ACTA AENIGMATICA (177)

XI. Susret zagonetača i odgonetača Jugoslavije (1.)

Piše: Stjepan Horvat

Kao što je bilo planirano, članovi Čvora okupljeni u Enigmatskoj grupi Podravina bili su domaćini jedanaestog okupljanja zagonetača i odgonetača Jugoslavije u Koprivnici, održanog 23. i 24. lipnja 1979. godine. Bilo je to ogledno druženje kakvo se očekivalo nakon desetogodišnjeg iskustva u organizaciji EU Čvora, koje je trebalo pokazati kojim smjerom bi trebala dalje ići organizacija ovakvih okupljanja.

Prvih sedam druženja enigmata iz bivše držanje, kao što je poznato, održano je u Vinkovcima i to u okviru bogatog programa vinkovačke kulturne manifestacije Vinkovačke jeseni. Pomoć u organizaciji tadašnjem Enigmatskom udruženju Bjelovar pružili su vinkovački zagonetači Dušan Šuša, Zdenko Svoren i Ivan Antonić. U to vrijeme Vinkovci nisu imali organizirano društvo, a Zagonetačko društvo Vinkovci osnovano je dosta kasnije. Prigodom desete obljetnice zagonetačkih okupljanja EU Čvoru dodijeljena je Zlatna jabuka, najviše priznanje vinkovačke manifestacije.

Okupljanje zagonetača i odgonetača počelo je pod nazivom Dan zagonetača, kao jedno od događanja u okviru Vinkovačkih jeseni, pa je tako bilo i narednih godina. Iako je to bio Dan zagonetača, koristio se i naziv Susret zagonetača Jugoslavije, no tek nekoliko godina kasnije službeno se ustalio naziv Susret zagonetača Jugoslavije (Susret enigmata Jugoslavije). Kada se uspjelo dogovoriti s uredništvom Vjesnikova kviza da se i ono uključi u pripremu i organizaciju SZJ, došlo je do izmještanja mjesta održavanja, pa su tako sljedeća dva susreta održana u Kumrovcu. Od IX. SZJ počelo se ovu manifestaciju nazivati Susret zagonetača i odgonetača Jugoslavije (SZOJ), što je kasnije postalo stalni naziv.

Jedanaesto druženje enigmata Jugoslavije ostat će zabilježeno po prvim pokušajima da se ozbiljnije organizira poneki stručni sastanak na komu bi se razmatrala pojedina pitanja vezana uz povijest i teoriju zagonetaštva. Cilj tomu je bio da se dobiju materijali koji bi se mogli otisnuti u prigodnim knjižicama ili stručno-teorijskom listu Zagonetač. Tako je u Koprivnici tema stručnog sastanka bila Kamo ide naš suvremeni rebus?, a uvodničari su bili Slavko Peleh, Ivica Radovniković, Edgar Blažičević i Branko Stojanović. Koliko je ovo bio uspješan potez govori i činjenica da je nakon toga pokrenuta mala biblioteka koju smo nazvali Zagonetačka teorija i praksa (ZTP) i u okviru koje su referati bili tiskani.

Posebno je organiziran i razgovor sa zainteresiranim zagonetačima (i odgonetačima) na temu Autorstvo kod križaljaka i rebusa i Novi oblici organiziranja odgonetača u okviru Čvora. Ovdje nisu bili pripremljeni uvodni referati, tako da se sve svelo doista na razgovor u kojemu se moglo čuti raznih razmišljanja koja će ostati teme rasprava i sljedećih godina.