ĆOPAK
ĆOPAK VODORAVNO
Piše: Nedjeljko Nedić
Nedavno mi je u ruke došao roman
„Legionar“ bh. književnika Mehmeda Đedovića (Miljanovci kod Kalesije, 1971.).
Na zadnjim sam njegovim stranicama iščitao popis svih inih djela ovoga
samostalnoga umjetnika, člana Društva
pisaca BiH i predsjednika Društva
pisaca Tuzlanskoga kantona. Među
njima zamijetih roman (knjigu pripovijedaka) naziva „Ćopak vodoravno“ iz 2011.
U ER-5 Branka Polića iz 1980., Turcizmima u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom
jeziku Abdulaha Škaljića iz 1985. te Rječniku
stranih riječi Bratoljuba Klaića naveden je jedino oblik „ćopek“ (tur.
„köpek“) u značenjima „pas“ ili „budala, glupan“. Kako je iz djela zorno da se
taj izraz odnosi na čovjeka, onda je jasno da se radi o istome pojmu koji se u široj okolici Tuzle izgovara i piše kao
„ćopak“ i to prvenstveno u drugonavedenome značenju. Zanimljivo je istaknuti da
su na naslovnici romana riječi „ĆOPAK“ i „VODORAVNO“ ukrižane na prvome slovu
„O“ s time da je riječ „VODORAVNO“ napisana okomito. U priči „Dva Safeta“
pronađoh i ove rečenice: ... „Od tada je počeo više cijeniti novinare te
redovnije kupovati i čitati novine. Još nešto mu je u novinama postalo drago i
zanimljivo. Ispunjavao je ukrštene riječi sa takvim žarom kao rijetko ko. U
neko doba palo mu je na pamet da neko mora i sastavljati ono što on ispunjava i
na što troši sate svog slobodnog vremena“...
Ćopak je također i nadimak bivšega nogometaša županijskoga ligaša Čelića i narodnoga pjevača Mehmedalije
Muratovića (1944.-2008.), po kojemu je nazvan nogometni stadion u njegovu
rodnom Čeliću, naselju i središtu istoimene općine na sjeveroistoku BiH. Snimio
je svega jedan album „Radi, radi Huso, Mujo neće više“, u čijemu nazivu svih
šest riječi ima četiri slova što je iznimna rijetkost.
Нема коментара:
Постави коментар