Bilješke s jednog razgovora 1980.
Piše: Stjepan Horvat
Do sada sam već zabilježio svega i svašta iz prvih trideset godina djelovanja ZD Čvora. I dalje ima dosta materijala, ali bojim se da pomalo privodim kraju ta svoja bilježenja, jer to većinu današnjih zagonetača i ne zanima, enigmatika više nije i ono što smo nekada nastojali da bude, sve se svodi na objavu tisuća novih i „novih“ zagonetaka, a najvažnije je to je li postavljen kakav novi rekord (bjelina, duljina riječi i sl.). Rijetki su oni koji će se upustiti u kakve druge rasprave, a i tada često to bude ispod ozbiljnog nivoa, često omalovažavajući ono što su stvarale stotine i stotine zaljubljenika u enigmatiku, ali koji tijekom svog bavljenja zagonetkama nisu došli do toga da budu „enigmatski nobelovci“.
Uvijek je bilo tako, pa me ovo danas i ne čudi, ali bila su vremena kada se pokušavalo dati neke nove priloge i vidove zagonetaštvu. U tim nastojanjima ni onda nisu svi disali jednako, a svaki drugi rad na i oko enigmatike, ako nije bio vrhunski sastavljački, nije se cijenio. Bilo je za to toliko primjera, ali o njima se često nije raspravljalo, jer svaka drugačija rasprava zatvarala je vrata suradnje u nekom listu.
Jeste li se ikad zapitali kako to da redakcije nekih listova nisu sudjelovale u enigmatskim događanjima širom svojih republika ili bivše države? Mnogo puta nastojalo se uključiti što više relevantnih enigmatskih čimbenika u akcije, ali većina „velikih“ je to izbjegavala i bio je zaista uspjeh kada se uspjelo privući tadašnji Vjesnikov kviz na druženje u Kumrovcu i Lipiku.
Među starim papirima našao sam i jednu moju bilješku s takvog radnog sastanka gdje smo promicali više zajedništva u budućim druženjima i u programima koji su na druge načine trebali predstaviti enigmatiku osim kao suradnju u listovima. Tada se vodila rasprava o tome, a jedan od sudionika bio je i tadašnji glavni urednik Vjesnikova kviz Branko Lipanović. Bilježio sam u kratkim crticama o čemu je govorio, a možda će se neki danas začuditi onome što je sve bilo izneseno (iako je to samo štura gola bilješka).
U bilješci ima interesantnih podataka, npr. da se željela izdati knjiga Poezija u enigmatici, da je Vjesnikov kviz bio kvaliteta, a sve ostalo šund, pa i tadašnji list Politika Mozaik, da je pojedinim suradnicima bila branjena suradnja u drugim listovima, a da je Branku Lipanoviću bilo ispod časti sjediti na skupovima na koje dolaze njemu nepodobni autori ili predstavnici drugih redakcija. Na žalost, nije cijenio ni svoje prethodnike, ni urednike kod kojih je godinama bio ekskluzivni suradnik (Džepna križaljka) te, iako je držao da je Čvor „rasadnik talenata“, nije bio naklonjen onima koji su čvršće bili vezani uz Čvor, i ne samo zbog objave radova.
O svemu ovomu može se napisati poneka rečenica više, obrazložiti svaku crticu ovdje, no sve valja dovesti u kontekst i vrijeme kada je ova bilješka nastala.
