понедељак, 27. март 2017.
REČ PO RIJEČ (1525)
CVIKAU
Cvikau (nem. Zwickau) je grad u nemačkoj saveznoj državi Saksonija. Jedno
je od 33 opštinska središta okruga Cvikau. To je četvrti grad Saksonije po
veličini, nakon Lajpciga, Drezdena i Kemnica. Sa okolnim gradovima, Cvikau je
deo regije „Saksonski trougao“.
Ovo kasnije germanizovano područje
naselili su Sloveni u 7. veku, tako da ime Cvikau potiče od lužičkosrpske
reči Świkawa, što po jednoj teoriji potiče od imena slovenskog boga Svaroga, a
po drugoj od reči koja znači dolina.
U doba reformacije Cvikau je bio
jedan od najznačajnijih centara izdavaštva, pa su ga nazivali „tvrđava
reformacije“.
Najpoznatiji građanin Cvikaua,
kompozitor Robert Šuman rođen je ovde 1810.
Avgust Horh je 1904. u Cvikauu
osnovao fabriku automobila, koja je pet godina kasnije dobila ime Audi. Od tog
vremena, u gradu su se neprekidno proizvodili automobili. U periodu 1957-1991.
u Cvikauu se sklapao Trabant. Danas fabrika Folksvagen u gradu proizvodi modele
Golf i Pasat.
Tokom Drugog svetskog rata Cvikau
je ostao pošteđen teških bombardovanja, tako da je istorijski centar grada
očuvan.
Izvor: Vikipedija
недеља, 26. март 2017.
REČ PO RIJEČ (1524)
HLEBNO DRVO
Hlebno drvo ili hlebovac (lat. Artocarpus altilis) je vrsta
cvetnog drveta iz porodice dudova. Ima oko 60 vrsta hlebnog drveta. Poreklom je
iz južnog Pacifika, odakle se raširio i na delove Okeanije. Danas se gaji u
preko 90 zemalja širom Azije.
Može da naraste od 12 do 18 metara.
Krošnja je bogata listovima nalik na smokvine. Godišnje na jednom drvetu može
da izraste 400 do 800 plodova, koji se takođe zovu hlebno drvo. Plodovi su
zelenožuti, jajastog oblika, imaju hrapavu površinu, mogu da budu teški i do
jednog kilograma. Mesnati deo voća je bele boje i slatkastog ukusa. Bogat je
skrobom. Nije ukusan sirov pa se pre jela prži, kuva ili peče, a nakon termičke
obrade ima ukus koji podseća na krompir ili pečen hleb. Služi kao osnovna hrana
u mnogim tropskim područjima.
Izvor: Vikipedija
SLOGOVNI KVADRAT
VA, VA, NA, NA, NAR, NI, NI, PO, RA, RA, RI, RI, SA, SE, SO,
TI, TI, TI, TI, TI, TI, U, U, CA,CA.
Vodoravno i uspravno: 1. Ptica sa slike, mala ušara, 2. Isparavati, evaporirati (lat.), 3. Javno mesto gde se vrši uriniranje, javni toalet, 4. Terorisati, vršiti tiraniju, 5. Nabadati se.
Autor: Nebojša Dragomirović
субота, 25. март 2017.
KALENDAR NA ZIDU
Danas (na satu se vidi 11.40) prošetao sam do frizerskog salona u Mikronaselju u Kikindi (najnoviji kvart u gradu) da "udarim novi friz". Dok sam čekao (vidim se u ogledalu) svojim, ne baš najsavremenijim, telefonom fotografisah kalendar EKK na zidu salona (iznad glave frizerke). Salon je vrlo prometan, pa je reklama EKK dostupna mnogim sugrađanima.
PRVIH 30 DANA
Eroteka (202)
Da li je 30 dana dugo ili kratko vrijeme? Kao što bi rekao otac Mileve Marić – „Sve je to
relativno moj Alberte“!.
Prošlo je tačno mjesec
dana od prelomne skupštine ESS, na kojoj je fijasko doživio „pronicljivi“
prijednog da se iz časnog Saveza isključi nečasni EKK, i još nečasniji pisac „Eroteke“.
