Za one kojima plavi link iz gornje poruke ne radi evo teksta:
Prošlog četvrtka u Narodnoj biblioteci "Jovan Popović" beogradski književnik Uroš Petrović imao je promociju svojih knjiga. To što je Uroš Petrović veoma uspješan pisac i što je za te knjige dobio mnogobrojne nagrade, za nas enigmate je manje važno. Za nas su mnogo važniji sadržaji knjiga. Naime, zagonetke su osnova skoro svih njegovih djela. (digresija - bio je jedne godine član žirija za niški Festival autorske zagonetke). Naravno, čim sam čuo za promociju odmah sam skovao plan pod radnim naslovom - Kako namamiti, enigmatima interesantnog, pisca na Susrete enigmata u Kikindu. Pošto nisam pročitao ni jednu njegovu knjigu (čitao sam samo neke segmente i bio sam veoma zadovoljan) kupio sam PRVU Petrovićevu knjigu i dao je piscu prije početka promocije da je potpiše. Rekoh kako se zovem i da imam s njim jedan kratak razgovor nakon promocije, i tu su krenula razna iznenađenja. Prvo, Uroš reče da mu je moje ime poznato, a nakon toga mi preda knjigu sa potpisom. Pročitam posvetu kad tamo piše "Slavku Bovanu, šampionu u rešavanju zagonetaka". Čitam, smješkam se i prebiram po glavi ne bih li se dosjetio otkud takva posveta. Sjednem u zadnji red, a biblioteka krcata. Došli neki učenici sa nastavnicima, redovni posjetioci biblioteke, mnoštvo radoznalog svijeta i više novinara (tri-četiri kamere). Poče promocija, djeca radoznalo slušaju, kamere snimaju, a Petrović priča: "Ja sam taj i taj, napisao sam te i te knjige, dobio te i te nagrade... U mojim knjigama ima mnogo zagonetaka, nekih lakih, a neke su i teške. Eto na primer jednu od mojih zagonetaka uspelo je da reši svega sedam ljudi, od kojih je jedan među nama, evo ga sedi pozadi i zove se Slavko" i pokaza rukom na mene. U taj mah svi, zajedno sa kamerama, rasvjetom i sl, okrenuše se prema meni. Naravno, okrenem se i ja... a tamo zid. Djeca se smiju, aplaudiraju... a ja zbunjen. Nisam bio upoznat sa tim detaljem. Tek kasnije povežem sve činjenice. Moj sugrađanin EŠ mi povremeno šalje SMS poruke sa zagonetkama, a ja mu rješenja brzo šaljem nazad. Ispostavilo se da sam tu zagonetku koja ima svega 7 rješavača odgonetnuo za manje od 2 minuta, u trenutku inspiracije. Nakon promocije, kažem Urošu da nisam ni znao koja je zagonetka u pitanju, a on mi reče da sam mu izrješavao svaku redom, i da ga "dovodim do očajanja". Tu se naravno, nasmijemo, te mu ja rekoh zašto sam došao. Pristao čovjek da dođe na SES u Kikindu u avgustu, s tim da ga podsjetim u julu jer je stalno zauzet. Ova vijest će posebno obradovati "kvizaški dio društva" jer je Uroš Petrović autor pitanja za nekoliko televizijskih kvizova. Sama promocija bila je veoma zanimljiva (najbolja na kojoj sam bio). Posjetioci su rješavali, uz veselu graju, ne baš lagane zagonetke i kao nagradu odgonetači su dobili loptice sa smajlijem. Za kraj i jedan anagram: UTROŠI POVRĆE.
PS. Ovu "Eroteku" pišem dok je oko mene gomila ljudi koji nešto viču, razgovaraju, galame, šuškaju, mljackaju... tako da mi je koncentracija "na rezervi"...
Uroša sam upoznao 22,maja o.g.u B.Luci,u jednoj dječijoj biblioteci,poklonio sam mu svoje enigmatske knjige,a on meni svoju Deca bestragije(DA,I BEG JESTE CAR),ovaj sam mu anagram/RUŠIĆE PRVO TO/ i pokazao,dao.Tada mi je rekao da poznaje S.Bovana... Zanimljiv lik,razumljiv,jednostavan.. Evo još jednog anagrama...POTROŠI VREĆU...Zagonetke i to veće/nudi nama,pune vreće...
