субота, 5. мај 2018.

REČ PO RIJEČ (1800)

DUĆAN 
Piše: Ilija Ozdanovac
Još i dan-danas, dobrih pedesetak godina poslije, ponekad se uhvatim u razmišljanju o danima mog djetinjstva, a onda mi se u mislima roji na tisuće i tisuće sličica, maglovitih sjećanja koja mi obično izazovu osmijeh, bit će zbog pucanja nostalgije za tim prošlim vremenima.
Pa tako, razmišljam: Zašto me je moja mama, a nije bila stroga ni zlobna, prekidala u igri baš onda kad je bilo najljepše i najzanimljivije, zbog neke tamo meni nevažne stvari? Naime, za čudo jedno, te meni, tada neshvatljivo, ma baš tada je u kući pofalilo nešto "vrlo važno", pa da "časom skočim do dućana". A to časom, značilo je tragediju, prekid druženja i igranja, jer za tih (uludo izgubljenih) pola sata, "ekipa" se može razići, ili, ne daj Bože, otići na neko mjesto gdje ih više neću moći naći!
Dakle, čujem,  "treba to, to i to, evo ti spisak,  "ceger " i novci, a ako ti ostane, kupi si za dvi banke mišani bombona!".  E, zbog ovog zadnjeg, brzo me je prošla zlovolja i "dert", jer, znao sam: kad se vratim iz dućana, s bombonima, bit ću "glavni", bar za vrijeme dok se bomboni ne istope u ustima (ili progutaju)!
Jedini dućan za koji sam tada znao bio je onaj "kod Smiljana", u Vrdovu, "prije ambulante i prikoputa milicije", kraj kojega sam, inače, prolazio svakodnevno idući u školu.
Bijaše to tada, za današnje prilike, mala prostorijica, s prednje strane kuće, sa (zamisli!), staklenim vratima i " auzlogom",  u kojoj se, pretrpanoj  ama baš svim i svačim, teško moglo nagurati više od 3-4 osobe. Trgovac Smiljan je stajao u prostoru iza pulta, simpatičan i slatkorječiv (eh, trgovci!)...Moj način kupovine je bio takav, da sam, prvo zatražio "za dvi banke bombona ", koje su, u posebno izrađenim staklenim posudama, stajale odmah tu, pod nosom, na pultu, poslagane u neku polupiramidu. Tek kad bih vidio da je Smiljan u fišek pospremio desetak slatkih dragulja, dao sam mu i "spisak". E, kako se onda, žurilo kući...
DUĆAN je, dakle, bio  trgovačka radnja, trgovina ili prodavaonica, preteča svih budućih samoposluga, minimarketa, supermarketa, dragstora, trgovačkih lanaca zvučnih imena, u kom nije bilo kase, fiskalnih računa, PVC-vrećica...Vaga,ona na gevikte, drveni  metar, i papirnate kese su bila jedina pomagala....
Riječ DUĆAN je zapravo turcizam ,od riječi  dủkkyan, a porijeklo vuče i iz perzijsko-  arapskog izraza - duhkan, u značenju: trgovačka radnja. Vlasnik ili čovjek koji radi u dućanu je DUĆANDŽIJA, a  roba ili cijena je DUĆANSKA, ako je manji onda je DUĆANČIĆ ili DUĆANČE (mada je ovo znakovitije za onaj dio panonskog življa u Vojvodini)!

Zar trebam napomenuti da za dućan postoji još jedno, preneseno, ironično značenje? Prorez na muškim hlačama, šlic ili rasporak, ali se mi muški, znamo opravdati u slučaju da je otvoren: "Glavno da je gazda unutra"!

Dućan je zabilježen u HER-u, Rječniku stranih riječi, B.Klaića, HJP-u,  i u mnogim inim rječnicima, i na, kraju: dandanas čujem, pogotovo od starijeg življa da, kad se pokaže potreba za šopingom odlaze u dućan.
A kao podsjetnik na to vrijeme: 

Mali tumač pojmova: 
- pofaliti-ponestati
- ceger- ceker, ( germ.), torba s ručkom
- dert -( tur.), briga, tuga
- auzlog - germanizam "Auslage", auzlag, avzlog - izlog
- Smiljan Markić- trgovac, stvarna osoba, sada pok.
- Vrdovo- stari naziv za jednu od dužih ulica u Otoku, sada J.J.Strossmayra, od "centra" ka istoku, odnosno Komletincima
 - fišek - rukom umotani komad papira, u obliku tuljca ili kupe
- gevikt- ( geviht), germanizam, u značenju: uteg

8 коментара:

Belirac је рекао...

