ACTA AENIGMATICA (227)

Korespondencija sa Slavkom Pelehom (3)

Piše: Stjepan Horvat

Iz bogate i opširne korespondencije sa Slavkom Pelehom iz prvih godina djelovanja Enigmatskog udruženja Bjelovar biram neka pisma koja mogu pokazati kako i što smo nastojali učiniti da enigmatika dobije adekvatnije društveno priznanje, da se uključi u društvene kulturne trendove onog vremena i da zagonetači postignu veći ugled u svojim sredinama za svoj zagonetački rad.

Peleh je maksimalno koristio svaki arak papira, tako da gotovo nije bilo margina na stranicama njegovih pisama, uvijek je nešto prepravljao, dopunjavao, ali na kraju smo se dobro razumjeli. Uvijek je komentirao sve naše razgovore ili informacije koje sam mu javljao odgovarajući na njegova pisma ili nakon nekoliko osobnih susreta. Kako nismo imali drugih mogućnosti za neposredne kontakte, gotovo svakih pet-šest dana dolazilo je jedno pismo, na koje bih odmah odgovarao. Tako je samo u ožujku 1969. godine bilo pet pisama (a i ovo današnje u prilogu je od 8. ožujka 1969.).

Ovog puta ponovo je bila tema kategorizacije zagonetača, novi prijedlozi i dopune nakon „javne rasprave“ o njoj, prijedlozi kako taj posao realizirati da bi bio što transparentniji  i pošteniji. Predlaže Komisiju za kategorizaciju zagonetača (Zlatan Čop, Slavko Peleh i Stjepan Horvat) i Savjet velemajstora, u kojem bi bila tri zagonetačka velemajstora (Božidar Vranicki, Ferdo Pavešić i Simon Racković). Predlaže i obrazac Zahtjeva za dodjelu kategorije i opisuje proceduru dodjele zagonetačke titule.

Tu su i razmišljanja o prelasku Čvora na dvotjedno izlaženje, a nakon susreta s Rudolfom Majićem razmišlja i o mogućem Zagonetačkom sudu časti. Ima tu još zanimljivosti pa valja ovo pismo pročitati u cijelosti.