Enigmati ili rudari? |
Eroteka (150)
Na Susretima enigmata subota je uvijek udarni dan,
prepun takmičenja,
izleta, razgovora, skupština, druženja, … Tako je bilo i u Boru.
Po običaju, ustao sam u cik zore i dok je Najbolja od
svih žena spavala bacio sam se na sastavljanje anagrama jer sam sračunao da
kasnije neću imati vremena. (Napomena: Ovo putovanje bilo nam je i proslava
godišnjice braka te je razumljivo što sam tiho ustao i uhvatio se papira i olovke.
Ko zna šta može ženi pasti na pamet u ranim jutarnjim časovima, a ja sam ipak
čovjek u godinama pa se preporučuje umjerenost u svemu! Kada već pokušavam da
pravim duhovite aluzije da idem do kraja – Srećom organizatori se nisu
dosjetili da nakon mojih dobrih rezultata na takmičenju provjere da nisam na
neki način dopingovan. Dok ovo pišem, Najbolja od svih žena viri mi preko
ramena i uzviknu: “Ti nisi normalan, briši to”! Dakle, računajte da ovo u
zagradi nisam napisao).
Nakon brzog sastavljanja anagram (zadovoljan sam!)
budim ženu oko 7.30, pa brzo spremanje i krećemo u “subotu koja obećava dobru
zabavu”. Nakon kratke šetnje, brzog doručka, idem na prvo takmičenje u
sastavljanju zagonetaka, a žene i nezainteresovani za takmičenje nastavljaju sa
uživanjem u prekrasnom ambijentu.
Već ranije smo dogovorili Sreten, Rešad i ja da
nastupimo kao kombinovana ekipa “Izazov- Tupljenje i oštrenje” u sastavljanju i
rješavanju dok je “TIO” samostalno nastupio u sastavljanju anagrama (Sofija,
Gojko i ja). Zadaci nisu mnogo zahtijevni. Napravih solidan rebus, “sklepah”
piramidu, izborih se sa kvadratom te se latih ukrštenice. Upisano RUDARSTVO, te
odlučih da pravim tematsku ukrštenicu, jer treba na neki način doskočiti
žiriju. Uvrštavam: KRSTA IVANOV, ZLATO, BAKAR, BOR, OKNO i ZLOT. Na jednom
mjestu može i RUDA ali ne valja jer imam RUDARSTVO, te tu ubacujem RULJA. (Čak i
to može da bude tematski pojam kada nas pogledate pažljivije). Zadovoljan sam
učinjenim, predajem papire i krećem u šetnju. Nailazim na onu veselu skupinu
nezainteresovanih za takmičenje potpomognutih Dinkom koji je, takođe, već
završio sastavljanje. Fotografisanje! Imam jednu baš interesantnu fotografiju koja
je već objavljena na ovom blogu i koja je nazvana po popularnoj turskoj
seriji. Možete je pogledati: OVDE
Bora iz Bora |
Dolazi vrijeme predviđeno za zajedničko fotografisanje.
Pohvala za organizatora ali i za učesnike. SVI disciplinovano dolaze u zakazano
vrijeme. Foto-performans traje nekoliko minuta uz veselo dobacivanje fotografa i
fotografisanih. Evo fotografije: ZAJEDNIČKA FOTOGRAFIJA
Vrijeme je za izlet. Udoban autobus nas čeka. Krećemo,
a Bora se hvata mikrofona. Manirom iskusnog turističkog vodiča, što i jeste,
upoznaje nas sa krajem kojim prolazi.
Još jedan dokaz da je Pero najveći hrvatski enigmata |
Idemo li u kafić na minus 400 metara?
Idemo! (kaže većina).
To ne treba propustiti. Dijelimo se u dvije grupe.
Najbolja od svih žena kaže: Neću! Ostaje sa grupom koja će da razgleda ogromnu
rupetinu u koju se istovara jalovina. To je ona rupa koja je “glumila” u više
domaćih filmova. Rekoše nam da bi tu stala Avala ako bi se okrenula naopako.
Dobismo vodiča za podzemlje. Saša je inženjer u rudniku
koji nadahnuto priča o eksploataciji bakra u Boru. Dobili smo šljemove i odmah
kreću duhovite i poluduhovite opaske. Nekima su šljemovi mali (ili su im, pak, glave
velike) dok pojedinci liče na džokeje, a ima i pravih “šljem-manekena”. (Zaključujemo
da Šarić liči na poslovođu!)
