петак, 8. јануар 2021.

ČESTITKA IZ NEVESINJA

Stigla mi je čestitka u vidu ukrštenice koju šalje Dragan Grahovac, autor i voditelj Olimpijskog kviza koji je dugi niz godina u okviru značajne manifestavije "Nevesinjska olimpijada". (Do sada sam učestvovao 4 puta i okitio sam se sa 4 olimpijske medalje, a zbog odlaganja zbog korone još uvek sam važeći šampion dok je Vanja Tomašev aktuelni viceprvak, a član EKK Vladimir Šmrkić je nedostižni šampion sa sedam zlatnih medalja).

Naslov je: Pozdrav od enigmate amatera.

Zahvaljujem i nadam se susretu na Olimpijadi u avgustu.

2 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

U najavljenoj knjizi ima makar 4-5 pričica o Olimpijskom kvizu.
Evo jedne radne verzije:
OLIMPIJSKO NEVESINJE (15.08.2013.)
Nevesinje je gradić sa oko 5.000 stanovnika koji se nalazi 40-tak kilometara istočno od Mostara. Poznato po mnogo čemu, a naročito po tradicionalnoj Nevesinjskoj olimpijadi, sportsko-kulturnoj manifestaciji koja se ovih dana odžava po 138. put (od 1850. godine). U Nevesinju mi živi tazbina, a taj gradić mi je usputna stanica na putu za Bunu i na povratku u Kikindu.
Sada dolazim na teren koji je (možda) interesantan čitaocima „Eroteke“. U okviru Olimpijade već niz godina održava se „Olimpijski kviz“ (kviz opšteg znanja) za koji sam čuo da je veoma kvalitetan i da uvijek okupi dosta publike. Glavni organizator je Dragan Grahovac, novinar Radio Nevesinja. U razgovoru s mojom tazbinom organizatori kviza su saznali da se vrzmam po Hercegovini, te smo, ubrzo uspostavili vezu. Nije me trebalo dugo nagovarati („Teško je žabu u vodu natjerati“), te sam obećao da ću učestvovati u kvizu. Već sustradan, javljaju mi prijatelji da je na više sajtova u Hercegovini osvanula najava da ću biti jedan od učesnika. Moram priznati da mi godi takav razvoj situacije (Skoro kao da dolazi da pjeva Zdravko Čolić na stadionu hahahhaha).
Obećanje je valjalo ispuniti. Punici sam dojavio da suče pitu (Zaboga, dolazi ZET!) a odmah sa stanice sam otišao na mjesto sastanka. Na moje iznenađenje (prijatno) zapazih da ima priličan broj takmičara i još više publike-podrške-radoznalaca. Upoznajem se sa većinom. Saznajem da imam dosta navijača (!). („Je... te, pa ja sam zvijezda“- šalim se sam sa sobom i u sebi). Mora čovjeku da godi kada saznaš da u mjestu kroz koje samo prolaziš ima podosta ljudi koji su neke emisije „Slagalice“ gledali zbog tebe. (Nedavno sam nešto slično saznao za Vladimira Krnača. Za njega je navijala cijela Gajdobra).
Ljudi su ljubazni, ja takođe. Razgovaramo, ćaskamo, prenosim im svoja iskustva sa snimanja kvizova. Odmah sam zapazio nekoliko mlađih takmičara, s kojima je nakon 5 minuta razgovora bilo jasno da su veoma obrazovani. Jedan od tih koji odskače je Marko Rajković, gimnazijalac koji je nedavno na Svjetskoj matematičkoj olimpijadi u Kolumbiji osvojio pohvalnicu.
Organizator mi još jednom, pred svima, zahvaljuje što sam prihvatio da učestvujem, kaže mi da nije trebalo da dolazim na testiranje i da imam mjesto u finalu iz marketinških razloga. Ljubazno mu zahvalih, i da bih opustio „ljute protivnike“ rekoh: „Ma, znam ja da se od mene očekuje da „hrdnem o ledinu“ pa sam odlučio da se, ipak, malo testiram. Bolje je da padnem u kvalifikacijama nego da ne smijem dogodine da dođem u Nevesinje, jer me se tazbina odrekla pošto sam ih obrukao na kvizu“.
Smijemo se.
Počinje testiranje. Na prvi pogled mi se čini da su pitanja dobro odmjerena. Ima nekoliko laganih a nekoliko za mene potpuno nepoznatih. Usudio bih se kazati da g. Grahovac dobro vlada materijom. Trideset minuta rešavanja. Predajemo ono što smo uradili i nastavljamo sa druženjem još nekih sat vremena. Zaista prijatno druženje!
Uveče mi javljaju da sam prošao u finale sa najviše bodova (koliko ima i prošlogodišnji pobjednik). Prošao je i Marko (koji stanuje susjednoj kući, odmah uz onu u kojoj me čekala pita sirnica). Četvrti takmičar je, takođe, lokalni majstor kvizova. Dakle, u finalu (koje je na programu u četvrtak) su trojica prošlogodišnjih finalista i gost iz Kikinde. Biće teško, ali ne dam se ja! (Možda će mi bod u gostima računati duplo!).
Da ponovim- Nisam još za staro gvožđe ni kada su kvizovi u pitanju. Najmanje sam četvrti! Tapšem se po ramenu.

Slavko Bovan је рекао...

Priča koja se nadovezuje na ovu je zanimljivija, ali nju ćete čitati u knjizi