ĆERPIČ
Piše:
Ilija Ozdanovac
Nije, valjda, bilo kuće slavonske, ali tamo nekih
godina, do „ nog“ Prvog svjetskog rata, koja nije imala bar jedan zid
zidan od ćerpiča! Kako ja to znam? Nebrojeno puta sam tu riječ čuo u
neobaveznom razgovoru, onako, a zasigurno Vam tvrdim: osobno sam sudjelovao u
rušenju desetak kuća (računam tu i na one „gazdinske“, „od puta“,
pa i onih koje baš nisu visoko kotirale na statusnoj ljestvici imućstva),
a naravno, ne ubrajam tu pomoćne dvorišne zgrade. Jer se dešavalo, da konji
probiju zid koji je spajao baš onaj koji dijeli stambeni od gospodarskog dijela
kuće. Uglavnom , „ oko devetstote“, kada nije bilo ovakve ponude
građevnog materijala, opeka, blokova , etc… pametni Šokci (pa i drugi, Švabe,
Mađari….) dovijali su se svemu i svačemu. Pa su tako proizvodili svoju ciglu,
što bi kazali danas, opeku, za zidanje, iako je zabilježena i istovjetna pojava
na Bliskom istoku, pa u Egiptu, a u zadnje vrijeme, ovim izumom hvale se i
Kinezi i Amerikanci, kao da su oni „najprvi na svitu“! Bit će da su i tada
dolazili u Slavoniju na ljetovanje, pa nam prenijeli njihova dostignuća!
Za ĆERPIČ nam je trebala glina (ilovača -
a bilo je u izobilju), obična bunarska voda , „pliva“ (pljeva, oni sitni
prašnjavi ostaci od slame, za nuždu se slama i mljela), po
mogućnosti, kad se klalo, i svinjska dlaka ili pepeo, (kao super vezivno
sredstvo)….i razigrane dječje noge. Kad se sve rečeno od potrepština
smjesti u ograđen prostor, slijedi „ples do iznemoglosti“, danas to zovu
hip-hop pa ožeži, i rukama i nogama. E, onda je smjesa podobna za oblikovanje!
U unaprijed pripremljene kalupe, od, na posebnu mjeru skrojenih, daščica,
nabijala se ta masa, i ostavljala da se, danima, prirodno, suši na suncu! Kad
se postupak sušenja privede kraju, hajd'mo praviti kuću, uz jednu važnu
napomenu: ćerpič nije smio u temelje! Mišljenja sam da je i današnja
opeka istih dimenzija
I jedna mala opaska onima koji dvoje: Iako se u raznim
izvorima pojavljuju iskrivljeni i nepravilni nazivi , gdje se Č i Ć
izmjenjuju „ni sebi ni svome „ pravilan
izraz je ĆERPIČ!
ĆERPIČ vuče korijene iz turske riječi
kerpic i perzijske kirpič u značenju: nepečena opeka, a zabilježena
u HER-u i HJP-u!
6 коментара:
To što Ilija opisuje u mom se selu zove - prijesna cigla.
U mom kraju se cigla od blata i slame zove - tugla.
U rječniku "Divanimo po slavonski" Martina Jakšića zabilježene su šokačke riječi "ćerpić, ćerpiš" s opisom: "1. opeka sušena, pečena na suncu, 2. ukrasna opeka".
Smatram da prvi opis nije baš najprecizniji jer se "ćerpić" na suncu ne može ispeći, nego samo osušiti.
U mom kraju su govorili ĆerpiĆ (ћерпић). Inače, srpski pravopis prizna oblike ĆerpiČ (ћерпич) i ČerpiĆ (черпић).
Iako to nisam posebno naglasio, zanimljivost je da se u Otoku, pogotovo među starijom populacijom , zapravo govori, udomaćeno i iskrivljeno, " cerpić"!
Oblik "cerpić" nije zabilježen u rječniku "Dinavino po slavonski".
Постави коментар