U rječniku "Divanimo po slavonski" (2003), uz odrednicu DUĆAN, nalazi se i odrednica DUĆANĐIJA (dakle, s "đ").
"Rečnik srpskih govora Vojvodine" (sveska 2, 2002) donosi odrednice DUĆAN i DUĆANDŽIJA, dok "Baranjski rječnik šokačkog narječja" ima DUĆAN, DUĆANČIĆ i DUĆANDŽIJA.

Радоја Рацановић је рекао...

Vrlo, vrlo lijepo. Baš me raspoloži ovim tekstom i vrati u dane djetinjstva. Hvala ti!

Радоја Рацановић је рекао...


Zanimljivo je da se u mom kraju, a bilo bi za očekivati suprotno budući da je dio Bosne, ovaj izraz (dućan) uopšte nije koristio. Seosku prodavnicu su obično zvali zadruga, valjda zbog toga što ih je po selima otvarala Zemljoradnička zadruga.

IlijaO је рекао...

Posebno me obradovao Radojin osvrt, ( i pohvala), iz razloga kog i piskaram. Svima koji ovo čitaju preporučam i klik na plavo obojena slova....
Dakako, poželjni su osvrti tipa "Jovana" , jer onda ovo napisano dobija svrhu...

Milan Žarkovački је рекао...

Majka šalje sina u novi dućan, pa ga pita zna li gde je, a on joj odgovori palindromom, po seljački:

Nać'u dućan.

Анониман је рекао...

Dućan nije slovenačka reč, niti je, koliko je meni poznato, u upotrebi. Sa druge strane Dr. Joža Glonar u svom "Žepni slovarček tujk" (Džepni rečnik stranih reči), koji prema autorovom uvodu temelji na jednakom rečniku češkog autora Fr.Soukupa iz 1902. godine, navodi stranu reč "dučan" te "dučandžija". Primjerak, kojeg posedujem je drugo, prošireno izdanje iz 1934. godine izdavača "Umetniška propaganda", Ljubljana i štampan u Zadružnoj štampariji u Zagrebu. Obim 240 stranica manjeg formata. Ta navodnica stoji na 67. stranici, sa napomenom, da je ta reč arabskog izvora. Dr.Fran Bradač u svome izdanju "Slovar tujk" (Rečnik stranih reči), drugo prošireno izdanje izdavača "Ljudska knjigarna" (Narodna knjižara), Ljubljana štampana u "Ljudski tiskarni", Ljubljana (J.Kramarič) 1942. godine (204 stranice) takodje navodi na 51. stranici dučan, dučandžija, sa napomenom, da je to reč arabskog izvora. Inače rečnik je izašao u biblioteci "Zbirka žepnih slovarjev in učbenikov". Autor u svom predgovoru navodi, da su termini trgovačke i zanatlijske struke detajlnije obrađeni u Tomšičevom "Nemško slovenski slovar". Taj rečnik ne posedujem, niti sam imao mogučnost vidjeti ga.
Inače Rečnici stranih reči izdati posle rata i koje posedujem ne poznaju reč "dučan, dučandžija". Da li je reč živa, ne znam, a koliko mi je poznato nije. Možda u Beloj Krajini. U korpusu Instituta Fran Ramovš reč "dučan" se pojavljuje 12 puta, sve u prevodima literarnih djela sa područja bivše države. Inače "Besedišče slovenskega jezika" iz 1987. godine navodi reč dučan, bez opisa. U tom delu je navedeno oko 200.000 reči, koje su popisivači našli, ali bez opisa i izvora.
Napomena, slovenački jezik ne poznaje slovo Ć, s toga se sve piše sa Č.
I na kraju pohvala Iliji za zanimljive priloge.

Štefan Markovič

Mandrak је рекао...

Dućan je jedna od reči koje (naša) deca vrlo rano usvajaju zahvaljujući popularnim dečjim pesmicama (najmanje 50 godina unazad). Imate: "Iš'o meda u dućan" i "Braću ne donose rode" sa stihom "pitao je u dućanu gde prodaju suvu hranu".
Ne bih rekao da se ta reč često koristi u književnom, gradskom i "televizijskom" govoru (osim u podrugljivom značenju), ali mislim da se održala u seoskim sredinama. Eto, ja uz "dućan" asociram neku malu seosku ili malovarošku prodavnicu sa pultom, gde kupac (da ne kažem mušterija, mada to bolje paše uz dućan) pokazuje prstom šta mu treba.

N. Petkovski је рекао...

Na Vikipediji pod naslovom "šta znači DUĆAN", piše: Trgovačka radnja za prodaju robe na malo (tur.)