6 коментара:
Pozdrav Štef, puno si pitanja i tema ovdje otvorio, bojim se da si u pravu na temu sadašnjih komentara…
Pogledajmo šta je bilo i ostalo isto, a šta je, možda, različito, onda i sada. Uvijek su različite osobe i redakcije, organizacije… imale različit pristup svim aspektima enigmatike, tako je i danas. Baviti se razlikama u osobnostima, motivima, lokalnim uvjetima i sl različitostima može biti zanimljivo samo kao povod za jedino važno, a to su rezultati. Mislim, naravno, na doprinos dobru enigmatike. Npr - lako je dokazati da je ogroman broj radova, izdatih brojeva i sl evidentan sastavljački (produktivnost) i poslovni (opstajanje, profit…) uspjeh. Koliko je to bilo na dobro enigmatike je složenije pitanje. Najprije treba definirati šta je to dobro enigmatike, šta bi bio nekakav nulti uticaj (nema značajnog doprinosa, ali ni štete), a koje su aktivnosti u sferi enigmatike njoj štetile. Nije riječ o apsurdnom viđenju da si neki aktivni enigmati daju za pravo da prosuđuju tako velike stvari, već o tome da bi ozbiljan pristup onom što volimo i radimo tolike godine trebao podrazumijevati i ozbiljan masovniji razgovor na ove teme. Odgovor na ovaj idealizirajući (ali i dalje istinit) stav je “mnogo šta bi trebalo pa nije” i zaista je tako. Pritisnuti svekolikim realnostima digli smo ruke od mnogo čega velikog i važnog, radimo kompromise, prilagođavamo se... To se zove život, opstajanje, prihvatanje realnosti i tako treba. U svemu tome svaki od nas zadrži i neke nedodirljive stvari, neke svoje male ili velike svetinje od kojih ne odustaje, koje mu subjektivno znače mnogo i koje si želi priuštiti... Hobi je po definiciji nešto što čovjek radi a ne mora, dakle voli to, uživa u tome, važno mu je… Može se biti istinski hobist i bez diskusija i argumentiranja ovog ili onog stava, no, ja, eto, vjerujem da svaki hobi, a pogotovo ovaj, tako bezazlen u svojoj marginalnosti, a tako vrijedan u svojoj kreativnosti i kulturnosti, zaslužuje da se njime bavimo više od sastavljanja, publiciranja i, naročito, brojanja.
Ne mogu odoljeti – da smo nekad imali internet bolje bi ga koristili, ne zato što smo nekad bili savršeniji kao enigmati i osobe već zbog tog što je honorar bio manje važan faktor. Bili smo više hobisti. Kad sam bio izbjeglica u Sloveniji 92-93 volio sam enigmatiku, ali mi je bio prioritet kako da iz nje izbijem koji dinar…, enigmatski prijatelji su puno pomogli, ima nade. Je li loše ovo što imamo, naravno da nije, hvala svima, može li bolje, naravno da može i treba. Pozdrav svima, ističe mi pauza za ručak pa ste spašeni 😊
Samo Hajro komentarisao, a bio sam siguran da će biti mnogo komentara. Greška, moja!
Gospodine sa potpisom "Rajko" izvolite komentar poslati na moj mejl.
Greška ili ne, sigurno je da ti više znaš o enigmatskoj javnosti, dakle riječ je o tvojoj želji/nadi da tema povuče mnogo komentara ili odbijanju da prepoznaš realnost.
Bilo kako bilo evo pitanja za tebe - šta tebe sprečava da komentiraš, u autorskom domaćinskom tekstu ili komentaru? Molim te nemoj napisati "podržavam komentatore, pisce...", podržavanje je lijepa stvar, no previše diplomatska i prazna, ne baš važna (osim ako je potpisnik urednik NY Timesa ili sl). Dakle, enigmatskoj javnosti (šta god to značilo i koliko god to postojalo), čitateljima i potencijalnim komentatorima bi bilo zanimljivo šta domaćin bloga misli o nekoj temi. Davno smo prihvatili drugačije značenje pojma BLOGER u našem kontekstu, no ipak je normalno očekivati stav domaćina bloga. Gotovo zaboravih - stav sigurno imaš, ne treba puno vremena da ga se napiše, dakle prezauzetost nije razlog.
Nadam se da je jasno da nemam dilema na temu podržavanja tvog rada, bloga..., da sam zahvalan na postojanju ovih nekoliko adresa na koje kliknem i nađem ponešto o enigmatici. Srdačan pozdrav svima.
Komentarisanje sam smanjio na (mislim) podnošljivu mjeru.
Stavove iznosim u objavama. Ova rubrika redovno ide ponedjeljkom u 19.00. I to je neki stav o njoj, zar ne?
Постави коментар