TEGLICA
Piše:
Ilija Ozdanovac
Gotovo
svaka šokačka (i seljačka) kuća , koja je držala do sebe, a raspolagala
šljivikom i zbirkom buradi, negdje, ovisno o rasporedu prostorija, ispod
sebe, u zemlji imala je podrum, (djelomično ili ispod
cijele kuće imati podrum, bilo je mjerilo statusa, a obično je bio
smješten ispod "fronte" kuće - da se "vidi"), u kom je, pored inih stvari i potrepština, bio i
alko-odjeljak s buradima rakije, izrađenim od hrasta ili duda (mada neki
pričaju kako se pravilo burad i od šljivina drveta).
Onda
nije bilo EU-propisa, nego se rakija "pekla", onako, koliko je tko
imao šljiva, a neko "za svoje potrebe (kao, recimo ja!), a nije se
prodavala ni "šećerila".
Način
na koji se iz buradi izvlači rakija, danas je općepoznat- postoje gumena ili
PVC crijeva, a stvar je tehnike i pluća, kako rakiju dislocirati iz bureta u
željeni polić, čokanj, bobetka...do nazdravlje!
Ali,
u ono doba, za taj "svečani" čin koristila se TEGLICA, u
siromašnijih obitelji, ona načinjena od osušene tikve zvane Vrg (Lagenaria
siceraria), negdje se naziva i cuk i
sudovnjača, ali koja nije isto
što i buča, tikva ili ludaja, iako je iz iste porodice. To je
tikva sa dugačkimi uskim gornjim dijelom i širokim donjim, koja se uzgajala
uz "plotove" (kao potporanj) i o njoj se vodila
posebna briga, jer, što duža i pravilnija izraste, tim bolja! Nakon branja i
sušenja bušila se odozdo i odozgor. vadile sjemenke, strugala iznutra i onda je
bila spremna za podrum.
E
sad, obično je teglica bila dužine do metar, i zadovoljavala je ukupan
promjer (visinu) bureta, dok se poslije bure prevrtalo naopačke, pa
što iscuri, iscuri.
Važno
je napomenuti da je staklena teglica bila strogo čuvana, više no sveta krava,
djeca ni slučajno blizu, i tako dalje.... Ali, ništa nije vječno, pa ni
teglica!
Bila,
navadila se rakije i rakije, a onda mi rek'o dada da je ...."spala"!
Na
kraju, TEGLICA je zapravo sofisticirana natega, iako se u
HER-u, navodi, kako je teglica zapravo, deminutiv od tegla, odnosno,
valjkasta staklena posuda za držanje prerađevina od voća i povrća, a natega
crijevo, ali nije zabilježena kao pomagalo za izvlačenje rakije ( ili, čak, i
vina, iz bureta)!
E,
pa, onda, živjeli!
10 коментара:
Lep tekst. Samo, umesto "buradima" (kod "alko-odjeljak") treba da piše "buradi" (ili "burađu") (instrumental zbirne imenice).
Pisao sam, Milane, namjerno, onako kako sam slušao stare i kako se oko mene govori, pa upotrijebih i to , instrumentalno, iskrivljeno " kim, čim"!
Drago mi je da se čita, a pogotovo kad se pohvali!
U gramatici i Rečniku srpskog jezika navodi sa oblik buradima (sa različitim naglaskom) i čak buradma.
Poštujem! Možda bi onda trebalo tu reč staviti pod navodnike ili drugačije je istaći. Međutim, sad sam to bolje istražio, pa vidim da je to dosta složenije pitanje nego što sam mislio, te tako neki dopuštaju instrumental sa nastavkom "-ma" (ne "-ima"), pa bi bilo "buradma", kao "teladma"; a neki možda dopuštaju i to "buradima"; pa su se, izgleda, stavovi menjali... Sad vidim da i Zlatko nešto tako kaže.
Mom osećaju ostaje blisko samo ono kako sam gore napisao.
Čita se, i zaista mi se sviđaju tvoji tekstovi, tako neposredni a poučni!
Interesantno da na HJP-u stoji tačno onako kao što si rekao, što znači da se srpski i hrvatski razlikuju i po instrumentalu imenice BURAD.
Meni je ova stvar poznata pod imenom LEJKA.
Lep tekst!
Pozdrav,
Sofija N.
U mome kraju CUK.
Sprava TA GA NE,ne brine
s njom izvlači šljivku,sine!
Lepo Ilija!
Zanimljive, poučne, protkane žicom humora, rado ih čitam!
Постави коментар