POTRES I ZAGONETAČKA SOLIDARNOST
Piše: Stjepan
Horvat
Banjaluku je 27.
listopada 1969. godine snažno pogodio razarajući potres jačine 8 stupnjeva po
Merkalijevoj ili 6 stupnjeva po Richterovoj skali. Potres je razorio grad,
poginulo je petnaestero Banjalučana, a više od tisuću bilo je teže ili lakše
ozlijeđeno. Materijalna šteta bila je ogromna, razoreno je više od 86 tisuća
stanova, školskih, kulturnih, zdravstvenih i drugih objekata. Raznovrsna pomoć
stizala je u Banjaluku sa svih strana svijeta.
Enigmatsko udruženje
iz Bjelovara djelovalo je nešto duže od godinu dana i već je imalo više od
stotinu članova s područja cijele tadašnje države. Među njima bio je i
enigmatski zaljubljenik i danas dragi zagonetački prijatelj Ivan Šagadin. I njegova obitelj stradala je u tom potresu. EUB se želio
uključiti u akciju pružanja pomoći i od svojih skromni sredstava uputio je
novčanu pomoć od 300 dinara
Dana 26. veljače
1970. godine dobio sam pismo od Ivana:
Poštovane kolege. Danas sam primio vašu cijenjenu pomoć te honorar za
protekli period na čemu vam još jedanput zahvaljujem. Molim vas da priloženu
zahvalu objavite u našem glasilu, a koju biste, po vašem nahođenju, izvoljeli
eventualno korigirati.
Osobno sam mu 4.
ožujka 1970. godine odgovorio:
Dragi kolega Šagadin, primili smo Vaše pismo sa zahvalom i moram Vas
obavijestiti da ju više nećemo moći objaviti, jer ona bi u ovom slučaju mogla
dovesti do raznih, možda i krivih razmišljanja, koja su se skoro i kod Vas
pojavila, a mi za to nismo bili gotovo nimalo odgovorni. Još jednom drago nam
je da smo Vam uspjeli bar djelomično pomoći, iako skromno. Naše su mogućnosti
male, ali što smo mogli to smo učinili.
Evo, nakon gotovo
pedeset godina, i tadašnje zahvale Ivana Šagadina:
Najtoplije se zahvaljujem
upravi Enigmatskog udruženja iz Bjelovara koja mi je u najtežim trenucima nakon
prošlogodišnjeg zemljotresa izrazila moralnu podršku te mi poslala novčanu
pomoć u iznosu od 300 ND. Kako se u mojoj obitelji dogodio ujedno i smrtni
slučaj, moralna i materijalna solidarnost naših kolega, osobito predsjednika
Stjepana Horvata, došla je u pravo vrijeme te mi ublaži(la) tešku situaciju
nastalu proteklih mjeseci.
Ivan Šagadin, s. r.
Banja Luka
Banja Luka
22 коментара:
U to vrijeme bio sam drugi razred (osnovne škole). Pošto je na Buni bilo dosta mjesta za smještaj (hotel, motel, turističko naselje, radničko naselje za graditelje pruge i magistrale prema moru) bilo je smješteno dosta porodica. Sjećam se da je dvoje učenika bilo u mom razredu, ali zadržali su se samo 4-5 mjeseci.
Ivan Šagadin je preminuo u Zagrebu prije godinu dana (20.05.2017.)
To sam saznao tek prije koji dan, kada sam pripremao ovaj prilog. Žao mi je što nisam znao, jer obično netko od čvorovaca dolazi na pogreb i daje sućut obitelji. Ivan je bio naš suradnik od prvih dana postojanja Enigmatskog udruženja Bjelovar.
Ako još neko ima kakvih saznanja vezanih za potres u Banjaluci, neka napiše svoj komentar.
Hvala za ovo podsjećanje, Štefe.
Ja sam tada imao 6 godina i odlično se sjećam tog događaja. Zemljotres je katastrofalno pogodio ne samo grad Banju Luku već cijelu regiju. Između ostalih, osnovna škola u Gornjim Podgradcima, a u koju sam pošao slijedeće 1970. godine, bila je toliko oštećena da više nije bila za upotrebu pa se nastava nekoliko godina (do završetka izgradnje nove škole) održavala u improvizovanim učionicama u nekoliko manje oštećenih objekata.
Treba reći da je to najjači zemljotres ikada zabilježen u BiH te da Banjalučane na njega podsjeća spomen-sat, poznat kao Krivi sat, na Trgu Krajine koji je prestao da radi 27. oktobra 1969. godine u 9.11 časova.
Ja nisam znao za "Krivi sat". Na Googleu se može vidjeti mnogo njegovih slika. Da li je neko tu sintagmu uvrstio u kvadrat 8x8?
Postupak Čvora je za svaku pohvalu.