Pošto je prvi pokušaj propao, možda je vrijeme da dodam materijala za novi pokušaj. (Najbolja od svih žena, jutros za kafom me upita: „Je l’ to ti provociraš?“.
Odgovorih i njoj, a i svima vama koji ovo čitate – Da, provociram, ili ako
hoćete preciznije – Sprdam se, jer to i jeste za sprdanje).
Nakon izbora novog
rukovodstva rečeno je da će se akcenat baciti na sređivanje međuljudskih odnosa.
Tada se nisam snašao jer sam bio zabezeknut „akcijom pravovjernih članova ESS“
pa ne tražih da mi se pojasni koje sam nečasne radnje radio, pa sam zaslužio
etiketu „rušitelja“. Prebiram po sjećanju, i ne mogu da se sjetim da li sam:
-U vrijeme Susreta ESS
organizovao antisusrete, vršio žestoku propagandu i pritisak da ljudi ne idu u
Vranje i izlažu se trošku, već da dođu u Sombor na besplatnu prasetinu;
-Sastavljao rebuse čija
je svrha izvrgavanje ruglu kolega;
-Predlagao za
rukovodioce Saveza pojedince koji godinama javno blate kolege;
-Izjavljivao da sam
ponosan što nisam član ESS;
-Istupao iz Saveza;
-Sakupljao potpise (na
razne načine) da se svrgne rukovodstvo, stavljajući na spisak i one koji nikad
nisu bili članovi ESS (Ni prije, ni tada, a ni sada, tri godine kasnije);
-Učestvovao u
nestatutarnim smjenama (bez kvoruma, a uz glasno „uakanje“ malobrojnim
članovima koji su samo tražili da se sve uradi kako treba);
-Pokretao pitanje
isključenja nekog člana ESS samo zato što kazuje istinu.
Čini mi se da nisam,
ali ko zna?!
Možda baš i ne shvatam
najbolje šta znači sređivanje međuljudskih odnosa? Možda se to radi tako što se
pokreće pitanje isključivanja neposlušnog člana koji se drznuo da kaže da nešto
nije dobro urađeno, da podsjeti da je nešto rečeno, da traži da svi treba da
budu jednaki,...ili možda treba da klub koji je godinama postoji samo na
papiru, OBAVEZNO treba da pokrene pitanje isključenje iz članstva kluba koji se
drznuo da okupi 80 enigmata?! Možda!
Ali, dobro, bilo je
šta je bilo...
Upitajmo se šta je
bilo kasnije.
Stičem utisak da i
dalje ljudi brkaju stvari. Čini mi se da pojedinci, ESS-branitelji, na svaku
moju rečenicu uzvikuju: „Evo ga, rovari!“. To što me ne saslušaju do kraja, ili
što tumače moje riječi tako da ih prekrajaju kako im paše, to je manje važno.
Najsvježiji primjer
jeste prva prepiska između članova predsedništva ESS. Tom prilikom, krajnje
dobronamjerno, skrenuh pažnju i na jedan, čisto tehnički, „problem“. Naime,
kazah da nije dobro da predsednik ESS svoje mejlove u ime ESS šalje sa adrese
Sindikata. Ta moja napomena propraćena je i obrazloženjem da je ESS apolitička
organizacija, i da nije dobro dovođenje u bilo kakvu vezu sa jednom, u suštini,
političkom organizacijom, te da je to baš nepotrebno jer Željko ima svoju
adresu, a i nova adresa se može bez problema dobiti za 5 minuta. Kad to rekoh
(napisah) okomiše se na mene. Predsednik se naljutio, vlasnik Saveza je
nastavio sa spradnjem, a jedan član predsedništa (očigledno neupućen) me napade
„na pasja preskakala“. Istini za volju, za nekoliko dana, kada su se napadači
malo presabrali, skontaše da i ne govorim budalaštine, te je Željko otvorio
novu mail-adresu Saveza. Postupak pozdravljam, i preporučujem da naredni put
prvo izbroje do deset, a onda (ako treba) krenu u frontalni napad na rušitelja
Saveza.
