ACTA AENIGMATICA (98)

VINKOVAČKE JESENI I "ČVOR"

Piše: Stjepan Horvat

U hrpi „papira“ koju pokušavam dovesti u neki red naišao sam i na jedan dopis Organizacijskom odboru Vinkovačkih jeseni od 23. siječnja 1976. godine. Dopis kao dopis, ništa posebno, kopija napravljena s indigo-papirom na otpadnom komadu papira, jer originalni memorandum s glavom Čvora i osnovnim podacima otišao je u Vinkovce. Bila su to neka druga vremena koja većina današnjih mlađih teško može shvatiti, kao što ću i ja danas vjerojatno teško razumjeti sve ono što je „arhivirano“ računalnom tehnologijom.

No, zašto je važan ovaj komad papira? Možda i nije, ali meni je svakako bitan jer pokazuje neke činjenice koje su se pokušavale promijeniti. U sve što se događalo u zagonetaštvu od pojave Čvora 1968. do 1990. godine bio sam uključen na raznorazne načine, od osnivača, voditelja, predlagača, izvršioca i ne znam čega sve ne, te cijeli sam svoj radni vijek proveo u hobiju koji sam zavolio kao učenik osnovne škole.

Početkom rada Enigmatskog udruženja Bjelovar (inicijator, osnivač i jedini enigmat na popisu deset potrebnih osnivača bila je moja malenkost) pridružili su se mnogi zagonetači, pa je EUB djelovao kao neki zagonetački savez Jugoslavije. Među prvima pridružili su se Peleh, Pavešić, Vranicki, Čop, Stančul, Bostjančić i mnogi drugi, pružajući svaku pomoć samo da društvo opstane. I dok su svi mislili da je jedini cilj EUB izdavati vlastiti list i u njemu objavljivati vlastite zagonetke, skupina okupljena oko mene mislila je drugačije. Željeli smo se upoznati, okupljati i družiti, natjecati i istraživati sve što je vezano uz enigmatiku, pa su tako nastali mnogi programi za koje u ono vrijeme nismo imali dovoljno znanja, iskustva, financijskih sredstava, ali entuzijazma nam nije nedostajalo.

Počeli smo razmišljati o organizaciji susreta zagonetača krajem 1968. Važno je bilo okupiti se i upoznati, razmijeniti svoja enigmatska iskustva. Igrom slučaja u uredništvo Čvora početkom 1969. godine javio se i Zdenko Svoren, vinkovački filatelist, tada direktor tvrtke Monter u sastavu slovenskog Marlesa. Zdenko je bio radoholičar, pun svakovrsnih ideja, i u jednom razgovoru predložio je da susret bude u Vinkovcima jer tamo se već nekoliko godina organizira manifestacija Vinkovačke jeseni. Kako nam je bio važan svaki čovjek koji može pomoći ostvarenju neke enigmatske ideje, prihvatili smo i uskoro nas je Svoren obavijestio da je Organizacijski odbor Vinkovačkih jeseni prihvatio da se u okviru ove manifestacije održi Dan zagonetača. Od domaćina u organizaciju su se uključili Ivan i Boris Antonić i Dušan Šuša. Naravno, tvrtka Monter bila je pokrovitelj. Enigmatsko udruženje Bjelovar obavijestilo je sve svoje članove, otisnulo pozivnice, zahvalnice za sudjelovanje, snosilo dio organizacijskih troškova i dr. I tako su se po prvi puta zagonetači okupili 14. rujna 1969. u Vinkovcima.

Uspješna suradnja s Vinkovačkim jesenima nastavljena je i sljedećih sedam godina, a Dan zagonetača je prerastao u Susret zagonetača Jugoslavije. Za tu višegodišnju suradnju povodom desete obljetnice Vinkovačkih jeseni Enigmatsko udruženje Bjelovar je dobilo najviše priznanje ove manifestacije – Zlatnu jabuku