Dodao bih jednu malu crticu ovom Sonjinom tekstu, odnosno zadnjoj rečenici u kojoj se spominje "hamburger". Sad većina ljudi koristi mobitele i aplikacije na njima. Pošto je displej mobitela, ma kolike da su njegove dimenzije, u suštini skučen prostor uvriježilo se da se koristi jedna oznaka umjesto trake sa menijem (koja je uobičajena za aplikacije namijenjene širokim ekranima računara/laptopa). Ta oznaka je obično smještena u nekom uglu mobitela, a grafički je predstavljena kao tri crte jedna ispod druge. E pa ta oznaka koju predstavljaju te tri crte isto se zove "hamburger". Naravno, iz razloga što podsjeća na "pravi" hamburger.
Prošlo je skoro 7 godina od mog posljednjeg posjeta Hamburgu, ali u tjedan dana provedenih tamo sam uistinu uživao, a igrom slučaja nakupilo se i anegdota kojih se rado sjećam. Bio je to dok sam još bio u inženjeringu,a ja i kolega otišli smo na trening vezan uz dio naše tvorničke opreme. Ipak, uspjeli smo iskoristiti svako popodne u gradu za neku zanimljivu aktivnost (odmah prvog dana smo zgrabili turističku kartu za sav javni prijevoz): -posjet podmornici iz drugog svjetskog rata (gdje sam na bolniji način naučio da sam za 20 cm viši od prosječnog podmorničara:)) -posjet pomorskom muzeju (kako dolazim iz obitelji s dugom poviješću u brodogradnji, kupio sam 10-ak metalnih suvenira (ronilačka zvona, sidra, harpuni i sl.)- kako mi je harpun probio plastičnu vrećicu, zadnjeg dana sam ih jednostavno porazbacao po koferu, što je naravno rezultiralo zuastavljanjem mog kofera na skeneru na minhenskom aerodromu: kako sam morao uhvatiti let za Beč, kofer je ostao na kontroli, a ja sam ga dobio tek 3 dana kasnije. Barem su mi uredno ispeglali svu odjeću koju su izvadili iz kofera: njemačka disciplina :) -posjet muzeju minijatura: pravi mali raj za mladog automatičara: najbolja je bila potpuno funkcionalna simulacija aerodroma, s centralnim sustavom upravljanja i stotinama aviona, vlakova, policijskih i vatrogasnih vozila (sve vrlo vjerno modelirano!) -tradicionalni prolazak kroz četvrt crvenih svjetiljki (tik uz policijsku stanicu!): kolega Saša je zaboravio pročitati gradski vodič, koji je jasno objasnio da je jedna strana ulice za turiste, a druga za "kupce", a ja sam mu "zaboravio" reći: kad je završio na krivoj strani ulice, u tren oka je bio okružen sa 4 dame očito istočnog porijekla, i samo ga je panično pokazivanje vjenčanog prstena izvuklo iz "okruženja" :D -osvetio mi se 2 dana kasnije, kad smo odlučili večarati u "malom Brazilu": Churrascaria je bila potpuno novo iskustvo za mene, ali svejedno mi je bilo čudno kad mi je vrlo feminizirani portugalski konobar namignuo: onda sam shvatio da smo jedini stol sa svijećom i da je gad prilikom rezervacije najavio da stižemo kao par:) Sa Stephanie sam tad tek prohodao, a Saša je s njom unaprijed podijelio svoj plan večer ranije: meni je bilo manje zabavno nego njima :D -i naravno, sjećam se našeg instruktura Andrea, koji nam je u subotu pripremio posljednji test prije certifikacije, koji se sastojao od samo jednog zadatka: pokreni stroj! Naravno, prije toga je sat vremena proveo sabotirajući sve živo i neživo, do te mjere da je čak i osigurače uklonio: još uvijek sesjećam da nam je trebalo 6 sati da se izvučemo! Andre se iskupio večerom u tapas-restoranu, gdje smo ostali kao posljednji gosti, sve dok nas irska konobarica nije "zamolila" za odlazak... u svakom slučaju, jedno od najluđih poslovnih putovanja ;)
3 коментара:
Dodao bih jednu malu crticu ovom Sonjinom tekstu, odnosno zadnjoj rečenici u kojoj se spominje "hamburger".
