REČ PO RIJEČ (1799)

GUVNO (GUMNO)

Piše: Ilija Ozdanovac

Gotovo sva sela u Slavoniji, pa tako i moj Otok, imala su, u ne baš tako dalekoj prošlosti – (sve do pojave prvih vršalica, kasnije i kombajna), posebno određena mjesta, uglavnom na otvorenim prostorima (malo bogatije obitelji ili „zadruge „ imala su svoja, a bilo je i onih zajedničkih) – ja se sjećam „Kataninog guvna“, uglavnom van naseljenog dijela sela, a opet, ne predaleko, odnosno, da je dostupno korisnicima,  na kome su domaćini, po vršidbi „mlatili“ žito , bilo ručno ili, što je češće, uz pomoć konja ili volova.

To je,  dakle, GUVNO, mada je u gotovo svim rječnicima zabilježen pojam GUMNO. Oveća, ravna, uglavnom kružnog oblika,  utabana zemljana površina, na kojoj je, u centru, bio ukopan i fiksiran drveni stup za kog su se vezali konji ili goveda, a što ih je obavezalo da se kreću u krug.

Dakako, da su se na tom istom prostoru okupljali i vlasnici, pa i cijele obitelji, bilo žita, bilo konja…Jer, to je bio događaj od posebne važnosti. Koliko dugo i kvalitetno se radilo- procijenite sami….

Etimologija nas upućuje da pojam „gumno“,po HER-u, dolazi iz praslavenskog i staroslavenskog, odnosno  ruskog jezika i riječi „gumno“ koja doslovno znači: mjesto gdje goveda hodaju po žitu (od gu- govedo, pa mbneti lit. minti- koračati),  a sasvim je razumljivo, da je i ovaj pojam, kao i mnogo drugih, iskrivljen i prilagođen narodnom izričaju kraja gdje se koristio!

Tražeći izvore i potvrde, u "Rječniku lokalnih naziva i izričaja", Ante Kneževića, ( u njegovoj  knjizi " Šokački stanovi"), nađoh i još jedan zanimljiv pojam, odnosno, turcizam, harman ili arman, u značenju , guvno ili gumno, a što je, i to nađoh, potvrđeno i u "Rječniku stranih riječi", B. Klaića, kao turcizam, a i istoznačnica (sinonim)  za gumno ! Isto tako, u  knjizi "Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku", A.Škaljića, zabilježen je pojam  "harman" i "arman" - ("Čudila se po harmanu trava"),  u istom značenju, uz napomenu, da harman, korijene vuče iz perzijskog jezika i riječi "hirmen "!

Po nekim narodnim vjerovanjima, a mrtvi svjedok je moja baka, koja mi je pričala da se tamo, po noći, okupljaju vile, ali ponekad i (valjda kad sam nešto zgriješio!!) „babe vještice“ i cijelu noć, uz vatru plešu, „češljaju kose“ i valjda, smišljaju planove, da nas nagrade ili nagrde!

E, neću Vam reći, ali da znate! Ja na ta guvna nisam odlazio ni danju, noću ni pod prijetnjom ni pod razno!

A , nisaaam se, uopće ppplašio! He-he…