Aj ho, aj hoooo, aj hoooo... |
Ulazimo u lift.
Usput su nas isprepadali da lift piči veoma brzo i da se do -400 stiže za manje
od minuta. Kažu da su malo smanjili brzinu, da treba čvrsto da se uhvatimo za
rukohvate, da treba da držimo usta
otvorena. To naređenje nam ne pada teško jer ne zaklapamo usta. Za tili čas,
eto nas u oknu. Stvarno nesvakidašnji doživljaj. Pijemo sok u sred rudnika.
Saša nam pokazuje tragove zlata…ali lažnog. Stvarno nesvakidašnji izlet. Boravak
od oko pola sata prođe u trenu.
Na površini nagovaram ženu da ide sa dugom grupom. Ode,
ali nevoljno (kasnije kaže da voli što me poslušala). Naravno, odmah postajem
predmet sprdnje. Stojički podnosim, a pomalo i “dosoljavam”. Ode u podzemlje i
druga grupa a mi laganim korakom idemo do rupčage. Krsta kaže da je tu proveo
cijeli radni vijek.
Sledeća destinacija je Lazareva pećina.
Idemo u obilazak.
Hladno!
Vrijedi pogledati. Pećina je dobro uređena za
turističke posjete. (Pogledajte:LAZAREVA PEĆINA )
Na povratku planiran je obilazak Brestovačke banje. I
to je vrlo zanimljivo ali ne uklapamo se u satnicu. Već uveliko kasnimo.
Pojedinci su nervozni i gladni, pa obilazak banje ide trčećim korakom.
Enigmatima najinteresantniji izvor |
Na povratku u hotel nagonimo osoblje da ponovo postave
ručak. (Mnogooo smo kasnili) Tako smo i ručali i večerali u razmaku od sat-dva.
U drugoj Sali je svadba, a mi imamo
skupštinu u sali na spratu. (Skupštinu preskačem! Pisao sam. Vidi:SKUPŠTINA)
Nakon večere malo se igramo. Imamo kviz pa rebuse
rješavamo u paru. Ivanišević i ja smo kompanjoni. Dejan je “podmetnuo leđa” i pripremio
zanimljive rebuse, te je pripomogao da ovo ubuduće bude stalno takmičenje.
Svakako je zanimljivo, ali bi valjalo razmisliti o mogućnosti uparivanja
žrijebom.
Nakon ovoga ponovo kreću tekuća pitanja. Kasnije
saznajem da su se tekuća pitanja pretresala do sitnih sati.
Ja sam se povukao na vrijeme. Valjalo je ubaciti neke
informacije na blog jer su to očekivali mnogobrojni čitaoci željni svježih
informacija iz Bora, pogotovo oni koji su osluškivali odjeke sa Skupštine.
(Slijedi nastavak, odnosno rekapitulacija).
Foto: D. Knežević i J. Nedić
Foto: D. Knežević i J. Nedić
10 коментара:
Po običaju napisano zanimljivo i duhovito. I što je najvažnije: ostaje zapis za enigmatsku (h)istoriju (i povijest).
U LEDARI I IMIGRANTI
Jovane, zahvaljujem ti na lijepim riječima, ali valja zahvaliti i fotografima.
Evo i mene, upravo sam stigao sa zasluženog sedmodnevnog odmora iz Ulcinja!
Slavko, kad će više ta knjiga-zbirka tvojih priča iz Eroteka! To bi tek bio bestseler, ali kod neenigmata!
Dobrodošlica za Rešada!
Bože zdravlja, biće još "Eroteka" (boljih od ove današnje).
Na susretima kod Krste išli smo pod zemlju, a mogli smo se penjati i na brda (Crni vrh, Rtanj). Ako sljedeći budu u Sremskoj Mitrovici, onda ćemo ići samo po - ravnom!
Ni ravničarenje nije loše!
U Sirmiumu bismo mogli ići u prošlost! (Tražićemo SATOR kvadrat po iskopinama)
Vrijeme je da se nakon Srema, polako lobira za Novi Pazar!
Danas u 14.00 ide foto-dopuna "Ljudi iz podzemlja", a ako stignem, prije košarke bi trebalo da završim ovu borsku temu.
Постави коментар