7 коментара:
UROŠ PETROVIĆ
DA
eroteka 63
O Urošu sam pisao u 63. nastavku "Eroteke"
Za one kojima plavi link iz gornje poruke ne radi evo teksta:
Prošlog četvrtka u Narodnoj biblioteci "Jovan Popović" beogradski književnik Uroš Petrović imao je promociju svojih knjiga. To što je Uroš Petrović veoma uspješan pisac i što je za te knjige dobio mnogobrojne nagrade, za nas enigmate je manje važno. Za nas su mnogo važniji sadržaji knjiga. Naime, zagonetke su osnova skoro svih njegovih djela. (digresija - bio je jedne godine član žirija za niški Festival autorske zagonetke). Naravno, čim sam čuo za promociju odmah sam skovao plan pod radnim naslovom - Kako namamiti, enigmatima interesantnog, pisca na Susrete enigmata u Kikindu. Pošto nisam pročitao ni jednu njegovu knjigu (čitao sam samo neke segmente i bio sam veoma zadovoljan) kupio sam PRVU Petrovićevu knjigu i dao je piscu prije početka promocije da je potpiše. Rekoh kako se zovem i da imam s njim jedan kratak razgovor nakon promocije, i tu su krenula razna iznenađenja. Prvo, Uroš reče da mu je moje ime poznato, a nakon toga mi preda knjigu sa potpisom. Pročitam posvetu kad tamo piše "Slavku Bovanu, šampionu u rešavanju zagonetaka". Čitam, smješkam se i prebiram po glavi ne bih li se dosjetio otkud takva posveta. Sjednem u zadnji red, a biblioteka krcata. Došli neki učenici sa nastavnicima, redovni posjetioci biblioteke, mnoštvo radoznalog svijeta i više novinara (tri-četiri kamere).
Poče promocija, djeca radoznalo slušaju, kamere snimaju, a Petrović priča:
"Ja sam taj i taj, napisao sam te i te knjige, dobio te i te nagrade... U mojim knjigama ima mnogo zagonetaka, nekih lakih, a neke su i teške. Eto na primer jednu od mojih zagonetaka uspelo je da reši svega sedam ljudi, od kojih je jedan među nama, evo ga sedi pozadi i zove se Slavko" i pokaza rukom na mene. U taj mah svi, zajedno sa kamerama, rasvjetom i sl, okrenuše se prema meni. Naravno, okrenem se i ja... a tamo zid. Djeca se smiju, aplaudiraju... a ja zbunjen. Nisam bio upoznat sa tim detaljem. Tek kasnije povežem sve činjenice. Moj sugrađanin EŠ mi povremeno šalje SMS poruke sa zagonetkama, a ja mu rješenja brzo šaljem nazad. Ispostavilo se da sam tu zagonetku koja ima svega 7 rješavača odgonetnuo za manje od 2 minuta, u trenutku inspiracije.
Nakon promocije, kažem Urošu da nisam ni znao koja je zagonetka u pitanju, a on mi reče da sam mu izrješavao svaku redom, i da ga "dovodim do očajanja". Tu se naravno, nasmijemo, te mu ja rekoh zašto sam došao.
Pristao čovjek da dođe na SES u Kikindu u avgustu, s tim da ga podsjetim u julu jer je stalno zauzet.
Ova vijest će posebno obradovati "kvizaški dio društva" jer je Uroš Petrović autor pitanja za nekoliko televizijskih kvizova.
Sama promocija bila je veoma zanimljiva (najbolja na kojoj sam bio). Posjetioci su rješavali, uz veselu graju, ne baš lagane zagonetke i kao nagradu odgonetači su dobili loptice sa smajlijem.
Za kraj i jedan anagram: UTROŠI POVRĆE.
PS. Ovu "Eroteku" pišem dok je oko mene gomila ljudi koji nešto viču, razgovaraju, galame, šuškaju, mljackaju... tako da mi je koncentracija "na rezervi"...
Sad vidim da je ova "Eroteka" imala čak 72 komentara (raznolikog sadržaja)
Uroša sam upoznao 22,maja o.g.u B.Luci,u jednoj dječijoj biblioteci,poklonio sam mu svoje enigmatske knjige,a on meni svoju Deca bestragije(DA,I BEG JESTE CAR),ovaj sam mu anagram/RUŠIĆE PRVO TO/ i pokazao,dao.Tada mi je rekao da poznaje S.Bovana...
Zanimljiv lik,razumljiv,jednostavan..
Evo još jednog anagrama...POTROŠI VREĆU...Zagonetke i to veće/nudi nama,pune vreće...
Upravo sad mi se javio Uroš sa nekog od svojih mnogobrojnih putovanja.
Šalje pozdrave uz poruku da slika (fotografiše) i smišlja nove priče.
Постави коментар