekavca "smehuljenje". Taj oblik postoji u RMS - u, ali je "preveden" (iz datih primera se može zaključiti da je karakterističan za zapadne krajeve). Smeuljenje ne pripada standardnom jeziku, mada to ne znači da se negde ne koristi (kao u primerima: grehota/greota, mahnuti/manuti itd).
Uzgred, RMS beleži jedan pesnički (ekavski) izraz Laze Kostića: smehutak.
Hvala Mandraku na iscrpnom objašnjenju. Dakle, ipak je moj istančan oset pokazao da nešto fali u onom SMEULJIŠ. Jezik je ipak vrlo zahtevna stvar i nikad nije neuputno komentarisati specifične situacije u njemu. Tako se jezik svaki dan uči i nadograđuje (posebno za onoga kome ovaj jetzik nije maternji).
Постави коментар