Možda je dobro i interesantno da se zna sledeće: Sotka Cvetanoski iz Prilepa, legenda makedosnkog radioamaterstva, je prvi čovek koji je obavestio svet o zemljotresu u Banja Luci, zbog čega je odlikovan Ordenom "Zasluge za narod". On kaže: "Prvi signal koji sam poslao u eter o zemljotresu u Banja Luci je bio primljen. Taj signal su primili francuski amateri i za nepun sat su doputovali sa lekarskom ekipom iz Francuske".
Kad već spominjemo Banjaluku...
Kako se piše: Banja Luka ili Banjaluka?
Piše se i jedno i drugo.
Banja Luka odvojeno ako svaka reč ima svoj akcenat i promenu Banje Luke, Banjoj Luci, a Banjaluka spojeno ako imaju jedan akcenat i menja se Banjaluke, Banjaluci, Banjaluku.
Banja Luka je starije i autentičnije, a Banjaluka novije. Pravopis dopušta oba oblika.
Izvor: ovdje.
Otprilike sam i ja znao za odvojeno i spojeno pisanje imena ovog grada, ali nisam znao da li tačno padežujem to ime, pa se nisam posebno ni trudio ni razmišljao da li treba da pišem o zemljotresu u Banja Luci, ili u Banjoj Luci. Samo sam udovoljio želji Belirca da ko ima napiše nešto više o tom događaju. Pronašao sam tekst o tom radioamateru koji je prvi javio vest i smatram da sam postigao cilj, jer sigurno malo ko zna (možda i niko od nas) za taj slučaj.
POTRES U BANJOJ LUCI
Potres u Banjoj Luci mi je ostao urezan za cijeli život.
Bio sam 3. razred STŠ i to jutro sam došao u školu. Budući da je nastava
bila odgođena, prošetali smo do parka Petra Kočića. Nasuprot parka bila je velika stambeno-poslovna zgrada kobnog imena Titanik.Kad JE počeo potres u 9 sati i 11 minuta, gledao sam rušenje te velike zgrade. Nastao je pravi kaos. Počele su svirati sirene po cijelom gradu. Više nisam znao kako ću kući niti su roditelji znali gdje sam završio. Autobusi nisu vozili pa smo krenuli pješice prema Laktašima. I danas mi je taj film pred očima. Srećom nismo imali velikih oštećenja!
MATO.
Nikola, moja primjedba nije bila kritika tvog pisanja, nego prilika da se upozori na vrlo čestu grešku u pisanju ljudi kojima je srpskohrvatski maternji jezik.
Kad je 27. oktobra 1969. godine u 9.11 časova zemljotres pogodio Banjaluku, ja sam bio - ako me sjećanje ne vara - na času matematike kod prof. Pave Tadijanova kao učenik 1.b-razreda Gimnazije Beli Manastir. Zemljotres se osjetio i u Belom Manastiru. Mislim da su se zatresli prozori i da su se lusteri počeli njihati.
Čim je osjetio da bi među učenicima mogla zavladati panika, prof. Tadijanov je viknuo na nas i onda smo pod njegovom "komandom" organizovano izišli u hodnik te kroz predvorje i stepenice sišli u prizemlje školske zgrade - u kome je bio Srednjoškolski centar - i izišli napolje.
Šta je bilo dalje, više se ne sjećam. Većina učenika koji su u gimnaziju išli prijepodne bili su putnici, a autobusi prema našim selima išli su tek oko 12 sati. Mislim da u Baranji potres nije napravio neku spomena vrijednu štetu.
Prošle subote, 26. V. 2018. godine, moj razred (4.b) obilježio je 45. godišnjicu mature. Od 33 učenika koji su maturirali, na obilježavanju nas je bilo 20 i tri profesora. Pogledajte članak o tome ovdje.
Da sam znao kakvi će komentari biti uz ovaj članak, mogao sam moje nekadašnje školske drugove priupitati sjećaju li se oni tog potresa.
Da, pravopis dopušta dvojno pisanje imena ovog grada, međutim...
Na svim institucijama u Banjoj Luci ime grada piše odvojeno, takođe i na svim putokazima. Teško ćete pronaći geografsku kartu ili enciklopediju u kojoj je napisano drugačije. Banjolučki univerzitet se zvanično zove Univerzitet u Banjoj Luci, a i enigmatski list HiK je izlazio u Banjoj Luci. Pogledajte pismo Ivana Šagadina, on piše Banja Luka, a i Mato (Glibo), koji već odavno ne živi u ovom gradu, piše o potresu u Banjoj Luci.
Jedan od najvećih zagovornika odvojenog pisanje bio je Petar Kočić koji je žestoko osporavao sastavljeno pisanje, a koje je u njegovo vrijeme uvela austrougarska administracija.