Drage kolege, to što
kažem da nije u redu da se npr. (slučajni primjer) zarad udovoljavanju jednom
članu ESS, donose odluke koje se kose sa svim našim propisima, ali i sa zdravim
razumom, ne znači da rušim Savez. To samo znači da mislim da nije u redu
glumiti da je sve u redu, ako nije.
Tako će biti i
ubuduće.
U tekstu koji slijedi
napisaću nekoliko riječi o tome šta mislim da nije u redu, šta nije ispravno, a
sve u cilju da se to ispravi (Ako smo već rekli da pravimo totalni zaokret u
radu!).
1.Naša (vaša) obaveza
je da se nakon Skupštine u roku od 15 dana izvši preregistracija u APR-u. Tako
kaže zakon, a na sajtu APR-a piše da se za svaku promenu podatka plaća taksa
2800 (osnovna) + 1400 za svaku drugu izmenu. Pošto smo izmijenili ime
odgovornog lica, ali i sedište, to bi nas koštalo 4200 dinara. Postupak je vrlo
jednostavan, i sada kad postavljam pitanje zašto ni nakon mjesec dana nije
urađeno, grupica „dizača ruku za izbacivanje Slavka“ će uzviknuti – Slavko rovari!.
Ne, ne dragi dizači ruku, ne rovarim već postavljam jednostavno pitanje zašto
to nije urađeno. Šta vas spriječilo? Poplava?! Da vas, možda, nisam ja primorao
da se „uhvatite u kolo“, a onda tek „tokom igre“ shvatiste da ste nesposobni i za
najednostavniji zahvat? (Postoji vjerovatnoća da ste pretpostavili da ću nakon
30 dana postaviti ovo pitanje, te da biste dokazali moje rovarenje, namjerno
niste izvršili preregistraciju). Možda treba podsjetiti da je jedan od
(mnogobrojnih) grijehova Milorada Živanića bijaše (kako tvrde pravovjerni) taj
što nije izvšio preregistraciju na vrijeme? Čekajte malo, prijatelji i drugovi...Zar
to niste ponavljali kao papagaji? Sada više nije važno!? Sada će upis u registar
APR koštati dodatnih 6000 dinara (ukupno 10200). Meni je nevažno da li će tih
6000 dinara platiti Savez, odgovorno lice u savezu (iz svog džepa) ili vlasnik
Saveza (iz svog džepa). Važno mi je samo to da mogu postaviti to pitanje s
punim pravom, i da vam s punim pravom mogu kazati da vi (profesionalni
dizači ruku) mnogooooo više nanosite štete Savezu, od mene. Naravno, pitaću na koji način je plaćeno tih 6000 dodatnih dinara.
2.Zakazani su Susreti
u Subotici. Pozdravljam odluku, jer je krajnje vrijeme bilo za to. Očekujem da
se u najskorije vrijeme objave i detalji (cijena). Neću pitati da li će biti
besplatno kao što ste obećavali 2013. godine (Oni koji su zaboravili, da ih
podsjetim – bilo je – Smenite Živanića i Susreti će biti potpuno besplatni za
učesnike). Ne, neću vas to pitati, ali povremeno valja podsjetiti.
3.Omasovljenje
članstva. Prethodni predsednik je, takođe, najavljivao omasovljenje članstva,
pa je broj članova išao „u rikverc“. Stoga, dragi novi predsedniče,
omasovljenje članstva se ne postiže tako što, na prvom koraku, hoćeš da
isključiš klub koji je u tom momentu imao najbrojnije članstvo u ESS. To se
radi totalno drugačije. Ako treba poduka, tu sam.
REČ PO RIJEČ (1523)
FENOSKANDIJA
Fenoskandija ili Fenoskandinavija je opšti geološki naziv za severni deo
Evrope, tj. za Dansku, Švedsku, Norvešku i Finsku, zbog sličnih karakteristika
geološkog razvitka tih zemalja. Osim navedenih obuhvata i delove Rusije:
Kareliju i poluostrvo Kola.
