UBIT ĆE NAŠU KVISKOTEKU. UBIT ĆE SVE NOVINE.
Prije tri mjeseca monopolistički nacionalni distributer novina Tisak otkazao je ugovore svim izdavačima, zbog navodnih gubitaka. Pričalo se da će novinsku distribuciju preuzeti Pošta (kao u Austriji), pa izgleda ništa od toga, pa se govorilo da se osniva novo poduzeće koje će uz eventualnu pomoć države distribuirati novine po istim uvjetima kao do sada... Ja sam cijelo vrijeme imao loš predosjećaj.
Na kraju, Tisak je upravo danas poslao prijedlog ugovora novih uvjeta za distribuciju. Nasuprot najavama da će uvjeti ostati isti, sad su ionako nepovoljne uvjete za izdavače pogoršali za više od nevjerojatnih 60 posto! Šezdeset posto! To znači momentalnu smrt naše Kviskoteke i 50 Skandi ali i, pretpostavljam, velike većine ostalih novinskih izdanja u Hrvatskoj. I prije su novine jedva preživljavale, jedva dijelile plaće, a sad bi Tisak zagrabio 60 posto više nego dosad i uzeo svu zaradu svih novina, novac za tiskaru, novac za plaće... I više od toga. Takav ugovor se ne može potpisati, niti preživjeti.
One čitatelje i prijatelje s Facebooka kojima je stalo do Kviskoteke, ali i do svih ostalih novinskih izdanja u Hrvatskoj, dnevnih, tjednih i povremenih, pozivam da na mail adresu
tisak@tisak.hr
pošalju mail bez sadržaja, samo s naslovom
NEMOJTE UBIJATI NOVINE.
7 коментара:
Hoće rabat 60%, pa najbolje onda da oni sami izdaju novine pa će tada imati svih 100%.
Prije 50 godina (kad sam brinuo o distribuciji HIK-a) rabat je bio 30%, Politika je jedina imala 25%. Ostale parametre (poštarina, štampa, honorari...) je teže porediti. Tiraži su posebna priča. Nije veselo, enigmatika na papiru će, nadam se, opstati..., bezbroj je faktora...
Ovo je velika i ozbiljna tema i o njoj bih mogao danima.
Ali probaću da kažem nešto ukratko.
Glavni problem je da u lancu od proizvodnje do prodaje enigmata koji najviše radi i najviše truda uloži na kraju bude najmanje plaćen (ako uopšte bude i plaćen), i da se najmanje buni, i ako se buni ima najmanje razumevanja za njegov problem.
Bitno je namiriti sve u lancu i svakome dati njegov deo koji smatra da mu pripada (a uglavnom mu ne pripada), a za enigmate šta ostane.
Enigmata čak jedini može da stavi na papir koliko to košta, ostali uglavnom lupaju proizvoljno koliko im treba novca da bi bili podmireni.
(Iz FB objave mi nije najjasnija situacija da li je distributer (logistika) ujedno i 100% prodavac, ili distribuira i novine van svoje prodajne mreže.)
Treba postaviti pitanje distributeru da konkretno za Kviskoteku iznese troškove svog poslovanja i da objasni kako je to na gubitku.
Pretpostavljam da distributer ne zna unutar svog monopola ko pije i ko plaća, niti zna gde je levo, ali zna da mu se ne isplati rabat manji od 60%. Neka pokaže neki papir na kome se vide egzaktni podaci i neka predstavi šta je dovelo do povećanja troškova i koliko su uvećani njegovi troškovi. Te uvećane troškove neka reže unutar svoje kompanije, a ne da svoje gubitke preliva na druge od kojih može da izmuze još para.
Te paušalne ocene mora 60% rabata meni ne piju vodu. Ako nije profitabilan sa 50% zašto ne izračuna da li bi bio profitabilan sa 52%, na primer, ili 55%, nego odmah diže na 60%?!
U suštini, svi ti distributeri bi bili sasvim profitabilni i sa 25-30% ako bi se stavila računica na papir, ali su alavi i žele da pokupe sav kajmak.
Recimo na 100 primeraka Kviskoteke: Distributer doveze novine kombijem do 2-5 kioska što je posao od maksimum sat vremena i on u podeli zarade dobija 100 evra ni luk jeo ni luk mirisao.
Veliki je problem što su izdavači bili primorani (da ne kažem ucenjeni) da od starta pristanu na neverovatno visoke rabate od 50%. Kao što Hajro kaže i meni zvuči realna procena rabat koji im maksimalno pripada je 25-30% (15% distribucija + 15% prodaja).
Trebalo je na vreme misliti ako se uopšte u nekom trenutko došlo do nekih para i zarade da se formira sopstvena mreža. Za početak, prvo da to bude i mreža kupaca časopisa da izdavač ima barem sve njihove mail adrese da nekako bude u vezi sa "potrošačima". Ako izdavač ima te mail adrese može delom biti nezavisan od distributera.
Drugo, nešto viši nivo, povezati se sa uličnim prodavcima i imati organizovanu mrežu ulične prodaje.
