Ranojutarnja šetnja uvijek prija |
Prethodni nastavci:PO PETKU SE SUSRETI POZNAJU
Kao što
je, po pravilu, subota udarni dan na Susretima, tako je nedjelja dan za
trku-paniku. Polako se sumiraju utisci, spremamo se za povratak kućama, pakuju
se nagrade (ko ih osvoji), razmijenjuju adrese, obećavaju brza ponovna viđenja,
stalno pogleduje na sat da se ne zadocni na bus,...
Kao iskusni posjetilac
Susreta, uvijek, svakog jutra poranim. Ustajem u cik zore. Ne treba mi nikakav sat. Budim se prije šest. Ne
treba vrijeme trošiti na spavanje kada se može iskoristiti za razgovore sa
kolegama. (Jovan će se sjetiti jedne Kolonije kada ta dva-tri dana skoro nismo
nikako spavali). Dakle, rano ustajanje, „hranjenje“ bloga kratkim informacijama
da zainteresovani čitaoci željni novosti sa Susreta ne lupkaju nestrpljivo po
tastaturi i čupaju kosu jer nisu došli do Bora, zatim odgovaranje na najvažnije
poruke koje su stigle tokom noći, brzo pakovanje (da sve bude spremno, samo
ščapati u ruke i kreći!) i trk na kafu razbuđušu.
Zlatan, Milijana i Anica + fotograf |
Iako sam ranoranilac, uvijek
se nađe neko ko je ranoraniji ranoranilac od mene. Ponekad pomislim da ima
pojedinaca koji nikako ne spavaju. Dok se ne počnu pojavljivati krmeljivi i
pospani, čili i vedri, nasmijani i veseli, namrgođeni i namršteni,...moje
društvo i ja smo se već sabrali (Napomena. „Sabrati se“ na hercegovačkom –
popiti kafu i to lagano s uživanjem) i spremni smo za nove izazove koje pred
nas baca dan koji slijedi.
Prvo fruštuk, ondak na
put =Prvo ubaciti nešto u kljun pa onda obaviti takmičenje i sačekati dodjelu
priznanje. Već tada pronicljivo zaključujem da će biti pokoja medalje.
Pamtim iz ranog
djetinjstva da mi je baba Zorka, pametna žena, imala običaj prije doručka da kaže:
„Slavo, slava ti pomogla (uvijek mi se tako obraćala),...Danilo! Šta će ti ta
rakijetina zorom, na nos ti skočila (obraća se đedu koji takođe „doručkuje“),...zdravlje
na usta ulazi,...doručak je najvažniji...jedi...vidi kako si mršav...hajde još
malo...na, uzmi!
Sjećanje na pouku iz djetinjstva, ali i želja da ne uvrijedim
kuhara, ponukalo me da napunim pun puncat tanjir za doručak. Najbolja od svih
žena se sve izmiče (Kao, nije ona sa mnom!), pojedine kolege me gledaju ispod
oka pitajući se (vjerovatno) da li sam to uzeo doručak za vascijelu ekipu „Tupljenja
i oštrenja“...Ja ništa! Ne obraćam pažnju i ubacujem kalorije. Sve puca iza
ušiju! Iz iskustva znam da od ručka neće biti ništa, jer ćemo trčati pravo na
autobus, a daleko je večera. Manje iskusni nešto mrljaju oko doručka. Pitaćete
vi mene za sendvič, negdje oko Velike Plane, mislim se ja!
Od neodložnih obaveza
imamo rješavačko takmičenje!
Hajde da i to obavimo,
mislim, pa da sumiramo utiske.
U zadacima ima
nekoliko „mina“, odmah se vidi, ali ne uzbuđujem se mnogo. Imam dobru ekipu
(Sreten i Rešad) pa ako i podbacim oni će da me iščupaju. Na kraju ispade da
smo složno sva trojica podbacili. Slabo smo savladali resavsku školu. (Izgleda
da nas je dokusurila ona planina iz pomicaljke).
Uslovi za rješavanje
baš i nisu sasvim po pe-esu, vidim da se na pojedinim mjestima rješava po
principu mobe, ali ni to me mnogo ne tangira. Hajde da ovo smandrljamo pa da
obavim još pokoji bilateralno-trilateralno-multilateralni sa kolegama.