Srednji i istočni deo Fenoskandije
čini Baltički
štit. Baltički štit i Ruska ploča su geološki najstariji deo Evrope,
formiran još u prekambrijumu. Drugo ime za Baltički štit je Fenoskandijski
štit ili Fenoskandinavski
štit. Tako je nazvano
zbog toga što liči na izvrnuti štit čiji je najniži deo pokrilo Baltičko more.
Zapadni deo Fenoskandije je geološki mlađi i pripada Kaledonskom
masivu formiranom u palezoiku.
Ponekad se termin
Fenoskandi(navi)ja koristi kao sinonim za nordijske zemlje.
Prilagodio: Radoja Racanović
петак, 24. март 2017.
BOEMSKA
Sinoć fotografisano.
Radni naslov priloga: Četiri boema (Dvojica velikih hrvatskih enigmata, bronzani boem- komada jedan, i boem-priučeni fotograf, beogradska verzija).
Iz poverljivih i dobro obaveštenih izvora saznajem da je sinoćna operacija "Obiđimo sve skadarlijske kafane!" okončana bez gubitaka. Iako je bilo pokušaja da se veseloj družini sipa čak i alkohol u piće, oni su se uspešno izborili sa svakim iskušenjem. Jutros u cik zore (oko 11) bili su čili i orni i na nogama. Jedino se Đura ukipio.
Radni naslov priloga: Četiri boema (Dvojica velikih hrvatskih enigmata, bronzani boem- komada jedan, i boem-priučeni fotograf, beogradska verzija).
Iz poverljivih i dobro obaveštenih izvora saznajem da je sinoćna operacija "Obiđimo sve skadarlijske kafane!" okončana bez gubitaka. Iako je bilo pokušaja da se veseloj družini sipa čak i alkohol u piće, oni su se uspešno izborili sa svakim iskušenjem. Jutros u cik zore (oko 11) bili su čili i orni i na nogama. Jedino se Đura ukipio.
ŠTEFANOV IZVEŠTAJ
Piše: Štefan Markovič
Jučerašnje
veče smo proveli u Global vilidž (Global village) u Dubaju, neke vrste
kombinaciji zabavišnog parka i trgovačkog centra. U trgovačkom centru su
paviljoni pojedinih zemalja sa ponudom iz te zemlje. Tako je i paviljon
Srbije, uistinu dosta mali i u zajedništvu sa Rumunijom i Ukrajinom.
Ali na žalost robe ili neke druge ponude iz Srbije nije bilo moguće
pronaći. Još najbliže našim prostorima je bio jedan štant sa poklonima
iz Bosne i Hercegovine (Gifts from Bosnia and Herzegovina). Koliko sam
mogao vidjeti, najviše su nudili pribor za kuvanje i uživanje kafe.
Nešto interesa kupaca je bilo, uistino ne značajnog.
Inače,
u supermarketima sam našao sa područja bivše države par proizvoda.
(Poli salamu (Perutnina Ptuj), Čokolino (Podravka), Paloma toaletni
papir, Argeta pileća pašteta (Droga Kolinska)). Možda pronađem još koji.
REČ PO RIJEČ (1522)
UMRA
Piše: Radoja Racanović
Napomena: Ovo je nastavak (drugi dio) teksta o Ćabi, u sklopu koga je
obrađen pojam umra.
Danas je religijski značaj Ćabe
više u njenoj spoljašnjosti nego unutrašnjosti. Nekada je otvarana dva
puta sedmično i svako je mogao ući i klanjati. Danas se otvara svega dva puta
godišnje i to samo za dostojanstvenike i posebne goste. Otključava se
ključevima koji su oduvijek bili povjereni porodici Talha,
a tu im je ulogu potvrdio i prorok Muhamed, pa su i najmoćniji vladari morali
tražiti dozvolu od te obične mekanske porodice za ulazak u Ćabu. Inače, vrata
Ćabe (prag) nalaze se na visini od 2,25 m iznad zemlje. U uglu 2 metra
udaljenom od njih nalazi se ugrađen crni kamen na visini 1,10 m iznad zemlje.
Ta 2 m zida, nazvana multezem, imaju
poseban značaj za vjernike, naslanjaju se na njega da bi dobili blagoslov.