Treće je organizovati svog sopstvenog komercijalistu koji će ugovarati posao sa kioscima i distribuirati novine nezavisno od monopolskog lanca.
Četvrto, krenuti sa otvaranjem svoje prodaje početi sa 1-3 kioska i to širiti polako u sve veću mrežu.
E sad da dam rešenje iz drugog ugla.
Problem enigmatike je što svi koji krenu da izdaju enigmatiku samo se usko specijalizuju da izdaju enigmatiku i tu se zaglave, a ostali koji izdaju razne časopise u jednom trenutku uđu na tržište enigmatike i postanu konkurencija. Trebalo bi da enigmate prošire svoju izdavačku delatnost na više različitih časopisa i da šire tržište. U Srbiji imamo čak i situaciju da su distributeri počeli da objavljuju enigmatske časopise, pa ne vidim zašto enigmate onda ne bi ušli na njihovo tržište distribucije. To uzimanje rabata od 50% je upravo dovelo do toga da su oni sa tim ekstra profitom krenuli da izdaju svoje enigmatske časopise tj. od para namenjenih enigmatama koje su uzeli odjednom su i oni sami postali enigmati.
Jedno od rešenja smanjenja troškova za distribuciju Kviskoteke i za njen opstanak bi možda bilo i da svoja izdanja krene da objavljuje na 3 meseca, a da ima više vrsta časopisa koje obajvljuje tako da ispada da ipak objavljuje na 15-30 dana neki časopis, ali one stoje na kioscima 3 meseca.
Na taj korak su se u Srbiji odlučili mnogi izdavači.
Zna li neko kakva je situacija po ovom pitanju u drugim zemljama, npr razvijenim zemljama EU?( Ups...Hrvatska je u EU). Kakvo je stanje u npr. Italiji ili Francuskoj?
Usudio sam se da o tome prodiskutujem sa chatGPT-om vezano za Italiju.
Evo nekih informacija:
"U Italiji, pad prodaje novina ima znatno utjecaj na distribucijske i prodajne kampanje. Prema izvješćima, prodaja novina je dramatično pala u posljednjih nekoliko godina
U 2004. godini se svakodnevno prodavalo oko 9.54 milijuna primjeraka novina, dok je do 2024. godine taj broj pao na oko 950.000 primjeraka.
Ovaj pad je doveo do zatvaranja brojnih novinskih kiosaka diljem Italije, s više od 2700 kiosaka zatvorenih u posljednje četiri godine. Kako bi se suočili s ovim izazovima, mnogi prodavači novina su prešli na prodaju suvenirja i drugih proizvoda kako bi nadoknadili gubitak prihoda."
Na pitanje o troškovima distribucije i prodaje:
"Procene troškova distribucije i prodaje časopisa u Italiji obično variraju, ali prema industrijskim standardima, često se kreću između 25% i 40% ukupnog prihoda od prodaje. Na osnovu tih procena, može se pretpostaviti da je trošak za distribuciju i prodaju tvojih časopisa negde unutar tog raspona.
Da sumiramo:
Niža procena (oko 25%): Obuhvata osnovne troškove distribucije i prodaje, sa minimalnim dodatnim troškovima.
Viša procena (oko 40%): Uključuje dodatne troškove kao što su marketing, promocija, i dodatne logističke potrebe.
Ako postoje specifični faktori ili dodatni troškovi koje treba uzeti u obzir, ovo može uticati na konačni procenat."
Dakle, kao što je Hajro rekao 25-30% su sasvim realni, razumni i prihvatljivi troškovi za distribuciju, a već sa rabatom od 40% distribucija i prodaja na sebe preuzimaju na sebe i PROMOCIJU, MARKETING i DODATNE POTREBE uglavnom vezane za logistiku.
Propustih gornje komentare, no evo još par riječi, kad sam već pokušao na početku... Najprije, 30 i 25% koje pomenuh su rabati iz 1975. godine, otada se mnogo šta promijenilo. Ako sam dobro shvatio Roberta pomenutih 60% je PROCENTUALNO POVEĆANJE rabata, dakle ne novi rabat već procent primijenjen na dosadašnji kao osnovicu. Ne znam koliki je bio prije toga pa ne znam koliki bi bio sad uz tih 60% procentualnog povećanja. Jasno je da je situacija ozbiljna.
Pitanja izdavaštva, autorskih honorara, uvjeta poslovanja itd itd su "pokrivena" jednostavnim odgovorom - tržišna ekonomija. Sjetimo se samo priča o "preotimanju" tezgi pristajanjem na značajno niži honorar. Dakle, sami smo obarali cijenu našeg rada. Da imamo ozbiljnu kritičku javnu riječ mogli bismo pokazati da je neka niža cijena rezultat veće efikasnosti (uz isti ili bolji kvalitet nego ranije), dok je druga rezultat obaranja kvaliteta. Ogromna je razlika u faktorima koji utiču na status i opstanak enigmatike i naših izdanja nekad i sad, no jedno je isto - ponešto ovisi i o nama.
Постави коментар