Sad većina ljudi koristi mobitele i aplikacije na njima. Pošto je displej mobitela, ma kolike da su njegove dimenzije, u suštini skučen prostor uvriježilo se da se koristi jedna oznaka umjesto trake sa menijem (koja je uobičajena za aplikacije namijenjene širokim ekranima računara/laptopa). Ta oznaka je obično smještena u nekom uglu mobitela, a grafički je predstavljena kao tri crte jedna ispod druge. E pa ta oznaka koju predstavljaju te tri crte isto se zove "hamburger". Naravno, iz razloga što podsjeća na "pravi" hamburger.
Prošlo je skoro 7 godina od mog posljednjeg posjeta Hamburgu, ali u tjedan dana provedenih tamo sam uistinu uživao, a igrom slučaja nakupilo se i anegdota kojih se rado sjećam.
Bio je to dok sam još bio u inženjeringu,a ja i kolega otišli smo na trening vezan uz dio naše tvorničke opreme. Ipak, uspjeli smo iskoristiti svako popodne u gradu za neku zanimljivu aktivnost (odmah prvog dana smo zgrabili turističku kartu za sav javni prijevoz):
-posjet podmornici iz drugog svjetskog rata (gdje sam na bolniji način naučio da sam za 20 cm viši od prosječnog podmorničara:))
-posjet pomorskom muzeju (kako dolazim iz obitelji s dugom poviješću u brodogradnji, kupio sam 10-ak metalnih suvenira (ronilačka zvona, sidra, harpuni i sl.)- kako mi je harpun probio plastičnu vrećicu, zadnjeg dana sam ih jednostavno porazbacao po koferu, što je naravno rezultiralo zuastavljanjem mog kofera na skeneru na minhenskom aerodromu: kako sam morao uhvatiti let za Beč, kofer je ostao na kontroli, a ja sam ga dobio tek 3 dana kasnije. Barem su mi uredno ispeglali svu odjeću koju su izvadili iz kofera: njemačka disciplina :)
-posjet muzeju minijatura: pravi mali raj za mladog automatičara: najbolja je bila potpuno funkcionalna simulacija aerodroma, s centralnim sustavom upravljanja i stotinama aviona, vlakova, policijskih i vatrogasnih vozila (sve vrlo vjerno modelirano!)
-tradicionalni prolazak kroz četvrt crvenih svjetiljki (tik uz policijsku stanicu!): kolega Saša je zaboravio pročitati gradski vodič, koji je jasno objasnio da je jedna strana ulice za turiste, a druga za "kupce", a ja sam mu "zaboravio" reći: kad je završio na krivoj strani ulice, u tren oka je bio okružen sa 4 dame očito istočnog porijekla, i samo ga je panično pokazivanje vjenčanog prstena izvuklo iz "okruženja" :D
-osvetio mi se 2 dana kasnije, kad smo odlučili večarati u "malom Brazilu": Churrascaria je bila potpuno novo iskustvo za mene, ali svejedno mi je bilo čudno kad mi je vrlo feminizirani portugalski konobar namignuo: onda sam shvatio da smo jedini stol sa svijećom i da je gad prilikom rezervacije najavio da stižemo kao par:) Sa Stephanie sam tad tek prohodao, a Saša je s njom unaprijed podijelio svoj plan večer ranije: meni je bilo manje zabavno nego njima :D
-i naravno, sjećam se našeg instruktura Andrea, koji nam je u subotu pripremio posljednji test prije certifikacije, koji se sastojao od samo jednog zadatka: pokreni stroj! Naravno, prije toga je sat vremena proveo sabotirajući sve živo i neživo, do te mjere da je čak i osigurače uklonio: još uvijek sesjećam da nam je trebalo 6 sati da se izvučemo! Andre se iskupio večerom u tapas-restoranu, gdje smo ostali kao posljednji gosti, sve dok nas irska konobarica nije "zamolila" za odlazak... u svakom slučaju, jedno od najluđih poslovnih putovanja ;)
Zanimljive dopune objavljenom članku...
Постави коментар