Preko cijele godine Ćaba je pokrivena teškim prekrivačem od čiste svile crne
boje, koji se zove kisva, i na kome su zlatnim i srebrnim
slovima izvezeni ajeti iz Kurana. Mijenja se jednom godišnje uoči
Kurban-bajrama. Tom prilikom Ćaba se pere i privremeno ogrće bijelim
prekrivačem. Skinuti prekrivač se skida, siječe i dijeli. Od ostalih
znamenitosti vezanih za prostor Ćabe treba spomenuti Ibrahimov
kamen (na kome je stajao
Ibrahim gradeći Ćabu i na kome se nalaze otisci njegovih stopala), Hatim ili Hidžr (izostavljeni
dio Ćabe za njene obnove u Muhamedovo vrijeme, vjeruje se da su na tom mjestu
ukopani Ismail i njegova majka Hadžera (= Agara, Hagara)) i izvor Zemzem.
Prema islamskim teolozima voda
Zemzem je potekla kada je u potrazi za njom Hadžera 7 puta prešla put između
dva brdašca, kasnije nazvana Safa i Merva. Hadžera je požurila da zagradi
vodu, da ne oteče, kako bi je sačuvala, i dok je to radila izgovarala je
na starosurjanskom jeziku riječi „zam-zam”, što znači stani-stani. Muhamed je
jednom prilikom rekao: ”Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi
potekla kao što teku vode rijeka”. Nepobitno je utvrđeno da je voda sa tog
izvora jedinstvenog kvaliteta u svijetu, a u istoriji nije zabilježeno da je
izvor presušio niti da se neko od hodočasnika požalio na zdravstvene probleme
zbog pijenja te vode. Svako
ko posjeti Ćabu obavezno nosi kući barem jednu flašu Zemzem- vode.
Postoje dvije vrsta hodočašća u
sveti grad Meku - hadž i umra. Oba podrazumijevaju posjetu Ćabi tako da se
nerijetko samo hodočašće naziva ćaba. Ponekad se riječ ćaba upotrebljava u
značenju svetilište. Hadž (hadžiluk)
je veliko hodočašće, a svaki umno i fizički zdrav musliman, punoljetan po
šerijatu i kojem to finansijske prilike omogućavaju, dužan ga je obaviti bar
jednom u životu. Obavlja se jednom godišnje, u tačno određene dane u
posljednjem mjesecu hidžretske godine, i pod određenim uslovima. Umra je malo hodočašće (mali hadž) koje nije obavezno i može
biti obavljeno u bilo koje doba godine, osim u danima Kurban bajrama. Ranije
je ono na ovim prostorima bilo malo poznato i među muslimanima pa ne čudi da
riječ umra nije navedena u standardnim rječnicima. Tome je svakako doprinijela
i činjenica da se umra može obaviti tokom hadža (kao odvojeni, što je lakše,
ili spojeni obredi, što je teže) i da toj praksi pribjegava većina hadžija,
pogotovo onih koji dolaze iz udaljenih zemalja. Sam Muhamed je obavio četiri
umre i jedan hadž. Zanimljivo je da se hadž može obaviti za drugog, a onaj koji
vrši hadž za drugog naziva se bedel.
Kod umre obavezna je posjeta Ćabi,
Safi i Mervi te obavljanje radnji koje se zovu: tavaf ili tavafljenje (obilazak oko Ćabe u 7 krugova) i saj (hodanje i trčanje od Safe do Merve 7
puta, nakon obavljenog tavafa i pijenja Zemzem-vode). Da bi uopšte mogao
ući u Meku i pristupiti tim radnjama, hodočasnik mora obaviti ihram. Ihram u širem smislu riječi znači propisani
način ponašanja hodočasnika, a u užem (i običnijem) dva komada bijelog platna
kojima hodočasnik omotava svoje golo tijelo. Hodočasnik koji stupa u ihram zove
se muhrim.
