NOVA KNJIGA

NOVA KNJIGA SUPRUŽNIKA ANĐE I VJEKE HUDOLIN

"Lijepo se može živjeti i u starosti"

Ovih dana iz tiska je izašla naša nova knjiga "Lijepo se može živjeti i u starosti", treća koju smo zajedno pripremili supruga Anđa i ja. To je još jedna zbirka reportaža i zapisa, svojevrsni nastavak dviju prethodnih knjiga "Dobre priče 1" i "Dobre priče 2," ali i knjige "Kvaka je u malim tajnama" koju sam pripremio sa kolegom Vladom Vincetić. U ovoj su objavljene priče o ljudima koji se i u poodmaklim godinama uspješno i s puno ljubavi bave pčelarstvom, voćarstvom s naglaskom na stare sorte, ekološkom proizvodnjom  hrane, o ljudima zaljubljenicima u svoje hobije i strasti, ljudima punih životnog iskustva, ali i pozitivnih poruka i pouka za mlađe.
Izdavač i ove knjige je Radio "Bljesak" Okučani, a suzdavači Tiskara Nova Gradiška i OPG Hudolin iz Dragalića. Predgovor je napisala Anita Hrstić, urednica i voditeljica emisije "Treća dob" Hrvatske televizije, naslovnicu je dizajnirao akademski slikar Gordan Bijelić, lekturu i korekturu obavila je Natalija Golovrški, u grafičkoj pripremi pomogao nam je Vjeko Matijašević, a pogovor s naslovom "Je li moguće ljepše življenje u starosti" napisao je mr. sc. Dragoljb Kocić, dr. medicine.

Iz predgovora Anite Hrstić izdvajam početak:

„E, kad bi svi ljudi bili kao junaci Vjekinih priča! Gdje bi nam bio kraj! Parafraziram na početku ovog predgovora rečenicu iz Vjekine priče o stogodišnjem vatrogascu Nikoli Radeliću.

Kako li samo jednostavno život može izgledati  i kako li se samo može jednostavno živjeti! Shvatili bi to svi kada bi imali sreće i u ruke dobili ovu knjigu i pročitali barem jednu priću o jednom od Vjekinih junaka.

Njegove su priče utemeljene na životu, radu, zemlji, molitvi, vjeri. Ljudima koji žive tu i s nama, ali kao da su iz nekog drugog vremena. Oni istinski vole i slave život u njegovoj punini. Nisu podlegli diktatu modernog i suvremenog, diktatu „Imati“. Oni žive, mole i rade po benidiktinskim vrijednostima. A to su vrijednosti koje vode k ispunjenom životu. I svaki od njegovih junaka može suvremenom čovjeku biti uzor, jer suvremeni čovjek često posustaje, želi odustati, pita se isplati se ovo ili ono, poželi otići.  Ali ne i Vjekini junaci. Oni su bezvremenski, jedino tavi opstaju, jedino su takvi sretni. Jedan od njegovih junaka je i najsretniji čovjek na svijetu - dida Ivo Banovčić, jer uči od malenih, od najvrjednijih među nama – od pčela…“