Kviz ekipa Kikinde, daleke 2010. godine |
Eroteka (163)
Konačno stigla pošteno
zarađena nagrada! To valja proslaviti!
(Ali hajde da napišem
nekoliko riječi, ali od početka)
Bajaga ima pjesmu: „Ovo
ovde je Balkan“.
Stvarno, ovo je
prostor raznih čuda i neobičnih pojava.
Opštepoznata je
činjenica da je najveća umjetnost naplatiti svoj pošteno zarađeni novac. Niko
nikome ništa ne plaća, honorari su misaona imenica, ugovori ne važe (osim ako
si TI dužan!).
Mnogo je lakše
osvojiti koji milion dinara, kuna, denara, ...ili nekoliko hiljada evra na
kvizu nego izboriti se da nagradodavac prebaci novac na račun nagradoosvajača.
Svaki put je bilo
povuci-potegni kada sam nastupao na kvizovima i osvajao neke nagrade. One male
nagrade ni ne računam. Neke sam bukvalno oteo, jednom sam (2008.) nekoliko sati „kampovao“ u
marketinškoj agenciji dok nisu sakupili 40.000 dinara. Nakon
2-3 mjeseca telefonskog moljakanja, pojavih se nenajavljen u njihovim
prostorijama (Nepostojeća adresa, traženje 2-3 sata s jednog kraja Beograda na
drugi, ali nađoh ih i zatekoh na „legalu“). Ne mogu vam ni opisati kako su
izgledale prostorije, a ni „njuške“ nisu bile mnogo bolje. Mnogo se iznenadiše,
ali su valjda skontali: „Ovaj je totalno podivljao!“. Bilo je dogorilo do nokata,
totalna besparica, jer bih inače utekao glavom bez obzira. Kazao sam sebi
"ili-ili". Kada ova banda može da se reklamira u udarnom terminu, mogu i da isplate ono
što su obećali. Bio sam uporan, ali kući sam došao sa gomilom novčanica (bukvalno
gomilom jer je novčanica svih mogućih apoena,
ali ne mari, svakako sam ih vratio u opticaj odmah). Nevjerovatno, ali
istinito! Jednom ću vam sve detaljno ispričati. Mogao bi se o tome i film
snimiti.
U kvizu „Visoki napon“
osvojih 509.000 dinara (tada oko 5000 evra), potpisah ugovor da će mi isplatiti u
roku od 60 dana, a onda sam danima, sedmicama, mjesecima...kumio, molio, prijetio, dozivao, zvao, dolazio,
tražio vezu...i td. Pare sam dobio 8 mjeseci nakon roka. Tada više nije bilo
5000 evra, ali moglo se zapjevati. Naime, poznajem nekoliko kolega koji nikada
nisu vidili ni dinara, a neki su izvukli nagradu nakon dugotrajnih potezanja po
sudovima. Imao sam više sreće nego pameti, jer sam, blefirajući da ću sazvati
konferenciju za štampu, i da ću ih pomenuti u skandinavci u TV Reviji, nekako
poboljšao stanje na svom računu. Pare su brzo vraćene u opticaj (vratio dugove državi, otplatio kredite, častio rodbinu i prijatelje, ponešto kupio, i račun vratio u redovno stanje -na nulu!)
E, sada glavno!
Vjerovatno vam je
poznato da je ekipa Kikinde šampion u kvizu „Serbian Open“. Tada smo Branislav
Čolak, Vanja Tomašev, Branko Ljuboja i ja prošli prilično lako kroz 4 emisije
(jer smo bili dobra, jaka i vesela ekipa) i onda u dramatičnom finalu nadmašili Voždovac. To
je bilo sada već davne 2010. godine.
Proslavismo! Dobismo i neka priznanja od Kikinde,
potom na Susretima enigmata Srbije nadigrasmo i „Ostatak sveta“. Svi su nas
tapšali po ramenu, postadosmo poznate face, dike i uzdanice Kikinde, ...da...ali...
Para nema, pa nema.
Kikinda prije nekoliko dana, slika za uspomenu |
Šta ćemo, kud
ćemo...presavismo tabak i predasmo svoju sudbinu u ruke advokata (trojice!). U
međuvremenu, promijenili su se i vlasnici televizije, prolazilo je vrijeme, televizija promijeni i
ime,... Dva puta smo stizali do pravosnažne presude, a onda Jovo –nanovo. Još
prije dvije godine, dobismo crno na bijelo da u roku od 15 dana treba da
dobijemo pare (Mi svoje, a advokati svoje)
Prolazi vrijeme, ...Gubimo
nadu, ali onda (Ovo je ovde Balkan) iznenada – Zveknu lova! Prekjuče dobih obavještenje
od banke da treba da dođem da potpišem papir, a juče značajna promjena na mom
računu! Juhu!
Moj dio nagrade iznosi
2.500 evra! Nije rđavo na ovu skupoću!
6 коментара:
Da si to objavio danas, skoro ne bih vjerovao!
Ovo je sigurno aprilili...!
April prvi/nek šalama vrvi
Sve je tačno!...do "E sad ono glavno".
Donja fotografija je stvarno nastala prije nekoliko dana u mojoj kancelariji (na radnom mjestu).
Onih 20000 evra je utrošeno još 2010. godine za nabavku sanitetskog vozila za kikindski Dom zdravlja.
Za ono izvlačenje 40.000 dinara je živa istina. Pošto ta agencija ima (imala je) i taksi-usluge, dok sam ja sjedio dolazili su taksisti (izgleda da ih je zvala sekeretarica) i donosili novac. Tek kada su sakupili koliko treba, pojavio se "veliki gazda" i slavodobitno mi uručio gomilu novčanica svih apoena. Ni "izvini", ni "oprosti"...
Постави коментар