REČ PO RIJEČ (790)

Drvored u Kikindi (foto: Jovan Nedić)

AMERIČKI KOPRIVIĆ

Američki koprivić (Celtis occidentalis L.), poznatiji kao BOĐOŠ (mađ. bogyo – bobica), drvo je poreklom iz Severne Amerike. Najčešće se pojavljuje kao primešana vrsta u lišćarskim šumama u rečnim dolinama, naročito reke Misisipi i njenih pritoka. Bođoš je drvo koje može da naraste u visinu do 35 m, najčešće ne više od 20 m. Voli bogata i sveža zemljišta, iako uspeva i na slanim, i oceđenim, peskovitim zemljištima. Otporan je na niske temperature i sušu. Takođe, dobro podnosi gradska zagađenja. Cvetovi su jednodomi, zelenkasti, sitni, promaljaju se u rano proleće, istovremeno s listanjem. Plod je okrugla, plavičastocrvena ili tamnocrvena koštunica. Zri u mesecu septembru i oktobru. Bobica je jestiva, a za ishranu ga najviše koriste ptice. Pionirska je vrsta, pogodna za zaustavljanje erozionih procesa. U Americi je često upotrebljavan u poljozaštitnim pojasevima dok je kod nas najčešće u parkovima i drvoredima u Vojvodini. Ime rodu, Celtis, dao je čuveni švedski botaničar Karl Line (Linnaeus Carolus, 1707-1778) prema grčkoj reci koju je Plinije koristio za opisivanje nekih vrsta. Zrela bobica bođoša upotrebljava se tucana kao začin ili se, pak, prave hranljivi kolači od mlevenog ploda zamešanog a kukuruznim brašnom i masnoćom. Urođenici iz Dakote (indijanci) bođoš zovu Yamnumnugapi, đto znači zdrobiti, pošto ptice drobe bobicu u ishrani. Takođe, poznata je upotreba u narodnoj medicini američkih urođenika (indijanaca) u lečenju prehlade, upale grla i regulisanja menstrualnog perioda. U Somboru, (a zasigurno ni u Kikindi,) ako kažete koprivić, niko neće znati o čemu govorite. Ako kažete bođoš, e, to je već nešto drugo. Neki mu se dive, neki klinci pune pljuce njime, neke sove žive na njemu, a neki bi baš da poseku "onaj veliki, ispred kuće".

Prilog:Ilija Ozdanovac. Izvor: http://www.biblioso.org.rs/eko.php?id_eko=21&lng=sr

Ivan Šugar (*) navodi mnoštvo hrvatskih naziva za ovu vrstu, abecednim redoslijedom:
balačinka, čiburić, ćići borići, drenjula, fafarikul, fafarikule, fafarinka, fafarika, farikul, gangulić, glandulić, glangulić, grangulić, haharinka, kastanjuole, kompriva, koprivac, koprina, kopriva, kopriva stup, koprivić, koprivnjak, koprna, koprnja, koprva, kostanja, kostanjula, kostela, kostelić, kostelj, kostelja, koster, kostila, kostilja, kostjela, kostrila, košćela, košćela crna, košćil, koštel, koštela, koštil, kršanac, kupriva, ladonja, landonja, ledonja, lidonja, pelegrinka, pokriva, pokrivići, pokrova, popriva, poprivić, taferikola
*) Ivan Šugar, Hrvatski biljni imenoslov (Nomenclator botanicus Croaticus), 857, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
 

Prilog: Jovan Nedić

Izvor: hrvatska Vikipedija