UREDNIČKI ŽIVOT NIJE UVIJEK LAGAN
Piše: Stjepan
Horvat
U mojih pedesetak godina novinarstva, od toga ponajviše zagonetačkog,
kao društveni aktivist, predsjednik i tajnik najvećeg društva „Čvor“, urednik i
odgovorni urednik brojnih zagonetačkih novina, brošura i knjiga (kasnije i ne
samo zagonetačkih!) svašta sam proživio. Kada smo počeli razmišljati o društvu
ili klubu (tada udruženju), nismo imali pojma pravno što to znači, ali naše
studiranje – kolege Miroslava Martinića na pravu i moje na
politologiji u Zagrebu (a htio sam biti brodograđevni inženjer!), omogućilo nam
je da se snađemo. I osnovali smo Enigmatsko udruženje Bjelovar (ovo je trebalo
biti sjedište), a uspjeli smo ga registrirati u Saveznom sekretarijatu za
unutrašnje poslove u Beogradu.
Stalne
promjene zahtijevale su praćenje društvenih tokova, pa tako kasnije se tražila
registracija svakog časopisa, pa hoće li ili neće plaćati porez (jer neki su
nas trpali u šund), pa jesmo li ili nismo društvena organizacija ili udruženje
građana, a kako smo imali i gospodarsku djelatnost izdavanja novina, držali su
nas i GG-firmom (grupa građana). A o političkim zahtjevima da ne govorimo
(praznik ovaj, sjećanje na ovog ili onog heroja, NOB i sl.). Tako smo izdavali
„Skandi Čvor“, kojemu je bila naslovnica s polugolom ženskom zaštitni znak, i
jednom u broju koji je padao poslije 8. III.
(Dan žena!) na naslovnici smo objavili, pazi sad – bildera. I nije prošlo
tjedan ili dva i hajde odgovorni uredniče u komitet SK na informativni razgovor
jer vrijeđa se dostojanstvo žena i sl. Nisu pomagala nikakva izmotavanja da to
nije bilo namjerno (kobajagi!), no prošao sam samo s ukorom, opomenom i sl. No
nije uvijek bilo tako.
„Čvor“
je na razne načine pokušavao angažirati članove da pomažu svoje društvu, pa smo
tako provodili i akciju prikupljanja reklamnih križaljaka ili nagrada za
nagradne križaljke. I tako smo, zahvaljujući jednom članu, došli u priliku da
dobijemo nagrade od Tvornice duhana Zagreb, uspjeli dogovoriti da ne
reklamiramo direktno – kupujte cigarete „Benston“ ili „Rower“, već ćemo samo uz
križaljke objaviti logotipe tih cigareta nigdje ne spominjući što je to. I tako
napravismo! Kad, nije prošlo mjesec dana, na vrata pokucali inspektori Tržnog
inspektora Zagreb, zatražili ugovore, „Skandije“, pa podigli optužnicu „da je
nedvojbeno utvrđeno da je u istim tjednicima odštampano da firme „Benston“ i „Rower“
nagrađuju odgonetače“. E to je zabranjeno, nema reklamiranja cigareta. I tako
sam se zajedno s „Čvorom“ našao na optuženičkoj klupi.
I
da ne duljim – U ime naroda proglasili su da su prvookrivljenik „Čvor“ i
drugookrivljenik Stjepan Horvat, tajnik prvookrivljenika – krivi
što su 1. II. 1989. protivno Zakonu o zdravstvenoj ispravnosti živežnih
namirnica i predmeta opće upotrebe,
sklopili s Tvornicom duhana Zagreb dva ugovora … itd. … itd. Srećom okružni
sudac (sudija!) bio je pametan čovjek pa nas osudio na novčanu kaznu: „Čvor“ na
150 dinara, a Stjepana Horvata na 6 dinara. I naravno troškove suda platio je
„Čvor“ u iznosu od 100 dinara.
I
tako imam i ja dosije!
Urednička napomena: Cigarete su prvi put "reklamirane" u "Skandiju"
(tada se više nije zvao "Skandi Čvor"!) broj 594 od 27. II. 1989.
godine, koji je koštao "1300 dinara". Kad je presuda donesena, "Skandi"
je koštao "6 din", što vidimo iz broja 654 od 23. IV. 1990. godine.
(jn)
5 коментара:
I tako Štef Horvat kažnjen zbog reklamiranja cigareta, a nije (bio) pušač...
Da li bi i danas bilo kažnjivo da tvornice duhana nagrađuju rješavače u enigmatskim listovima?
Zahvaljujući glavnom uredniku i direktoru "Čvora", ni ja dok sam bio urednik enigmatskih izdanja u Bjelovaru nisam morao sjediti u zadimljenoj redakciji. Pušači su izlazili van i pušili i to mnogo prije nego što je to postala zakonska obaveza.
U životu sam povukao dva dima, ali sam se ponekad napušio tuđih dimova. Posebno kod Kosa čija je soba bila zagaravljenja od cigaretnih dimova. Sva sreća u uredništvu tada nismo imali previše pušača ... Usput, našao sam i dopis s kojim sam se pravdao OK SKJ u Bjelovaru u svezi s bilderom na naslovnici za 8. mart, pokušao sam pronaći i tu nesretnu dopisnicu,ali je nema ... možda ću prirediti i to za jednu od AA!
Jedno vrijeme dok sam bio urednik enigmatskih listova "Čvor" Dušan Kos je bio opisivač križaljki pa smo sjedili u istoj kancelariji. Bilo mi je važno da to bude nepušačka soba...
A što se dimova tiče, ja sam još gori. U životu nisam povukao - ni jedan, ali sam bio prisiljen udisati tuđe, naročito nakon što sam prešao raditi u Elektronski računski centar PIK-a Belje.
U skandinavčici s naslovnice "Skandija" troslov ARO opisan je ovako: "muško ime od miline (Aron)". Ne sjećam se da sam u opisima ikad vidio izraz "od miline".
Постави коментар