 |
| Polaznice sa svojim profesorom |
 |
| Sastavljanje ukrpšenica |
Kad odem u penziju želim biti kao one: vesela,
puna elana i života sa izoštrenim moždanim vijugama. One su žene između 60 i 80
godina i takve su zato što pohađaju Univerzu za tretje življenjsko obdobje
u Ljubljani. Jučer sam prisustvovala njihovom predavanju iz enigmatike i mogu
sa sigurnošću reći da ću otići na još koje.
Njihov profesor, slovenski enigmata, ŠtefanMarkovič,
predstavio me svojim polaznicama (hvala mu na tome što je pričao usporenim
slovenskim da i ja razumijem nešto), a moje ime su morale saznati iz rješenja
kriptograma: ROMKAMECIČ. Malo su se mučile, ali zajedničkim snagama shvatile su
u čemu je ključ i odgonetnule su rješenje, a svojim osmjesima i komentarima
učinile da se osjećam kao kod kuće.
Nakon toga sastavljali smo križaljku s imenima ili
imenima i prezimenima što je bilo prilagođeno mojem dolasku budući da smo
slovenski i ja još uvijek na vi. Naravno moglo je ići ime ili ime i prezime
samo onih osoba koje su poznate i kao takve se mogu opisati. Bilo je zabavno
naći se u ulozi enigmate i razmišljati kao vi, makar to razmišljanje bilo 10
puta sporije nego vaše.
Zaključili smo da je prilično lako pronaći neko ime
ili ime i prezime, ali malo teže da to ipak bude neka poznata osoba. Enigmatski
i neenigmatski razgovori nastavili su se poslije sata u obližnjem kafiću gdje
nam se priključila još jedna polaznica koja ima čak 91 godinu! Ono što sam ja
danas naučila je da za moj neenigmatski mozak još ima nade. Gledajući kako se
žustro raspravljaju koje ime bolje gdje ide, otkrila sam i ja neku čar u ovoj
disciplini s kojom vi živite već godinama.
Dragi enigmati, pozdrav iz Ljubljane.
10 коментара:
Pozdrav gospođama sa slike i čestitka što su izabrale da studiraju enigmatiku.
Svaka čast za Štefana i polaznice/polaznika enigmatske škole, a Sonji zahvaljujem na tekstu i fotografijama. Nadam se da će biti još ovakvih ili sličnih tekstova.
Veliki pozdrav za Štefana!
Hvala i Sonji za krasan osvrt na naš rad sa nadom, da nije bila poslednji put naš gost.
Štefan Markovič
Molim Štefana da napiše imena gospođa sa slike, kao i najstarije gospođe koja je bila u kafiću. Zaslužile su one to.
Evo i imena, sa leve. Ivka PETERNEL (84 godine, radila kao sekretarica), Jožica NAVERŠNIK (radila kao službenik), Tatjana KAC (hemijski tehničar, radila kao tehnolog), Nada OBAID-VERŠIČ (službenica, radila u Zavodu za penyijsko osiguranje), Ana JOVIČIĆ (kao pedagoški radnik u osnovnoj školi deo radnog staža provela u Vojvodini), Helena KOREN (radila kao samostalni poduzetnik). Gospođa, koja nije na sliki od 91 godine je Vera SELAN. Nije mi poznato njeno zanimanje, ali jedna zanimljivost. Njen otac je bio za vreme/posle rata direktor Šumija, znači jedan od mojih predhodnika na tom položaju.
Štefan Markovič
Zahvaljujem Štefanu. Možda će ovo biti poticaj nekome da nešto slično organizuje u drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Pretpostavljam da bi se u većim gradovima lako pronašlo slično "društvo" spremno da uči i u stare dane.
Kako to da među polaznicima nema ni jedne muške glave, a poznato je da se enigmatikom inače muškarci bave mnogo češće nego žene?
Bila su dvojica, jedan još ima povremeni kontakt ali je trenutno u Portu, na Svetskom ili Evropskom prvenstvu šahista veterana.
Inače na svim seminarima je oko 80% žena, tako da moja grupa nije izuzetak.
Inače, ako koga zanima o sistemu školovanja starijih osoba neka pogleda link
http://www.univerzazatretjeobd-drustvo.si/
Štefan Markovič
Još niko nije pokušao riješiti Štefanov kriptogram?
Постави коментар