Granica na putu za Meku koju hodočasnik ne smije proći, a da nije zanijetio obred
(obavezao se na obavljanje hadža i/ili umre) i obukao ihram zove se mikat. Mutemir,
tako se naziva onaj ko je donio nijet samo
za umru, završava umru nakon obavljenog saja time što obrije glavu ili ošiša
kosu (žene samo skrate kosu). Hadžija, tj. onaj ko je donio nijet za hadž,
obavljanjem saja završava obred u Meki i nastavlja hadž izvan Meke na mjestima Arefat, Muzdelifa i Mina.
Na kraju treba reći da je ulaz u
Meku zabranjen za nemuslimane, naročito za kafire (poricatelje
vjere i ateiste) i mušrike (mnogobošce), te da i za
muslimane boravak
u njoj ima posebne propise i adabe.
Izdvojene riječi: Arefat, bedel, Velika džamija, Zemzem, Zemzem-voda, Ibrahimov kamen, ihram, kafir, kibla, kisva, mali hadž, Mekanska džamija, Merva, Mesdžidul-Haram, mikat, Mina, Muzdelifa, multezem, mutemir, muhrim, mušrik, nijet, saj, Safa, Sveta džamija, tavaf, tavafljenje, Talha, umra, umranski saj, umranski tavaf, Ćaba, Hatim, hadž, hadžija, Hidžr, Crni kamen
Izdvojene riječi: Arefat, bedel, Velika džamija, Zemzem, Zemzem-voda, Ibrahimov kamen, ihram, kafir, kibla, kisva, mali hadž, Mekanska džamija, Merva, Mesdžidul-Haram, mikat, Mina, Muzdelifa, multezem, mutemir, muhrim, mušrik, nijet, saj, Safa, Sveta džamija, tavaf, tavafljenje, Talha, umra, umranski saj, umranski tavaf, Ćaba, Hatim, hadž, hadžija, Hidžr, Crni kamen
четвртак, 23. март 2017.
REČ PO RIJEČ (1521)
ĆABA
Piše: Radoja Racanović
Ćaba je najsvetije mjesto islama. Nalazi se u
Meki u Saudijskoj Arabiji. Meka je jedno od najstarijih naseljenih mjesta na
svijetu, mjesto rođenja proroka Muhameda, najsvetiji grad islama i mjesto
hodočašća muslimanskih vjernika. Najsvetije mjesto u Meki je Mesdžidul-Haram, Sveta džamija ili Velika džamija, poznata i kao Mekanska
džamija, najveća u svijetu. Oblik džamije kakav danas postoji sagrađen je
1570. godine, a od tada je u više navrata obnavljana i dograđivana. Džamija je
projektovana tako da okružuje Ćabu i da se ona
nalazi u njenom
centru. Ćaba je građevina
u obliku kvadra, sa dimenzijama osnove oko 11 i visoka oko 17 m, koja ima samo
jedna vrata i nema prozora.
Ćaba je za muslimane kibla - tačka prema kojoj se okreću tokom
molitve, sve džamije u svijetu su okrenute prema njoj, a bitna je i za druge
vjerske ceremonije. Npr. glava životinje koja se kolje mora biti okrenuta prema
kibli, a nakon smrti muslimani se ukopavaju tako da im je desna strana tijela
okrenuta prema kibli. U počecima islama smjer kible bio je u pravcu Jerusalima,
ali je to promijenjeno nakon 17 mjeseci tokom jedne popodnevne molitve koju je
predvodio prorok Muhamed. On je iznenada primio objavu od Alaha da treba uzeti
Ćabu kao kiblu i odmah se okrenuo prema Ćabi, a slijedili su ga i ostali
vjernici.
Ćaba je izgrađena daleko prije
pojave islama, kao prvi
hram podignut za ljude, blagoslovljen i putokaz svjetovima. Prema Kuranu,
Ćabu su izgradili poslanik Ibrahim (= Avram, Abraham) i njegov najstariji sin
Ismail (= Ismailo, Jišmael), takođe poslanik. Prema arapskom predanju, mjesto
Ćabe je odredio i tu činio tavaf Adem (= Adam), prvi čovjek i prvi poslanik, a
njegovi potomci sagradili objekat
sličan današnjoj Ćabi, koji je u potopu u cijelosti stradao. Ibrahim je dobio
nalog od Alaha da sa sinom Ismailom sagradi Božji hram na istom mjestu, i oni
su to učinili 2130. g. p.n.e. U kamenu građevinu ugradili su poseban crni
kamen, koji je Ibrahimu donio Džibril (= Gavrilo, Gabrijel). Taj kamen spušten
je iz dženeta (raja) i bio
je bjelji od mlijeka, ali su ga grijesi sinova Ademovih pocrnjeli. Crni
kamen je
najsvetiji predmet u Ćabi i muslimani
prema njemu iskazuju veliko poštovanje, ljube ga i dodiruju, naročito tokom
hadža.