Priznanja za Matića i Ivanova uručuju predsednik i sekretar ESS-a |
U holu zatičem paniku.
Žiri koji je ocjenjivao anagrame imao je pogrešan pristup. Birali za svaki od
tri anagrama najbolja tri (kažu, jedan moj pobijedio). Pobrkaše sve, pa
formiraše novu komisiju koja treba da žirira po pravilima (za svaki od anagrama
od 1 do 5 bodova). Ostavljam ih u velikoj žurbi jer se već vidi da će zbog
anagrama ceremonija kasniti.
Idem trkom do sobe i
oblačim oficijelnu majicu koja je stigla u subotu uveče. Krsta je uspio da
organizuje štampanje majica. Dobro je da smo i to obavili jer su još od Niške
Banje majice obavezan rekvizit i suvenir. (Dok ovo pišem na meni je majica iz
Loznice, a rado nosim i Kragujevku, Kikinđanku i Somborku. „Zelenku“ iz Bajine
Bašte prisvojio je Miloš, jednu „Kikinđanku“ Ognjen oblači za košarkaški trening,
a one iz Vršca i Niške Banje su složene u ormar i van su svakodnevne upotrebe).
Ponešto sa ovog stola sada je u Kikindi |
U razgovorima sa
kolegama vrijeme brzo prolazi, te se primiče termin za svečanu ceremoniju.
Sumiram utiske kada su takmičenja u pitanju. Dobro je prošlo. Bio sam donio „čvrstu“
odluku da se više ne takmičim, ali neki događaji koji su se izdogađali dok sam
bio na odmoru u Hercegovini potpomognuti strogim naređenjem Najbolje od svih
žena (odlučno: „Moraš!“) natjeraše me da
revidiram odluku. (Teško žabu u vodu natjerati – narodna poslovica!). Nakon
raspodjele medalja, zaključujem da uopšte nisam rđavo prošao!
Najboljem njegova Najbolja pomaže da ponese sve nagrade |
Najbolji je Dinko,
koji dobija jak aplauz, baš-baš jak. Sasvim zasluženo.
Dodjeljuju se još neka
priznanja, a između ostalog i za organizatore. Evo još jedne prilike da se
posebno zahvalimo Krsti Ivanovu (glavnom organizatoru) i Radomiru Matiću na
prijatnom vikendu na Borskom jezeru. Od predsjednika ESS-a dobiše i zlatne
povelje, kao i Sonja Nedić (zasluženo!!!) za svoj enigmatski rad. Kasnije
saznajem da će neke povelje i diplome dobiti i neki koji nisu bili u Boru (iz
opravdanih razloga) a koji su dali značajan doprinos da sve protekne kako
treba.
Sve u svemu, uspješni
Susreti! Bravo za organizatore, a bravo i za nas učesnike!
(Nestrpljivo čekamo
Sremsku Mitrovicu)
Foto: Ero, Dinko i Jovan
Foto: Ero, Dinko i Jovan
5 коментара:
Ja uradio šta sam obećao! Napisao sam tri "Eroteke" o Boru, a vi čitajte ako hoćete (drago bi mi bilo da hoćete) ili preskočite (ako morate).
Poželjni su komentari, a spreman sam da objavim i teksove sa ličnim utiscima ostalih učesnika.
Slažem se sa zaključkom ove serije napisa o SES-u u Boru:
"Sve u svemu, uspješni Susreti! Bravo za organizatore, a bravo i za nas učesnike!"
Poštovani Slavko,
U Radetovo i moje ime još jednom svima hvala za pohvalne reči O SES-u u Boru. Tvoj doprinos u propagandi SES-a 2014, najava-događaji-odjava, je ponajveći, a nezaostaju ni Jovan, kao i ostali učesnici.
SVE U SVEMU, USPEŠNI SUSRETI! BRAVO ZA UČESNIKE, A BRAVO I ZA NAS ORGANIZATORE!
Krsto, ovaj blog je uvijek spreman da promoviše svako enigmatsko dešavanje koje vrijedi promovisati, a spreman je i da pohvali organizatore!
Moram napisati (da ne zaboravim) da sam zapazio da su se nakon Bora umirili oni anonimni i poluanonimni protivnici našeg druženja na Borskom jezeru.
Dakle, još jedan dokaz da je bilo dobro.
Постави коментар