PJEVAJ, ORI, PROZORE OTVORI
Piše:
Radoja Racanović
Napomena: Ovo
je nastavak (drugi dio) teksta o ojkači
Priču o
ojkači i ojkanju nastavljamo naslovom posljednje (šeste), najpotpunije i
najsveobuhvatnije knjige Nenada Grujičića na tu temu „Pjevaj, ori, prozore
otvori“. Grujičićeve knjige su većim dijelom rezultat sakupljačkog, ali i
antologičarskog rada. Ova posljednja sadrži 2000 ojkača sa širokog ojkačkog
prostora; u prvoj ih je bilo 526 i mahom su bile sa Kozare.
Najčešće
korišteni sinonim za ojkaču je ojkalica;
riječ je osim u 17. knjizi RSANU zabilježena i na HJP. U Lici se ta pjesma
obično zove ojkan (ili lički ojkan), a ta riječ nije navedena
ni u jednom standardnom rječniku. Takođe nisu navedena ojkavica, vojkača i vojkalica, ali su u RSANU navedene ojka i vojkavica - što su sve sinonimi iz iste semantičko-zvukovne ravni.
Zanimljivo je da je vojkavica jedina od njih navedena u dvomatičnom rječniku, u
kome su navedene i sljedeće srodne riječi: ojkati,
ojkanje, ojkač, ojkav(o), ojknuti i vojkati. Njima treba pridodati još - zabilježene u drugim
rječnicima - ojkačica, ojkački,
zaojkati, prezime Ojkić i Ojkovica (selo kod Nove Varoši u
Srbiji).
Zahvaljujući
rječničkim opisima glagola ojkati, ojkanje se obično razumijeva kao otegnuto
pjevanje sa naglašavanjem i produžavanjem glasa o(j), mada se to o(j), kao što
je već rečeno, uopšte ne mora otezati ili se može otezati bilo koji drugi glas.
Po etnomuzikolozima ojkanje je „ukrasni tremolovani dodatak melodiji
deseteračkog dvostiha... čiji korijeni poniru duboko u prošlost“. Smatra se
najstarijim oblikom višeglasja i sačuvanim ostatkom ilirskog i predilirskog pjevanja.
Ojka se
na širokom dinarskom području, uključujući najveći dio BiH, Baniju, Kordun,
Liku, Dalmatinsku Zagoru, Konavle, Crnu Goru i dijelove Srbije, a u novije
vrijeme i Vojvodini kod doseljenika i izbjeglica iz tih krajeva.
„Bjelopavlovići se pače hvališu da su oni izmislili taj način tremolovanog
pjevanja, a zovu ga zerzavanje. U
Dalmaciji se zove svagdje drugačije: u Trilju (kod Sinja) vojkanje, u Omišu zavijanje,
u Kninu grohotanje.“ Za ovaj način
pjevanja koriste se još nazivi treskanje,
potresanje, rozganje (rozgotanje), orzanje (orzenje) / orcanje (orcenje), pjevanje na glas (pjevanje uglas), pjevanje iz vika, putničko pjevanje (putničko zapijevanje), kiridžijsko pjevanje (kiridžijsko zapijevanje)...
Naziva
ovakvih ili sličnih pjesama zaista ima napretek pa ću navesti još neke: bacavica, brojevica (broja, brojavica, brojkavica, brojnica), groktalica, grohotalica, kantalica, lagavica, natezalica, orzalica, potresalica, preklapuša, prelica, preskakalica, pridjekuša, prijekuša, priklapalica, priklopica, rastezalica (rastezavica), redalica, rozgača (rozgalica), sicavica, treja, treskalica (treskavica), trkavica,
ustresalica (ustresavica),čantalica, džotavica... Enigmatama mogu biti zanimljivi i upotrebljivi i ovi
nazivi: vozačka pjesma, kožunska pjesma, sofrenjska pjesma i firmanjska pjesma. Takođe se navodi i ojanoja kao naziv za ovu pjesmu u nekim
selima Dalmatinske Zagore prema tamošnjem pripjevu Oja noja, široko poznatom iz
Severinine pjesme „Moj sokole“.
Posebno
sam izdvojio okavica = okalica kao još jedan od rjeđe
korištenihsinonima za ojkaču zbog toga što je to ujedno i naziv za pradavni napjev
u kome je dominirao vokal o. U etnomuzikologiji su poznati i starinski napjevi
u kojima dominira vokal a, e ili i, pa zavisno od toga i nazivi: akavica = akalica, ekavica = ekalica i ikavica = ikalica.
Posebno sam izdvojio još dva, uz ojkaču
(ojkalicu) najpoznatija, naziva za ove pjesme. O njima slijedi kratka priča
sutra u 3. nastavku.
Takođe sam posebno izdvojio i vašoj
pažnji preporučujem mušku pjevačka grupu "Konak" izGajdobre kod Bačke
Palanke. Zašto? Biće vam jasno ako pogledate i poslušate OVDE.
5 коментара:
Hercegovina je centar svijeta :)
Gajdobra je čudo od mjesta (imam blisku rodbinu). Sa interneta: Po broju doktora nauka i državnih reprezentativaca u sportu, u odnosu na broj stanovnika Gajdobra je jedinstveni fenomen na prostorima bivše Jugoslavije. Od 32 doktora nauka 19 su univerzitetski profesori. Selo dalo tri akademika i svetski priznatog aforističara. Dres sa državnim grbom nosilo 37 žitelja Gajdobre.
Nije onda nimalo čudno da su upravo momci iz Gajdobre ponijeli titulu „Čuvari narodne baštine". Samo iskonski mudri i inteligentni ljudi mogli su pokazati takav odnos prema svojoj baštini, autentično je očuvati i njegovati u rasijanju, čak i mnogo bolje od onih koji su ostali na starim ognjištima. Drago mi je da si naveo te podatke, Slavko, sada mi je još draže što sam njih odabrao za “ilustraciju” ovog o čemu pišem. A konkurencija je bila baš žestoka…
U tekstu koji sam poslije poslao Slavku vršio sam preslagivanja i ispravke i to je očigledno prepoznato prilikom prenošenja na blog pa su se pojavile ove praznine ili ponegdje spojene riječi.
Primjetili ste da sam u ovim nabrajanjima zabilježenih naziva za ovaj način pjevanja i ove pjesme na kraju stavio 3 tačke zato što ih je praktično nemoguće sve pronaći i pobrojati. Zamolio bih vas da ako znate za još neki pridodate ga u komentaru!
Evo, primjetih čitajući tekst da sam naveo natezalica i rastezalica, a ispustio OTEZALICA (OTEZAVICA). Upravo provjerih i ponovo se iznenadih – ni ta riječ nije navedena u RSANU.
U mojemu rodnom selu Tolisi nekoć je živjela obitelj Bjelopavlovića. Bili su rimokatolici pa su prešli k adventistima. Stari su umrli, kći se udala u Županju a oba sina završila su medicinu i otišla u Njemačku i sada nema nikoga.
Постави коментар