Od vremena izgradnje do početka
islama Ćaba je tri puta rušena i ponovo građena, treći put u Muhamedovo
vrijeme, ali prije objave Kurana. Bitno je istaći da je u tom periodu Ćaba bila
pretvorena u pagansko svetilište. Dogodilo se to u vrijeme dok su Mekom
upravljali Amaličani, koji su opljačkali Ćabu i u nju unijeli kipove. Među
onima koji su učestvovali u posljednjoj obnovi Ćabe u predislamskom periodu bio
je i Muhamed. On je, na opšte zadovoljstvo, riješio spor koji je nastao među
Arapima oko toga ko će postaviti Crni kamen na njegovo mjesto. Ćaba je tada
sagrađena od drveta, po prvi put u obliku kocke i manja od prethodne, s
mnoštvom kipova unutar i van nje - u prostoru ograđenom zidom od blata, te
dvjema slikama – Mejreme (= Marije) i Ise (= Isusa) na stubu odmah do ulaznih
vrata u untrašnjost Ćabe. Bila je tu i slika Ibrahima, ali vrlo ružna. Kada su
630. g. muslimani osvojili Meku, Muhamed je ugledavši sliku Ibrahima rekao:
„Bog ih ubio, kako su ga naslikali, kao gatara, a on to nije bio“. Kada je
ugledao slike Mejreme i Ise, primakao se, dobro ih pogledao, stavio svoje
dlanove na njihove slike i naredio: „Uništite sve, osim ovo što je pod mojim
dlanovima!“. Prema toj verziji, te slike su izgorjele u velikom požaru 686. g.
i kasnije nisu obnovljene. Prema drugoj verziji, kada je ugledao slike njih
dvoje, Muhamed je izbrisao njihove likove rekavši: „Zašto slikaju ono što
stvoriti ne mogu?“
Tek je u obnovi nakon pomenutog
požara prostor oko Ćabe počeo dobijati izgled džamije, a do kraja 8. vijeka
postavljeni su prvi minareti. U početku razvoja islama, džamije nisu imale
minarete, već su imami sa krova džamije pozivale vjernike. Pretpostavka je da
su hrišćanske crkve sa svojim tornjevima uticale da muslimani počnu doziđivati
minarete pored
džamija, a prvi je sagrađen 730. kod džamije u Keruanu u Tunisu, koga nazivaju
Mekom sjeverne Afrike.
Napomena: Ovaj tekst je zbog dužine podijeljen u dva dijela. Drugi dio će
biti objavljen sutra.
среда, 22. март 2017.
DANAS U KIKINDI
Vanja Tomašev, potpredsednik EK "Kikinda" danas je svim učenicima sedmih i osmih razreda OŠ "Jovan Popović" (jedne od šest gradskih škola u Kikindi) uručio po primerak "Kikindskih enigmi".
Objavljeno i na sajtu škole: VIDI!
JOVANOV SLOGOVNI KVADRAT (76)
BA, CA, CE, CE, E, KE, KE, KO,
KO, KO, KO, LjI, LjI, SI, SI, TE
Vodoravno i uspravno: 1. Domaće
pernate životinje uzgajane na potpuno prirodan način, 2. Crijeva nadjevena sjeckanim mesom, 3. Kos(io)ci, 4. Male
pregače.
Napomena: Svi su pojmovi u ovom
kvadratu u množini. Sastavljen je 4. IX. 1992. godine.
Autor: Jovan Nedić
Пријавите се на:
Постови (Atom)










