Sam naziv Banja Luka nema veze sa danas svima poznatim značenjima imenica banja i luka. Banja je ovdje stari prisvojni pridjev i znači banova. Imenica luka imala je, a i danas ima u ovim krajevima, značenje plodno zemljište (njiva ili livada) pored rijeke. Dakle, grad koji se razvio u banjoj (banovoj) luci dobio je i njen naziv – Banja Luka.
Jovane, tvoje pisanje uopšte nisam shvatio kao nekakvu kritiku. Apsolutno ne. Napisao sam da znam za dvostruko pisanje, ali nisam znao kako da to padežujem, pa sam jednostavno išao kako mi dođe, a bio sam uveren da pišem pogrešno. Ali, nisam mario na ispravnost ili neispravnost, bilo mi je svejedno. Ja sam oduvek znao samo jedno ime - Banja Luka. Na ovim blogovima sam po prvi put sreo spojeno ime Banjaluka, pa i dilemu - Banjalučki ili Banjolučki. Ni sad ne znam da li je ispravno u padežima: idem u Banju Luku, bio sam u Banjoj Luci, očaran sam Banjom Lukom, upoznao sam devojku iz Banja Luke (ili možda iz Banje Luke). A znam da mi niko neće zameriti ako pogrešim. Kad sam u dilemi u vezi padeža, ja ispremetam reči u rečenici tako da mi sporna reč dođe u nominativu.
A što se zemljotresa tiče, ja i svi skopjanci vrlo dobro znamo kakva je to strahota i užas kad smo doživeli katastrofu 26 jula 1963 godine i kad je poginulo 1070 ljudi, preko 4000 je bilo povređeno, mnogi su ostali trajni invalidi, ogroman broj zgrada je bio porušen. Banjalučki zemljotres mi je ostao u tužnoj uspomeni jer je u to vreme zajedno samnom u Skopju studirao i jedan student iz Banja Luke i njemu je stradao otac, a majka i sestra su bili povređeni. Eto, on je ostao živ i zdrav jer nije bio kod kuće. Plakali smo zajedno. A kasnije, sledeće godine kad se vratio na studije u Skopju rekao mi je da je tek tada shvatio sve one slike sa skopskog zemljotresa, jer je slično nešto video uživo u njegovom gradu.
A što se tiče solidarnosti o kojoj je upravo pisao Horvat, i mi skopjanci i banjalučani znamo šta je ljudska solidarnost, jer smo je svi doživeli iz svih krajeva ondašnje SFRJ i iz celog sveta. To je nešto što se nikad ne može zaboraviti.
U BL (ne zamjerite skraćivanje, što se tiče pisanja uvijek sam pisao odvojeno) je nekad sve bilo "prije ili poslije potresa"... Bio sam drugi razred gimnazije, velika je sreća da je bila nedjelja... Realka je teško stradala i poslije je, na žalost, eksplozivom srušena do temelja... Ono što je bilo vrlo specifično je da je sutradan ujutru bio još jači i tad je stao taj poznati sat. Puno je sjećanja iz tog vremena, uticao je taj potres na bezbrojne način na živote svih nas... Dvanaest godina kasnije se Banja Luka opet jako tresla, bio je to izuzetno dugotrajan potres, bio sam u vojsci...
Prije par sati odletio dobri Vlado, sretan mu put i veliko hvala na druženju... Jučer smo pričali o potresima, hodajući preko Golden Gate-a, posrećilo nam se savršeno vrijeme bez vjetra, a i kit ipod nas, rijetka scena zaista.
Mato je napisao: "Budući da je nastava bila odgođena, prošetali smo do parka Petra Kočića." Pitao sam se zašto je bila odgođena? Odgovor na to pitanje daje Hajro u svom komentaru.
Hajro, pa koja je tebi ove godine godišnjica mature?
Pogledajte što o tom potresu / zemljotresu pišu Wikipedije: srpskohrvatska. Izgleda da je najtačnije ono što piše na češkoj Wikipediji, dok je hronologija na srpskoj i hrvatskoj vrlo nejasna.
Trebalo bi te članke doraditi i ubaciti pouzdane podatke.
Mislim da je Mato išao u srednju tehničku, koliko se sjećam zgrada je ostala... Odgađanje nastave se, naravno, odnosi na ponedjeljak... Učenici Tehničke škole su ostali u BL, a gimnazijalci su školsku 69/70 odradili u Selcu kod Crikvenice, narednu školsku godinu smo bili u barakama i vagonima, završnu u novoj zgradi.
Ako dobro računam matura je bila 1972-e, dakle 46 godina. U školu sam pošao sa 6.5 godina.
Iako smo se malo udaljili od teme ovog članka, moram ovdje dopisati još i ovo: ja sam od Hajre stariji 22 dana, ali je on od mene stariji cijelu jednu - školsku godinu, što dosad nisam znao.
Постави коментар