POJATA
Piše: Ilija
Ozdanovac
Na tom našem stanu, pored kolebe, u kojoj je, već
prebivala čeljad, tamo danjivala i noćivala, a znamo da se tamo ranije, za
vrijeme zadruga, izmjenjivala svake godine, dok se nisu pogospodili, pa
poterali na stan didaka i babu za stalno, nalazilo više građevina, koje su,
svaka za sebe, a i zajedno, imale svoju svrhu i namjenu.
Prostor za stoku, uglavnom svinje i ovce i poneko
govedo, obično je bio udaljen i dobrano odvojen od kolebe di se živilo (i tada
se valda znalo za higijenu!). Pa tako negdje, u jednom ćošku stana,
nalazio se okol i pojate! Okol je bio onakav kako je tko bio imućan. Pa
se pravio i od tesanih hrastovih dasaka, a bogami i od kolja i pletera, visine
do otprilike metra, taman da sam se ja po njemu mogao verati, da ovce ili
svinje, slučajno ne pomisle preskočiti i pobjeći, mada se i to mom didi ponekad
dešavalo. Ono, kad se poželio bašbaš friške pečenke, e, baš onda neko nazime
priskoči, a poslije ga po toj šumi nije mogo naći. Dobar izgovor zlata vrijedi.
Opet, ovisno od broja stoke, ovisio je i prostor okola
(koji nije bio natkriven) a koji je obično bio izgažen i blatan i bio
je podijeljen u više zasebnih prostora. Krmače s prascima su imali svoj,
nazimad svoj, i tako...A svaki okol imao je i svoja vrata, a i korita, iz drva
ručno dubljena ili nekako sklepana u koje se sipala hrana i voda...
Pojate su se pravile od drvenih stupaca,
greda, planki, dasaka, obično na jednu vodu. Bile su zaštićene sa tri strane (otprilike
ko današnje terase!), daskama ili pleterom omazanim glinom s obje strane.
Pokrivane su plankama (duži tanji komad friško odrezanog drva, tesano da se koliko
toliko izravnaju strane), pa onda debljim slojem šaša i slame. Pojate na
našem stanu su nižim dijelom bile okrenute sjeveru, a onim otvorenim jugu. Iz
prostog razloga, prije su zime bile drugačije, s više snijega i hladnog
sjevernog vjetra, pa je stoku trebalo koliko-toliko zaštititi. Odmah iza
pojata, ljeti su se slagale gamare slame, (pametno!), pa su i one dovoljno
štitile, a bile su blizu! U pojatama, na zemlji, obično je bio debeo
sloj slame, kukuružnjaka i rogožine. Svinjama je služila kao spavaća soba! A
ovce su cijelu bogovetnu noć žvakale kukuružnjak i nikad im nije bilo dosta.
Al' zato je bilo janjadi!
U blizini pojata, obično je bila napravljena i
kaljuga, gdje su se svinje, ljeti, kaljužale...
Mada se ponegdje, pa često i kod nas, pojatom
nazivao svaki ograđen i štićen prostor u koji su se smještale alatljike i
svakojaka pomagala, pa čak i sijeno, žitarice, hrana za stoku, kod nas je, eto,
na stanu bila baš ovaka pojata. I moglo se često čuti: „Eno tamo pod
pojatom...“!
Postoji izraz „pojatak“, ali je imao sasvim
drugo značenje i namjenu, mada može (i mora!) imati veze s pojatom, a
eto, u našoj kući u selu, pojaci jesu bile odvojene prostorije u kući i
bile su poredane uzduž dugačkog trijema kuće u kojoj se stanovalo! (nema li to
veze s vajatima?).
Eh, koliko sam puta zorom zorio i jutrom jutrio, trčao pojatama,
otvarao vrata okola i puštao svinje i ovce, dok je didak Ilija, pod jabukom
kraj kolebe, punio lulu i pričao sa našim pulinima a možda i sam sa sobom...A
kad bi didak priko ramena prebacio torbu i uzeo čulu, u kraj usana namjestio
lulu, znao sam, opet ćemo priko štreke pa na Čistine.
6 коментара:
Jedan moj,raniji,momački osmerac...
Kažem maloj u pojati
nemaš čega se bojati!
Valja maloj znati
uskoro nam dolaze svati!
Eh, ponovo me podsjeti na vremena, objekte i - riječi kojih više nema.
Pokušavam se sjetiti: Kod nas su postojali NASLANI, KOŠARE i POJATE. U naslane su zatvarane ovce, a goveda u košare. Pojate su bile pomoćni objekti sa različitim namjenama, najčešće kao spremišta za sijeno ili kukuruz u klipu. Prostor oko naslana je bio tor. Krmci su zatvarani u svinjce.
Ljubio sam malu u pojati,
njena nana nikad neće znati!
U mojem su kraju koljebe i pojate.
Kod nas su postojale SJENICE, natkriven prostor za koze ili/i ovce, koji se koristio preko ljeta. Objekat se nalazio podalje od kuće (da ne bi smrdilo). Zidovi su bili od kamena (suvozid), a pokrivka od greda i grana. Vjerovatno je u tu svrhu prvobitno bilo korišteno sijeno ili slama, po kojem je objekat i dobio ime.
Ili možda zato što je pravio zaklon od sunca, sjenu.
Постави коментар